Poznajem majku djeteta rođenog s teškim bolestima. Dječak je živio deset godina, potpuno ovisan o njenoj pomoći, 24 sata na dan. Majka svoj život nije imala, njezin je život bio njeno dijete - nije spavala, nije se odmarala, nije se nikad smijala, potpuno je zanemarila sebe i svoje zdravlje. Dječaku je sama spašavala život bezbroj puta i živjela sa spoznajom da on umrijeti može svaki čas. U tih se deset godina razboljela i sama - srce i tlak, štitnjača, bubrezi, živci, sve, baš sve je “otišlo”. Propala je psihički i fizički, propao je i brak s ocem djeteta, koji takav život nije mogao podnijeti. Ostala je potpuno sama, ni prijatelja nije imala, jer za njih nikad nije bilo ni vremena. Deset godina nije ni radila, izgubila je svaki kontakt i s tim svijetom.