Unatrag samo godinu dana od karcinoma je u Hrvatskoj preminulo 15.637 osoba, mnoge su te smrti, moguće, mogle biti i spriječene da se ne kasni s provedbom Nacionalnoga strateškog okvira protiv raka. Trideset godina, otkad nam je države, ta država u nečemu kasni, kaska, ponaša se kao lijeni tinejdžer koji nema volje ni za što.
No u ovom slučaju državi - tinejdžeru zbog karcinoma umire dvadeset posto više ljudi od europskog prosjeka. Imamo maratonske liste čekanja u bolnicama, staru aparaturu za liječenje oboljelih. Korona je sve zajedno dodatno "zabetonirala", pretvorivši se u jedinu bolest u državi zbog koje ljudi u bolnice ne mogu ili ne žele ići.
Jest, puno je i do nas samih - preventiva na ovim našim prostorima nikad nije bila nešto u što ćemo sebe lako natjerati. "Teški" smo za preglede, kontrole. No najviše je zakazala država, u edukaciji. Ako smo mi odrasli već tvrd orah, ne moramo takvi biti i prema djeci. Zaslužila su svaki civilizacijski, medicinski doseg, a ne, dovijeka, prokletstvo balkanskog Thanatosa, destruktivnog nagona. Samo jedan primjer - u Hrvatskoj je desetak godina dostupno cjepivo protiv HPV-a, virusa koji može uzrokovati čak šest vrsta karcinoma kod muškaraca i žena, najčešći je rak grlića maternice.
On godišnje odnese, u prosjeku, 120 života, pri čemu je trećina oboljelih žena mlađa od pedeset godina. Pa ipak, cijepi se ni 40 posto djevojaka i manje od 25 posto mladića. U Danskoj - dvostruko. Razlog tome je nedovoljna informiranost roditelja o bolesti i cjepivu, neznanje da ono djetetu jednoga dana itekako može spasiti život. Znanost je barem za šest karcinoma u ovom cjepivu ponudila spas, no odaziv na cijepljenje je čak i nakon deset godina premali.
Potpuno iracionalno, roditelji se boje cjepiva umjesto karcinoma, boje se da će se dijete, sad zaštićeno, “razulariti” i neće se štititi, misle, na kraju, da se, eto, karcinom njima neće dogoditi. Događa se itekako, jer samo od raka cerviksa godišnje oboli oko 320 osoba. Može ga se u velikoj mjeri spriječiti cijepljenjem protiv HPV-a i otkriti u vrlo ranoj fazi, što je u nekim “razvijenijim”, a zapravo samo pametnijim državama dovelo do znatnog smanjenja bolesti.