Mrtvi ljudi nemaju godine. Često ni one s kojima su napustili ovaj svijet. Umjesto toga mrtvi u početku imaju sate i dane, a poslije tjedne i mjesece. Mrtvi su u svojoj mrtvoći kao novorođenčad, broje se sasvim mali dijelovi vremena, dok u onima koji ostaju nekako ne odrastu u svojoj smrt do prve godine. I taj prvi rođendan te osobite novorođenčadi je obično tužan i, paradoksalno, pun lijepih sjećanja, Ali ne misli se o tome da je i to osobita pobjeda, vrsta trijumfa, izdržala se godina bez njih. Tužna, da. Teška, da. Ali se izdržala. Život živih je izvojevao svoju malu pobjedu. Sat po sat, dan po dan. I eto nam prve godišnjice.