Neki pisci tvrde da loše policije guše pobune; dobre policije sudjeluju u pobunama i revolucijama – a najbolje policije same ih organiziraju. Ruski  svećenik Georgij Apollonovich Gapon, rođen  u ukrajinskoj seljačkoj obitelji 17. veljače 1870. godine, predstavlja jedan od najboljih povijesnih dokaza točnosti te teze. 

Svećenik Gapon po nalogu carske tajne policije, zloglasne Ohrane – a tajne su policije uvijek na zlu glasu – osnovao je, u burno, prevratničko vrijeme početkom prošlog stoljeća Skupštinu tvorničkih radnika u St. Peterburgu. U nju  su mogli ući samo  radnici pravoslavne vjeroispovijesti, no ona je ipak imala revolucionarna obilježja. 

Gapon se 1904. pridružio radikalnim revolucionarima koji su zagovarali ukidanje careve autokracije. Svećenik je, zbog svoje karizme i sjajnog govorničkog umijeća, postao jedan od najpopularnijih radničkih vođa. 

Gaponovi zahtjevi za cara

Na vrhuncu slave bio je  predsjednik 12 radničkih udruženja  u kojima je bilo 30.000 radnika. Gapon je od cara, molbom, zahtijevao opća građanska i politička prava, predaju zemlje seljacima, 8 satni radni dan (radni tjedan do tad je imao 65 sati!) pravo na štrajk itd. 

U nedjelju 22. siječnja 1905.  između 150 i 200 tisuća radnika krenulo je prema carevom Zimskom dvorcu.  Iako  je obećao primiti njihove predstavnike (radnici su pjevali „Bog čuva cara“) car se povukao, a Kozaci  ubili, ovisno o izvorima, između 100 i 4000 ljudi. Obračuni su se nastavili cijelu noć. 

Bio je to faktički početak revolucije koja je okončana 12 godina kasnije. 

Važnost ovog događaja, koji je započeo kao policijska inscenacija, bio je u tome što je  ujedinio rusku opoziciju u borbi protiv cara. 

- Gaponova svećenička halja bila je samo rekvizit na povijesnoj pozornici, pravi protagonist revolucije bio je uistinu proletarijat - napisat će kasnije Lav Trocki. 

Lider radnika, ohrabren od Ohrane, u jednom se trenutku našao na čelu 100.000 ljudi, vodeći svjetsku povijest… 

Nakon  krvavog događaja, u kojem je Gapon prevodio radnike u povorci, svećenik je prokleo cara i pozvao radnike da ga likvidiraju. Potom je otišao na Zapad, gdje je uspostavio kontakte sa ruskim revolucionarima komunističke i anarhističke orijentacije, Lenjinom, Plehanovim, Kropotkinom ali i Francuzima Jeanom Jauressom i Clemanceauom. Iste godine vratio se u Rusiju – gdje je nastavio suradnju s tajnom policijom.

Objesili ga kao 'izdajnika revolucije'

U Rusiju se vratio krajem  godine nakon što je car Nikolaj II.  izveo određene ustupke revolucionarima. Uskoro je  otkriveno kako je sve vrijeme bio suradnik Ohrane.  Njegov najbliži suradnik Pinhas Rutenbergom  ga je na proljeće 1906. prijevarom namamio u jednu osamljenu, izoliranu kuću  na periferiji,  i s pomagačima ga objesio "kao izdajnika revolucije". Gapon je tad imao 36 godina. 

Suradnici nisu povjerovali njegovoj argumentaciji da je dvostruka lojalnost korisna za revolucionarnu stvar. 

Ante Ciliga, čuveni hrvatski emigrant, neuporedivo pustolovna duha -  čovjek koji je deset godina proveo u Sibiru, kao trockist i protivnik Staljina, a potom godinu dana u Jasenovcu – smatrao je da i Hrvatska ima svog Gapona. Više puta ponovio je kako je svećenik Krunoslav Draganović, organizator 'štakorskih kanala' kojima je masa ustaša pobjegla u Argentinu, ali su brojni završili i u rukama Titove tajne policije, bio 'hrvatski Gapon'. 

Izravnija asocijacija na suradnju s dvije strane jedva da je mogla biti izrečena. U knjizi 'Ustaški James Bond', koja se ovih dana nalazi u prodaji na kioscima Tiska, objavljeni su i dokumenti koji pokazuju da je dio sljedbenika Ante Pavelića vjerovao da ga Krunoslav Draganović, „naš Gapon“, misli predati Englezima, a zapravo Titu. Konačni dokazi za ove tvrdnje, dakako, nisu pronađeni.