Ništa se nije promijenilo otkad je Srđan Djaković prije više od pola godine zbrisao s 11,5 milijuna kuna. Barem ne u Vrlici.
Banka je na istom mjestu, samo što svijetlo unutra ne gori. Još je na krovu zelena neonska reklama s bijelim logotipom. Sa staklenih vrata vlasnici prostora nisu se potrudili ni odlijepiti papir na kojem je isprintana obavijest o zatvaranju poslovnice. Kao da postoji netko od mještana tko će ondje zalutati otvoriti štedni račun ne znajući za slučaj "Robina Hooda", vrličkog bankara koji je prije bijega preko granice ostavio novce po kafićima da se ljudi razvesele. I naredio da piju isključivo alkohol.
POGLEDAJTE VIDEO:
Barem su nam tako mještani pričali, i nije izgledalo kao da lažu. Sreli smo ih tada poredane na šankovima gdje su svjedočili da je Djaković najavljivao bijeg. U šali bi govorio da će sprašiti za južnu Ameriku. E, a sada je u svojoj kući. Jednokatnica je to, smještena uz cestu, nedaleko jedne od dvije trgovine u mjestu.
Srđo je, zbilja, doma. Ne izlazi iz dnevnog boravka. Njegova obitelj digla je kredit da bi mu platila jamčevinu od 200 tisuća kuna koje su ništa u usporedbi s desecima milijuna koje banka traži da bivši voditelj poslovnice vrati. Nagodba koju je njegov odvjetnik Joško Čeh predložio nije im se svidjela.
Srđo je doma i stvari su iste, ali drugačije. Ljudi sad ne žele pričati. Jedni su se, kažu, opekli kad su davali izjave za medije jer se prenosilo sve i svašta pogrešno, a drugi se ne žele zamjerati, pogotovo ne sad kad je čovjek tu, nekoliko kuća dalje od njih.
U centru mjesta sreli smo Vrličana koji nam je kazao nešto više od "neću ja ništa reć". Iznosi teoriju zašto su ljudi šutljivi:
- Neće niko da van priča da mu se ne zamiri. Eno on je kući. Ne izlazi vanka. Nikako! A druga je situacija bila kad je bio u pritvoru. I ja san zadnji put priča za novine neke pa je bilo po meni "šta si priča, šta si priča"! - pravda se slučajni prolaznik. Pitali smo, je li ga to Srđo kritizirao?
- Ma kakvi! Nego vako, ljudi po kafićima... Svi smo mi tu neki rod. Ali sada je drugačije, sad se to šta je on napravio već i zaboravilo, pravo da van kažen, ljudi ne pričaju više o tome, ne interesira ih. A i malo je misto pa se boje išta reć, lako je vama vi ćete otić, a mi ćemo se opet posvađat ako neko kaže nešto za novine šta ne smi - dodaje vremešni stanovnik Vrlike, a usput saznajemo i da mu je bankar u nešto bližem rodu. Kratko smo još pričali o koronavirusu, govorio je kako su ljudi došli iz Splita, Sinja i Kaštela u Vrliku, pa je ovo malo ljudi koje vidimo za taj grad još i puno. Nakon kraćeg razgovora, otvara se pa kaže:
- Ljudi koji su Srđu branili ne razmišljaju glavon. Ja to napravio ne bi nikad. To, kako je on... Uzeo si meni, uzeo si njemu, njoj - pokazuje rukom na prazne ulice kao da su tamo prolaznici - Ma, izgubio je povjerenje. I ko će ga sad zaposlit? Di će on radit? Ja bi radije iša u dug pa ima čist obraz nego kra, ali dobro to san ja - za kraj će Vrličanin. Ostavlja nas da tko ne vidi da je opet "pričao za novine". Vidimo neku ženu na prozoru iza zavjese kako nas promatra.
Ulice su puste. Hodamo, gledamo, tražimo. Nigdje nikoga. Ulazimo u jedan od dva dućana koji rade. Tek što smo se predstavili kao novinari, ljubazno smo ispraćeni.
Ispred zgrade Grada srećemo dvije gospođe na klupi. Sjede na pristojnoj, propisanoj udaljenosti.
Jedna od njih radna je kolegica Srđanove supruge. Druga nema nikakvu poveznicu s njim, ali naravno, nijedna neće pred objektiv fotoaparata. Na pitanje o bankaru odgovaraju osmjehom.
"Zar opet", pita ova kolegica. Odmahuje glavnom. Nema se tu, kaže, što za reći.
Pozdravljamo ih, odlazimo. Putem srećemo par mačaka koje su uvijek na toj glavnoj vrličkoj ulici. Prate nas do automobila. Parkirali smo kraj opljačkane banke. Srđanova radna kolegica koja je u toj poslovnici s njim provodila dane, također je dobila otkaz. Ispostavilo se da su njih dvoje razmijenili šifre, što je bilo strogo zabranjeno, a omogućilo je Djakoviću da uđe u sef. No, nju se sada ne tereti za kazneno djelo. Kažu da nije ništa o pljački znala. A moguće je da će stradati neki od Srđanovih nadređenih koji su odobrili da toliko novca uopće dođe u malu vrličku poslovnicu. Kako se to dogodilo? Srđan im je rekao da su mještani čuli da će se banka zatvoriti pa su htjeli povući ušteđevine, ali ispostavilo se da je to bila njegova izmišljotina kojom je natjerao nadređene da mu pošalju novčanice. Zašto je ovo učinio? Sam je širio teze da je dugovao sumnjivim ljudima u Bosni i Hercegovini. I da će biti sigurniji u zatvoru nego na slobodi. Valjda je sada miran.