U prosincu 2016. Hrvatska je već izgubila arbitražu protiv MOL-a u Ženevi, ali tu se radilo o svojevrsnoj pritužbi koju je vlada Zorana Milanovića pokrenula protiv mađarske kompanije koja je najveći suvlasnik Ine kao svoj odgovor na arbitražu u Washingtonu.
U Ženevi smo izgubili i trebali smo platiti sve troškove koji su na kraju bili veći od 100 milijuna kuna, ali Washington će puno više odnijeti iz proračuna. Neslužbeno se navodi da bi nas novi gubitak arbitraže mogao koštati milijarde kuna.
POGLEDAJTE VIDEO:
Vlada na čijem čelu je bio Sanader potpisala je 2009. ugovor kojim će otkupiti poslovanje plinom od Ine, pisao je Express.
Uz taj ugovor potpisuju se i međudioničarski ugovori kojima se prepušta pravo upravljanja i donošenja svih odluka u Ini MOL-u iako nisu većinski vlasnik. Samo rijetki su tad upozoravali da je ugovor o plinskom biznisu štetan, ali Hrvatska ga nije mijenjala. Ispunjen je dio ugovora i otkupljeno podzemno skladište Okoli, ali Hrvatska nikad nije preuzela samo poslovanje plinom.
U ugovoru je stajalo i da se plin nabavlja 15 godina po tzv. ruskoj formuli, koja je u ovom slučaju bila puno povoljnija za prodavača Inu nego za kupca - Republiku Hrvatsku.
Ni Kosor nije raskinula ugovor
Vlada Jadranke Kosor koja je naslijedila Sanadera nije promijenila ugovor niti ga raskinula, ali je odgodila otkup plina. U međuvremenu su joj došle analize po kojima je vidjela da bismo imali milijunske gubitke svake godine na plinu.
S jedne strane je trebalo imati reguliranu cijenu za stanovništvo koje je već grcalo pod krizom, a s druge je prijetio financijski kolaps za proračun koji je ionako bio pogođen krizom. Vlada Jadranke Kosor je učinila ono što najčešće i čini politika u Hrvatskoj - odgodila je kupnju i sve ostavila nekome drugome.
Pogotovo što je u međuvremenu Uskok otvorio istragu i protiv Ive Sanadera. Ta optužba je itekako poznata - Sanader je namjerno sklopio štetan ugovor, predao i upravljačka prava u Ini u zamjenu za 10 milijuna eura mita. Unatoč svim tim optužbama, neispunjeni ugovor je bio na snazi.
Kosor i tadašnji ministar gospodarstva Đuro Popijač pokušali su oformiti tim za pregovore, ali od toga nije bilo ništa i MOL nije započeo pregovore. Iako su otvoreni procesi za Inu, tad, kao i danas, ugovori nisu promijenjeni, oni su i dalje važeći te ih Hrvatska nije ispunila.
Mađari su mirno čekali
Mađari su čekali novu vladu Zorana Milanovića i njihov stav. Milanović je pokušao istu taktiku, oformiti pregovarački tim i pokušati promijeniti ugovore. Oni su išli na Mađare argumentima o neispunjenim obvezama još od preuzimanja Ine u vrijeme Račana, kako je pala proizvodnja i sve ono što se i danas zna o poslovanju Ine. Ali ugovore nisu promijenili.
MOL je prvo prijetio da će tužiti arbitražnom sudu i tražiti odštetu koja se 2013. godine procjenjivala na oko dvije milijarde kuna.
Pregovarački tim, u kojemu su bili SDP-ovac Mladen Pejnović, a kasnije i tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, bio je uvjeren da se neće odlučiti na taj potez. Ipak, Mađari odlaze na arbitražu i mirno čekaju. Kako je u međuvremenu Ivo Sanader osuđen da je u zamjenu za mito potpisao štetan ugovor za plinski biznis i predao Inu na upravljanje Mađarima, Hrvatska pokreće arbitražu u Ženevi godinu dana kasnije.
Sljedeće dvije godine bile su dramatične. Prvo je Ustavni sud ukinuo presudu Sanaderu i sve vratio na ponovno suđenje. A onda su arbitri u Ženevi odbacili hrvatsku tužbu. I to pozivajući se upravo i na neke argumente koje je iznio Ustavni sud u svojem poništenju odluke. Odluku u Ženevi hrvatske su vlasti probale osporiti, ali uzalud.
U međuvremenu je Ivo Sanader pravomoćno osuđen zbog afere Ina-MOL. Vrhovni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je bivši premijer Sanader zbog primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija osuđen na šest godina, dok je nedostupan Hernadi kažnjen s dvije godine zatvora.
Sanader i Hernadi osuđeni jer su dogovorili da će za mito od 10 milijuna eura osigurati zaključenje neosnovanih izmjena ugovora koji se odnosi na hrvatsku naftnu kompaniju Inu u kojem država ima vlasnički udio.
Tim izmjenama ugovora trebalo se omogućiti mađarskom MOL-u prevladavajući utjecaj nad domaćom naftnom kompanijom. Dogovorili su i sklapanje ugovora o izdvajanju nerentabilnog plinskog poslovanja iz domaće naftne kompanije koji će u cijelosti preuzeti Hrvatska.
Gubitak arbitraže će biti potvrda da su sve vlade, a na kraju porezni obveznici, izvukli deblji kraj u sukobu s MOL-om.