Ritino novo srce je u siječnju napunilo tri godine, ali nismo priredili slavlje. Štoviše, tog 6. siječnja smo bili daleko od kuće, u Pakracu, kod prekrasne obitelji koja nam je otvorila vrata svojeg doma da bi se Rita s bracom i sekom maknula od užasa potresa i situacije koja je snašla našu Petrinju.

Tim je riječima priču započela Dina Knežević (37), majka male junakinje koju smo upoznali prije tri godine. 5. siječnja 2018. godine, Rita je postala prvo dijete u Hrvatskoj koje je dobilo tzv. umjetno srce koje je pumpalo krv sve dok pacijentica nije dočekala transplantaciju. Samo nekoliko sati kasnije stigla je vijest: našli su donora. Srce dječaka iz Beča koji je imao samo devet godina u trenutku smrti.

Često je izolirana od prijatelja

Prije godinu dana kada smo zadnji puta razgovarali s Dinom, Rita je prolazila kroz teško razdoblje jer je njeno tijelo počelo odbacivati transplantirano srce zbog čega je morala pojačati terapiju.

Prva godina nakon transplantacije srca je najkritičnija, a sedam godina je okvirna medicinska brojka nakon koje tijelo potpuno prihvaća organ. Dina stalno strahuje da bi se situacija mogla zakomplicirati, a Rita je i dalje podložna infekcijama jer uopće nema vlastiti imunološki sustav te je podležna imunosupresivnoj terapiji. Povišena temperatura ili obična prehlada mogu zakomplicirati njeno stanje.

DOBILA ORGAN DJEČAKA IZ AUSTRIJE Novi život malene Rite: 'Imam šest, a moje srce 11 godina...'

Danas je vedra, dobra, mirna djevojčica koja je “kao velika” prihvatila svoje stanje koje podrazumijeva čestu izolaciju od prijatelja, ali i drugih ljudi, ali veseli se školi i kolektivu. Rita sada najviše priželjkuje mirno tlo, jer je prestravljena potresom, ne spava, ne jede i boji se vratiti u stan u Petrinji iako ima zelenu naljepnicu.

- U trenutku potresa osjetili smo strašnu tutnjavu, počelo je tresti i bacati nas po zidovima. Inventar je uništen, a Ritu baš nitko ne može natjerati u stan. Brat Petar (4) i sestra Nikol (3) su mlađi pa nisu ništa osjetili, ali su jako zbunjeni. Ritu je strah još od zagrebačkog potresa kojeg je dočekala u KBC-u Rebro - priča nam mama Dina. 

Kaže i kako im je nakon potresa obitelj Terranova iz Pakraca koju dotad nisu poznavali, otvorila vrata svog doma. I to ne samo njima nego i brojnim drugim obiteljima s Banije. Tamo su proveli tjedan prekrasnih dana, mama se napokon uspjela odmoriti, tetošili su ih i hranili u obiteljskom hotelu koji ne radi zbog pandemije i nema riječi da im dovoljno zahvali. Pakrački Crveni križ opremio je Dininu obitelj s odjećom i djecu odveo ne izlete.

Iščekuje početak nastave

-Neizmjerno im hvala, puno nam je boravak tamo pomogao- kaže Dina i objašnjava kako su sada u Zagrebu gdje im je poznanica ustupila stan, a Dina se nada povratku u Petrinju na proljeće kada će Ritu morati suočiti s podrhtavanjima.

- Moramo se vratiti u normalu. Rita od jeseni kreće u prvi razred. Trenutno pohađa malu školu, dolazi joj učiteljica dva puta tjedno, a ostatak tjedna sam joj ja mentorica i učiteljica. Jako joj fali kolektiv i shvatila sam da je ne mogu držati pod staklenim zvonom - kaže Dina i dodaje kako je i sama djevojčica jako pažljiva, odgovorna i obavezno nosi masku.

- Svjesna je da ako se sama ne bude čuvala - neće je biti. Čim padne mrak ona mi priđe i pita je li sada vrijeme za lijekove - kaže nam Dina.

U fazi je kad stalno prati youtubere i zanima je sve u vezi škole. Iščekuje početak nastave. Mama kaže da ju je teško slomiti, te da je jako snažna je djevojčica.

Foto: privatna arhiva

U biti, Rita na prvi pogled ni po čemu ne odskače od vršnjaka. Ipak, u bolnici je dosada provela ukupno više od godinu i pol dana.

-Rita je, nažalost, zbog svega što je proživjela morala jako brzo odrasti. Danas se ne zna normalno igrati već isključivo škole ili doktora i zato joj nastojimo omogućiti normalan život. Povratak u Petrinju je prvi korak prema tome - zaključila je Dina.