Muškarce koji ovih dana pokušavaju bježati iz Rusije i uglavnom stižu do bivših južnosovjetskih republika i do Turske, a najveći sretnici i do Aerodroma Nikola Tesla u Beogradu, Europljani su dužni tretirati upravo onako kako su prije nekoliko mjeseci tretirali žene i djecu koji su u izbjegličkim kolonama stizali iz Ukrajine. Ovi ljudi jednako su nezaštićeni, jednako obezdomovljeni, izbačeni iz svoje životne svakodnevice, lišeni svih svojih prethodnih snova i planova. Pritom, oni su žrtve iste politike kao i žene i djeca iz Ukrajine, koje smo primili širom raskriljenih zagrljaja, ne razmišljajući pretjerano o tome što su, tko su i čiji su. Svi koji pate i stradavaju, naši su. Kao što smo i mi, ili kao što su neki nama bliski, u vrijeme kada su patili i stradavali nalazili dom kod nekih sebi nepoznatih ljudi. I to, uglavnom, ljudi sa Zapada.