Lokalni mediji prozvali su ga 'sivi muškarac', 'vukodlak iz Wisterije' i 'vampir iz Brooklyna'. Njegovo pravo ime je Albert Fish i bez imalo dvojbe može se reći da je najizopačeniji serijski ubojica u povijesti Sjedinjenih Država. Procjenjuje se da je ovaj sadist, pedofil i kanibal tijekom 20 godina zločinačke karijere ubio više stotinu djece.
Jednog dana, točnije 28. svibnja 1928. godine, Delia Budd otvorila je vrata svog doma i na stubištu ugledala krhkog starca. Predstavio se kao Frank Howard. Rekao je daje zainteresiran za oglas koji je njen 18-godišnji sin Edward objavio u novinama New York World te da bi ga zaposlio kao radnika na svojoj farmi na Long Islandu.
Nakon kraćeg razgovora, rekao da je mu se Edward sviđa i da će doći po njega za vikend. U subotu se ponovno pojavio u Delijinom domu noseći košaru s poklonima - jagodama i sirom sa svoje farme. Delija ga je pozvala da ostane s njima na ručku, što je i prihvatio. Kasnije je rekao kako mora na rođendansku proslavu svoje rođakinje i da će se navečer vratiti po Edwarda. Na odlasku mu je sinula ideja, predložio je Deliji da na proslavu povede njenu 10-godišnju kćer Grace. Iako je žena u početku oklijevala, na kraju je uz nagovor supruga popustila i dopustila malenoj da ide sa Howardom.
Grace je kuću napustila u bijeloj haljini koju je tog jutra odjenula za misu, držeći Howarda za ruku. Obitelj nije ni slutila da je vidi posljednji put.
Howard navečer nije došao po Edwarda, a sljedećeg jutra, zabrinuti za kćer, Buddovi su otišli na policiju. Istražitelj iz odjela za nestale osobe William King postao je sumnjičav kad je otkrio da adresa navodnog dječjeg rođendana uopće ne postoji. Da bude gore, na Long Islandu nije postojao niti jedan farmer koji se zvao Frank Howard.
Tog trena započela je jedna od najvećih potraga u povijesti New Yorka. Unatoč velikim naporima policije, Grace Budd i Frank Howard nisu nađeni.
Grace se vodila kao nestala osoba sve do 14. studenog 1934. Tog dana u poštanski pretinac Buddovih stiglo pismo. Njegov sadržaj bio je toliko zastrašujuć da je sva sreća da majka Delia nije znala čitati.
"Moja draga gospođo Budd,
Te subote, 3. lipnja 1928. posjetio sam Vaš dom. Donio sam sir i jagode. Ručali smo. Grace je sjedila u mom krilu i poljubila me. Tada sam odlučio da ću je pojesti.
Glumio sam da je vodim na zabavu, a vi ste dali dopuštenje. Odveo sam je u praznu kuću u Westchesteru, koju sam taman unajmio. Rekao sam Grace da ostane vani, brala je cvijeće. Ušao sam u kuću i skinuo odjeću sa sebe. Znao sam da to moram napraviti inače ću je uprljati krvlju.
Kad sam bio spreman, pozvao sam je s prozora u kuću. Sakrio sam se u ormar dok nije došla u sobu. Kad me vidjela golog, počela je plakati i pokušala je pobjeći niz stepenice. Zgrabio sam je, a ona je rekla da će sve ispričati majci.
Prvo sam je skinuo. Oh, da samo znate kako se opirala, udarala me, grizla i grebala. Zadavio sam je, a onda izrezao na male komade kako bih meso mogao skuhati i pojesti. Kako je slatka i nježna bila njena mala slatka guza kad je sam je ispekao u pećnici. Punih devet dana sam je jeo. Nisam imao spolni odnos s njom, iako sam to želio. Umrla je kao djevica", pisalo je u stravičnom pismu.
Edward Budd odnio je pismo policiji. Detektiv King uočio je jednu zanimljivost - logo N.Y.P.C.B.A. (New York Private Chauffeur's Benevolent Association). Jedan od članova Udruženja, muškarac po imenu Lee Sicowski, priznao je da je znao uredski materijal udruženja koristiti u privatne svrhe. Priznao je da ostavio nekoliko papira u jednom jeftinom pansionu. Detektiv je požurio u pansion, gdje je otkrio da je nakon Sicowskog sobu uzeo stariji muškarac koji se prijavio pod imenom Albert Fish. Fizički opis podudarao se s onim Franka Howarda.
Fish je dotad već odjavio sobu, ali je znao navraćati kako bi preuzeo poštu. Sljedeći put kad se pojavio, 13. prosinca 1934., dočekao ga je detektiv King.
Fish je priznao da je oteo i ubio Grace Budd. Rekao je kako je prvotno planirao oteti Edwarda, ali se predomislio kad je ugledao ljepuškastu crnokosu djevojčicu. Kako bi ostvario svoj plan izmislio je rođendansku zabavu i ostao iznenađen kad su Buddovi nasjeli na laž. Nakon što je napustio dom Buddovih s Grace, otišao je po sataru, pilu i mesarski nož. Potom je kupio povratnu željezničku kartu za Worthington Woods za sebe i jednosmjernu kartu za Grace.
Policiji je opisao mučne detalje zločina koji je počinio u napuštenoj kući. Raskomadane dijelove malene Grace zamotao je u novinski papir i odnio u svoj stan, te ih jeo sljedećih nekoliko dana.
Nekoliko dana kasnije, vratio se u napuštenu kuću kako bi se riješio dokaza. Ostatke tijela djevojčice razbacao je po imanju iza kuće. Svjestan da nema više što izgubiti, vremešni ubojica priznao je da je počinio niz zločina u periodu od 1910. do 1934.
Tako je, među ostalim, priznao da je oteo i ubio Billyja Gaffneyja (4) u veljači 1927. te Francisa McDonnela (8) u kolovozu 1924. Kao i Grace, malenog Billyja je raskomadao, a njegovo meso ispekao i pojeo. Priznao je da je ubio preko stotinu djece, rekavši da su to većinom bila siromašna crnačka djeca čiji nestanak nitko nije istraživao.
Psihijatar Frederic Wertheim godinama je proučavao zločinački zum Alberta Fisha. Njemu je povjerio svoje najbolesnije fetiše i perverzije. Priznao je da voli zabijati igle u skrotum te tkaninu natopljenu benzinom u anus, koju bi potom zapalio. Priznao je da se znao batinati reketom za ping-pong na kojem su bili čavli, sve dok ne bi počeo krvariti. Priznao je da je redovno jeo svoj izmet.
Osuđen je na smrt na električnoj stolici. Umro je u zatvoru Sing Sing 16. siječnja 1936.