Hrvatska ima lepu obalu i more, ali što se tiče svega ostalog bez komentara. 2008 sam bio u Istri i razočaravajuće. Ovog leta idem na lekfadu Grčko ostrvo na jonskom moru. Raj na zemlji...Cene nisu problem, jer je u proseku lefkada dva puta skuplja od Istre(ja ću apartman platiti 150 eura dnevno), ali je tu bazen, svakodnevno čišćenje apartmana, ima 100 kvadrata, uslugu pranja veša. Kafa je oko 4 eura, ali posluže Illy ili Lavacu sa vodom. Inače je ostrvo prepuno, jedva sam dobio rezervaciju, jer nas se vlasnik vile seća od prošle godine. Znači, ja u Hrvatskoj nisam stekao utisak da su cene visoke. Mislim da je samo u pitanju nesrazmera u odnosu na ponuđeno...

Nemamo mi pojma što je turizam i kako bi nam svima moglo biti dobro. Umjesto "popunjavanja kapaciteta u destinacijama" i "boja ostvarenih noćenja", što je nabiflana mantra turističkih "djelatnika", uz Institute, turističke zajednice, ministarstvo itd, trebalo bi vidjeti koje mi to zapravo kapacitete imamo. Ne može mjesto koje nema vodu, struju ili kanalizaciju biti mjesto elitnog turizma. Mjesto od 200 duša ne može primiti 5000 turista. Treba diverzificirati lokacije, izaći u susret i otvoriti se svim mogućim i nemogućim oblicima turizma (bakpackeri, kulturni turizam, sportski turizam, zdravstveni, techno-party turizam itd, obiteljski turizam, itd) ali točno odrediti kvote turista, kako to imaju mnoge zemlje. Mali smo i ne možemo biti veliki. Ali to što smo mali ne znači da ne možemo biti bogati u okviru svojih mogućnosti. Od turizma bi svi trebali imati koristi, prvenstveno oni koji se time bave (sad jedino oni profitiraju), ali i država putem rigorozna kontrole naplate poreza. Nadalje, snižavanjem cijena smještaja i ostalog za domaće turiste napravili bi najbolji posao jer su nama naše "destinacije" najdraže i najbliže. Strane turiste koji to mogu platiti, opleti miki po džepu, oni će vrlo rado platiti za kavu 20 kuna, vožnju brodom 200 kuna, itd ali naš gost neće moći.

Bla .bla .bla trala baba lan da joj prođe dan.Prijeđite s riječi na djela.