U centru Petrinje na jednoj kući već je počela sanacija.
Riječ je o kući medicinske sestre Đurđice koja radi na COVID odjelu u sisačkoj bolnici.
- Naša kuća je bila spaljena 90-ih. Poslije su ju obnovili u sklopu one obnove koja je bila, a sad ovo. Unutra je sve ispalo iz ladica, krov se urušio. Mi smo sad privatno započeli obnovu jer tko zna kad će ići ova država - govori Đurđica i dodaje:
POGLEDAJTE VIDEO: Posveta za sve stradale u potresu
- Ja sam bila na poslu kad se sve to dogodio i kolegica mi je pokazala sliku Petrinje, samo sam potonula na pod.
Njihovu kuću sad obnavlja '6 veličanstvenih', koji su stigli iz Ogulina.
Tri lovca, dva bajkera i jedan prijatelj iz mjesta. Skupili su se u kućici u dvorištu. Grije ih stara lovačka grijalica koja 'da može govoriti, što bi to bilo, mnoge gaće je podrapala'.
POGLEDAJTE VIDEO: Prva beba rođena 2021. je iz Petrinje
Dio će ih spavati u kombiju, a dio unutra. Đurđičinog muža znaju iz lova.
- Mi se ne družimo ovako privatno, ono, pozdravimo se, popijemo skupa rakiju, ali nije to sad nekakvo druženje. Ali kad nas je nazvao Elvis i rekao da ovdje treba pomoć, u manje od sat vremena smo se dogovorili i došli ovdje - priča nam Vedran koji inače radi kao električar u HŽ-u.
Sad je na slobodnim danima pa je došao pomoći. Jedini način da ga opišemo je veliki dobričina.
Kratka crna kosa i dvije naušnice u uhu. Okorjeli bajker kojem se na licu vidi da je šaljivdžija.
Do njega stoji Damir. Marama na glavi i širok osmjeh. Da ih izdvojite iz cijele situacije, na njima se ne bi reklo da drugi dan za redom riskiraju živote. Mislili biste da gledate dvojicu prijatelja na motorijadi.
Ali ne, oni su ovdje i popravljaju krov. Besplatno.
- Ma ne možeš to naplatiti, kako ćeš to naplatiti ovim ljudima, pa sve im je uništeno - govori Damir koji je također električar u HŽ-u.
Dok nas ispituju je li se povećao broj žrtava, jesmo li mi dobro i trebamo li mjesto za spavanje, u pozadini stalno zvoni mobitel. Glavni među njima, Elvis, užurbano dogovara prijevoz crjepova i ostalog materijala iz Ogulina.
Tamošnji Crveni križ pobrinuo se da imaju sve što im treba, a lokalni obrtnici doniraju materijal.
- Ja rušim gore dimnjak, ono opet drma. Spuštam se dolje i opet drma. Pa što drmaš više, pa što nije dosta - prepričavam nam Elvis svoje jutro.
Elvis je električar i ima svoj obrt. Nekad je bio i predsjednik lovačkog društva.
- Mi lovci se držimo skupa. Nije bilo ono hoće li nas zvati ili neće. Mi smo bili spremni za krenuti, pa gdje nas pozovu, tu idemo. Jadni ovi ljudi ovdje, sve je uništeno - govori nam kroz cigaretu.
Najmlađi među njima, Neven, radi kao visinski radnik u Norveškoj. Vratio se kući za praznike, vidjeti obitelj i proslaviti Božić i Novu s njima. Kauč i bor u dnevnom boravku zamijenio je krovom i dimnjacima.
- Ha čuj, što ćeš. Ako se ovako nešto dogodi, onda ideš, nema tu razmišljanja - govori nam.
Kaže da mu ništa nije teško jer je navikao na puno veće visine.
- Nije ovo strašna visina, na svom poslu visim sa sajle tanje od malog prsta ruke. To su takve visine da pad ne bi preživio. Bilo je situacija kad te stisne sila i moraš mokriti. To je toliko visoko da ti već zakopčaš hlače i nastaviš s poslom, a ništa još nije palo - govori nam kroz smijeh.
Zabavlja ga naš strah od tolikih visina. Došlo je i vrijeme večere. Odnekud su izvukli kobasicu od jazavca i bureke.
- Ma nema bolje od ovoga, vidi ovo, e, to te digne, okrijepi, čuva od bolesti - govore nam.
Sa malog stola miču alat, stavlja se daska, a Damir uzima nož i reže.
Nakon večere će još malo popričati, dogovoriti prijevoz materijala i na spavanje.
- Sutra smo gotovi i onda idemo kući, a ako treba, opet ćemo doći - zaključuje Damir.