Tursko obaranje ruskog vojnog zrakoplova Su-24 svaki dan izaziva nove posljedice, ali i poneke zahtjeve.
Najnoviji sada dolazi iz ruske Dume, gdje su zastupnici podržali ideju da Turska vrati Aja Sofiju u Istanbulu Pravoslavnoj crkvi, pišu brojni strani mediji koji se, pak, pozivaju na ruske izvore.
- Sergej Gavrilov, predsjednik komiteta Dume za pitanja imovine i koordinator međupartijske parlamentarne grupe za zaštitu kršćanskih vrijednosti, rekao je da ruska strana smatra neophodnim da podsjeti na najstariju svetinju cijelog kršćanskog svijeta, Svetu Sofiju Carigradsku u Turskoj, drevnu bizantsku crkvu.
- Očekujemo od turske strane prijateljski korak - vraćanje crkve Svete Sofije kršćanskoj crkvi - rekao je Gavrilov.
Bizantski dragulj koji je dosegao svjetsku slavu
Aja Sofija ili Crkva Svete mudrosti građena je od 408. do 415. godine. Dovršena je 10. listopada 415. godine, ali je uništena u požaru usred Nikine pobune 532. godine, kada je bizantski car Justinijan I. zamalo izgubio prijestolje. No, on ju je odmah dao ponovno izgraditi. Obnova je završena za samo pet godina (537. godine) i odmah je dosegla svjetsku slavu.
Aja Sofija bila je carska građevina. Izgrađena je za cara i njegov dvor, a ne kao crkva za molitvu cijele zajednice. Svećenstvo je zauzimalo polovicu centralnog prostora, a car sa svojom pratnjom – drugu polovicu.
Aja Sofija je prva kupola na pandantivima (sferični trokuti kojima se s kvadratne osnove prelazi na sferični oblik), koja je bila izgrađena do tih razmjera da je zato postala od velikog značenja za sve bizantske građevine, kao i kasnije za građevine na zapadu. Crkva je bila krunidbena crkva bizantskih careva.
Nakon okupacije postala je džamija: Dodali četiri minareta
Nakon otomanske okupacije grada 1453. crkva je prenamijenjena u džamiju, a izvana su dodana četiri minareta. Mozaici, koji su postojali u crkvi, tada su prekriveni vapnom.
Aju Sofiju je 1935. godine Mustafa Kemal Atatürk pretvorio u muzej. Pokraj crkve nalazi se grob cara Konstantina Velikog.
Legende o Aji Sofiji: Redovnici u zidu i misteriozna svjetlost
U grčkom narodu i danas postoje legende o njihovoj najvažnijoj crkvi.
Jedna je vezana za pokolj koji su izvršili otomanski vojnici nad ljudima koji su se sklonili u crkvu prilikom osvajanja grada. Vjeruje se da su pokolj i zarobljavanje izbjegla samo dva redovnika koji su se pred Osmanlijama popeli na galeriju crkve i ondje ušli u zid iz kojega će izaći kad grad opet bude kršćanski.
Druga legenda kaže da se jednoga od posljednjih dana prije osvajanja grada cijeloga dana nije dizala gusta magla. Kad se predvečer napokon podigla, pojavila se misteriozna crvenkasta svjetlost. Ta se svjetlost penjala po kupoli crkve sve do križa na njenome vrhu. To je protumačeno da će se kršćanstvo kupati u krvi. Neki znanstvenici danas smatraju da je bila riječ o efektu koji je izazvala vulkanska erupcija. Podizanje crvene zrake do križa s kojeg je nestala, neki tumače i tako da je Duh Sveti napustio katedralu neposredno prije nego što je oskvrnavljena.