Sjeverni toranj zagrebačke katedrale ruši se na dan kad je njen arhitekt Herman Bollé umro. Naime, Bollé je preminuo 17. travnja 1926 godine u Zagrebu i zaslužan je što zagrebačka katedrala ima neogotičke tornjeve, visoke preko sto metara. Na Kaptolu kažu da je to Božji znak te da nisu to namjerno 'naštimali':
- Nitko nije o tome vodio računa. Tek smo sada, kasnije popodne, to osvijestili - kaže nam naš sugovornik s Kaptola te dodaje kako je Bollé u Parizu za projekt obnove zagrebačke prvostolnice dobio zlatnu medalju.
Arhitekt koji je ostavio vjerojatno najveći trag na današnji izgled Zagreba rođeni je Nijemac, iz Kölna. Bolléov otac imao je građevinsku tvrtku, a mladi se Hermann školovao za graditelja te je odradio praksu u tom očevom poduzeću. S 22 godine postao je član ateljea Heinricha Wiethasea, poznatog arhitekta Kölnske nadbiskupije pa je logično da se orijentirao prvenstveno na crkvenu arhitekturu. Želio je još više naučiti pa je tako s 27 godina otišao u Beč i zaposlio se kod arhitekta Friedricha von Schmidta, počasnog građanina tog grada, koji je projektirao bečku gradsku vijećnicu.
Paralelno s radom Bollé je studirao arhitekturu na Bečkoj akademiji. Na jednom od svojih putovanja u Italiju upoznaje tadašnjeg đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera i povjesničara umjetnosti Isu Kršnjavog. To je vrijeme kada Strossmayer gradi prepoznatljivu đakovačku katedralu, a gradnju preuzima Bollé. Ubrzo zatim dobiva razne ponude u Zagrebu u koji se trajno nastanjuje s 33 godine života. Svoja najveća djela- groblje Mirogoj i zagrebačku katedralu - tu je ostvario, a prvi posao bila mu je obnova crkve svetog Marka.
POGLEDAJTE VIDEO RUŠENJA TORNJA:
U Zagrebu je Bollé sagradio i značajnu zgradu Muzeja za umjetnost i obrt u stilu njemačke renesanse, a u Mariji Bistrici restaurirao je hodočasnički kompleks, no najmonumentalniji projekti su definitivno katedrala i Mirogoj. Na Mirogoju je izgradio oko 500 metara duge arkade s 20 kupola. Bollé je isprva namjeravao cijeli Mirogoj okružiti arkadama sa svih strana, no za to nije bilo dovoljno novca. Nažalost te su arkade nastradale u nedavno potresu koji je pogodio Zagreb.
Na zagrebačkom Kaptolu Bollé je, pak, napravio veliku promjenu, neki je danas kritiziraju, a riječ je o tome da je srušio zidine i kule koje su nekada bile pred ulazom u katedralu, a samu građevinu katedrale, koja je stradala u potresu 1880. godine, obnovio je u neogotičkom stilu. Time je katedrala izgubila svoj dotadašnji barokni značaj, ali Zagreb dobiva prepoznatljive tornjeve visoke preko 100 metara. Do tada je Bollé radio prema nacrtima učitelja Schmidta, ali katedralu radi prema svojim idejama. Najviše je došla do izražaja njegova historizacija i gotizacija, takozvana čistoća stila. Kompletno promijenio arhitekturu katedrale i tornjeva te unutrašnjosti. Dok je radio na zagrebačkoj katedrali, koja je ostala njegov najpopularniji rad, Bollé je krajnjom brižljivošću dizajnirao svaku pojedinost. Prilikom posljednje obnove katedrale otkrivena je i njegova poruka.
Naime, radnici su na 102. metru južnog zvonika vidjeli natpis ‘A. D. 1898.’ Iza čega se krila skrivena poruka poslana krajem 19 stoljeća koji je napisao Bollé. U poruci piše: "A dao dobri Bog, kada iza viekovah opet na javu dođe sadašnja spomenica... da se tada nađu svi Hrvati kao dobri katolici, te slavan, složan i slobodan narod”. Dva pergamenta bila su smještena u malenoj staklenoj kapsuli, no uništila ih je vlaga, a u laboratoriju Hrvatskoj državnog arhiva uspjelo se ipak dešifrirati tko ih je ostavio.
Što se tiče privatnog života najpoznatijeg zagrebačkog arhitekta o njemu se malo zna jer sva Bolléova privatna korespondencija uništena ili izgubljena.
Ono što je poznato jest da u Zagrebu sa suprugom Marijom Hoffer stanuje prvo kod poznanika, a onda gradi vlastiti dom u strogom centru, u Žerjavićevoj 4. Danas, nažalost, da palača trune iako ima status samostalnog kulturnog dobra. Kuću Herman Bollé gradi 1898., dakle dvadeset godina nakon što je sa suprugom iz Beča preselio u Zagreb. Bollé je navodno nije namjeravao palaču imati samo za sebe pa je sebi ostavio stan na prvom katu, dok je ostalih pet dao u najam. Supružnici nisu imali djece te su usvojili Hertu Elsu Mariju Bollé, treće dijete Hermanovog brata Eduarda koji je živio u Berlinu. Herta je s njima u Zagrebu živjela od ranog djetinjstva do 1903. godine, kada se udala za odvjetnika Guida Soretića i s njime otišla živjeti u Rumu, gradić u Srijemu. Hertini potomci danas žive u Karlovcu, te posjeduju nešto Bolléovih predmeta poput raznih fotografija, skica i crteža s putovanja iz Italije, ali većina stvari i opreme iz njegova stana nažalost je nestala.
Treba napomenuti kako su od Bolléa puno naučili brojni stolari, rezbari, klesari. Potaknuo je osnivanje Obrtne škole i bio joj prvi ravnatelj, a ona je i do danas ostala važna za stvaranje jake tradicije zagrebačkih obrta.
Umro je 17. travnja 1926. godine, a pokopan je na Mirogoju, groblju koje je sam projektirao.