Ne zna se što je bizarnije.

To što netko misli da bi osoba koja je podržala Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima 2015. godine sada bila dobar HDZ-ov protukandidat predsjedniku Milanoviću? To što je nekome palo na pamet osobu koja je na Maksimiru fizički napala policajca, i za to dobila mural na zidu zagrebačkog kvarta, kandidirati za predsjednika Republike? Ili to što HDZ još uvijek baulja u potrazi za predsjedničkim kandidatom?

Kako god bilo, HDZ trenutno probija granice očaja.

Prošao je cijeli srpanj i Andrej Plenković još uvijek "provodi analize, radi ankete i traga za pobjednikom". A sada se u javnosti pojavilo ime Zvonimira Bobana. 

Bobanov high kick

Tjednik Nacional objavio je danas informaciju o tome da u HDZ-u jača inicijativa da se Bobana predloži za kandidata, a ta ideja navodno je prezentirana osobi bliskoj premijeru Plenkoviću.

Da bi sam Zvonimir Boban ovu burnu ideju jutros utopio u čaši vode: "Ako je točna vijest, hvala ljudima na inicijativi, svi živimo za neko poštovanje i priznanje. Kako god, to se nikad neće dogoditi".

I tako, prošli smo fazu kandidata Mire Gavrana, taman se pomirili s kandidaturom Dragana Primorca, da bi sada HDZ u šoping košaricu ubacio i Zvonimira Bobana. I dobio "košaricu".

Ili onaj slavni "high kick".

Ne želi se opržiti

Zar je netko doista mislio da bi Boban, tako privržen njegovanju svog imidža i odmicanju od svake vatre na kojoj bi mogao opeći uglađene prste, prihvatio ponudu da uđe u predsjedničku utrku s Milanovićem?

Možda bi Boban doista bio dobar kandidat, ali to sad više nije bitno. 

Bitno je da se u javnost još uvijek puštaju probni baloni i da Plenković i dalje svijećom u mraku traži svog "pobjednika". I ponovno se u medijima zavrtjelo ime slavne nestranačke osobe, odnosno osobe koja ne dolazi iz stranačkog establišmenta.

Čini se da se nikome ne žuri staviti glavu na panj, najmanje Zvonimiru Bobanu. 

Gdje su pobjednici?

Umjesto da pred Plenkovićevim "pobjedničkim" vratima u "pobjedničkoj" stranci stoji barem desetak "pobjednika", stranačkih favorita spremnih ući u okršaj s Milanovićem, predsjednikom rastrganim između podrške lijevog SDP-a i simpatija političke desnice, HDZ doslovno tumara od jedne do druge poznate ličnosti, nastojeći upecati bilo kojeg kandidata.

I onda se izlaže tome da ga svi odbijaju. Da Zvonimir Boban kaže kako se "to nikad neće dogoditi". Da Miro Gavran kaže kako je o kandidaturi "spreman razmišljati i pet godina", jer eto, "pred njim je intenzivno ljeto kad bi se trebao posvetiti i pisanju". Da Dragan Primorac ne kaže ništa.

Iako će na koncu HDZ u utrku pogurnuti Primorca i nadati se najboljem. Ili najgorem?

Pet propalih godina

Andrej Plenković imao je vremena punih pet godina kako bi pažljivo selektirao, utrenirao i reklamirao svog stranačkog "pobjednika". Mogao je godinama pripremati nekog stranačkog junošu koji bi jedva dočekao početak kampanje i na juriš pregazio uzdrmanog predsjednika/nesuđenog premijera Milanovića.

Umjesto toga, sada provodi ankete, pušta probne balone i vuče za rukav svakoga tko je dovoljno neoprezan da se pojavi na obzoru Središnjice. Stječe se dojam da HDZ ne traži pobjednika, nego samoubojicu.

Nekoga tko nije spreman na pobjeđivanje, nego na žrtvovanje.

Za Andreja Plenkovića, naravno.