U svojem najnovijem romanu “Emigranti”, Rade Jarak oslikava atmosferu dijela života gastarbajtera iz bivše Jugoslavije u Njemačkoj 80-ih.

Priču o emigrantima s Balkana Jarak proširuje na autsajdere raznih vrsta u zemlji koja je još rascijepljena zidom između Istoka i Zapada, u zemlji u kojoj se živi, a ponekad i umire, od olova, od prostitucije, od terorizma... U toj zemlji je Milanu Markoviću, mladiću podrijetlom iz Dalmatinske zagore, koji je egzistencijalno pobjegao u Frankfurt, boks u jednom trenutku sredstvo životnog uspona, a u drugom pada.

Jarak je jedan od 13 autora koji su ušli u zadnji krug nagrade Fric koju dodjeljuju magazin Express i sponzor Barcaffe. Nagrada dobitniku donosi 75.000 kuna i to za fikcijsku neprevedenu prozu objavljenu od 31. lipnja 2016. do 
1. srpnja 2017. godine. U konkurenciji su bila čak 72 naslova.

Rade Jarak u svojem se romanu više bavi fenomenom autsajdera nego emigracije. Političkom se emigracijom, kaže, nije htio previše baviti jer je bio vjeren da će se iz toga teško ispetljati.

- U to se nisam htio dublje uplitati jer bi to onda ispala povijesna politička knjiga.

A ovdje su tema marginalci, ono što su emigranti doista bili i što doista jesu. Kao što su današnji marginalci izbjeglice i migranti iz Sirije, Iraka, Pakistana, odakle li sve ne dolaze, od Bliskog istoka do Srednjeg istoka u dalje. I onda ih naši ljudi gledaju i odjednom im se čude, kao, tko su sad ovi i što sad oni odjednom žele, a do prije samo nekoliko godina i sami su odlazili, bježali su od rata i od svega ostalog.

Svi ti milijuni ljudi koji bježe u Europu sigurno ne odlaze iz svojih domovina samo zato što im se, eto, nekamo putuje. Jarak je još i akademski slikar koji živi i radi u Zagrebu.