U ovoj političkoj godini sve se vrtilo oko Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, a kad se slonovi tuku, miševi se skrivaju. Tako je onda bilo i s političkom scenom: mnogo sporednih, nevažnih, neprimjetnih, promašenih likova koji su pokušali pokupiti medijske mrvice preostale nakon tektonskih obračuna Pantovčaka i Banskih dvora. Gubitnika je, uglavnom, bilo više nego pobjednika, a i među pobjednicima su kriteriji bili prilično rastezljivi. Nekad i do granica bizarnog.

POBJEDNICI

Ivica Puljak

Gradonačelnik Splita najveći je, možda i jedini, politički pobjednik ove godine na izmaku (snaga). Riskirao je s izvanrednim izborima u Splitu, a time je i politički tijumf bio slađi. Deklasirao je suparnika iz HDZ-a na izborima za gradonačelnika, konsolidirao prevlast u Gradskom vijeću, nanio bolan poraz Andreju Plenkoviću i postavio se na političkoj mapi kao gospodar drugog najvećeg grada u državi. S obzirom da njegov zamjenik Bojan Ivošević praktički vodi grad i obavlja dužnost gradonačelnika, pitanje je kamo će Puljka dalje odvesti njegova politička ambicija. Najvjerojatnije prema Pantovčaku, nakon što je bio jedini oporbeni lider koji se javno distancirao od Zorana Milanovića. Ili je možda ova godina bila Puljkov labuđi pjev.

Davor Božinović

Ne događa se često da ministar unutarnjih poslova, pa još i član HDZ-ove vlade, dobije spomen među pobjednicima političke godine, ali Davor Božinović uspio je dovući Hrvatsku do Schengena. Da, odvijalo se to preko leđa migranata i uz Božinovićevu neobranjivu obranu policijske sile i maltretiranja ljudi na granici, ali ispunio je uvjete za ulazak Hrvatske u šengenski prostor, odnosno micanja granice prema ostalima državama EU. A i  kao ministar nije završio na Uskokovoj optužnici, pa je i to veliki uspjeh.

Mario Banožić

U svakoj normalnoj državi Mario Banožić krasio bi listu političkih gubitnika, jer ga više ne bi bilo na čelu Ministarstva obrane. Ali Banožić je pobjednik samo zato što je još uvijek ministar. Preživio je pad drona, osobne afere i svjedočenja zviždača, padove ratnih zrakoplova, afere u vojsci, napade predsjednika Republike, optužbe zbog loše opremljenosti vojske... Lista će se vjerojatno nastaviti, a Banožić se držati svoje fotelje dokle god ga premijer Plenković bude koristio kao tampon zonu prema Zoranu Milanoviću.

Sandra Benčić

Nije to bila neka velika pobjeda, ali u ovoj političkoj pustoši i devastaciji SDP-a Sandra Benčić postala je prvo lice lijeve oporbe. Za neke, čak i kandidatkinja za premijerku. Kronični manjak lidera na lijevoj strani političkog spektra otvorilo je prostor čelnici platforme Možemo! da se u Hrvatskom saboru nametne kao najuvjerljivija opozicija premijeru Plenkoviću. Hoće li to biti dovoljno za snažniji politički proboj, tek će se vidjeti. Ako je Benčić postala akter, Možemo! još uvijek mora postati stranka. 

Nikola Grmoja

Možda su Mostovci zagazili preduboko u politički egzibicionizam, iz ozbiljne stranke pretvorili se u paradu ridikula, oriđinala i provokatora, iz reformista pretvorili u ulične bukače, ali u svemu tome Nikola Grmoja uspio je izgraditi svoj politički status. Prometnuo se u relevantnu oporbenu figuru, možda i najprobitačniju na oporbenom spektru, a njegovo vođenje istražnog povjerenstva za Inu obilježilo ga je kao ozbiljnog aktera koji vodi direktni obračun s premijerom Plenkovićem. Bili su to koraci od sedam milja za nekadašnjeg ađutanta gotovo umirovljenog Bože Petrova.

Hrvoje Zekanović

Sada već ulazimo u zonu bizarnog. Može li se uzlet Hrvoja Zekanovića do statusa premijerova klauna smatrati uspjehom? Od nošenja bijelog praha u vrećici, preko sabotiranja istražnog povjerenstva za Inu i glupiranja na saborskim sjednicama pa sve do obrane premijera kroz rešetanje opozicije, Zekanović je činio sve što je HDZ od njega zatražio. Obavljao prljave poslove za umiveni HDZ, sramotio se i blamirao, glumio Drakulinog slugu, što ga je munjevito lansiralo u medijsku orbitu. Zekanović je prodao dušu i političku budućnost HDZ-u, a to se u njegovoj knjizi posve sigurno bilježi kao uspjeh. Ako je on sretan...

HDZ

U godini uhićenja ministara, "nestvarno spore" obnove i galopirajuće inflacije, gubitka izbora u Splitu, HDZ je uspio ostati najsnažnijom političkom strankom. Nema te biblijske pošasti koja će dokrajčiti vladajuću partiju. Što je opet i logično: što je građanima teže, to su uvjereniji da im samo HDZ može pomoći. Pa makar sa samo šest izgrađenih kuća u dvije godine. Plenković je gurnuo HDZ u centar gdje se ta stranka odavno najugodnije osjeća. Pretvorio je HDZ u deideologiziranu, birokratiziranu hrvatsku inačicu Saveza komunista koja razbija opoziciju i eliminira konkurenciju. Obično se čeka samouništenje HDZ-a, ali Plenkovićev HDZ ga još nije dočekao.

GUBITNICI

Peđa Grbin

Možda je nepravedno reći da je šef SDP-a najveći gubitnik ove godine, ali jedan je od onih koji su si to najmanje smjeli priuštiti. Ostao je bez dobrog dijela saborskih zastupnika koji su se pretvorili u Plenkovićeve žetončiće, postao je taocem Milanovićeve politike što se vidjelo i u glasanju o obuci ukrajinskih vojnika, kao što je postao ovisnikom o savezu s Možemo! zbog čega je žrtvovao šefa zagrebačke organizacije Viktora Gotovca. A na lokalnim izborima u Splitu stranka se radovala i najmanjim uspjesima. Grbin je trebao biti lider oporbe, a zapravo kaska za Milanovićem, za Sandrom Benčić, čak i za Nikolom Grmojom. Grbin nema karizmu, ni strategiju, ni retoriku, ni snagu da izvuče SDP iz provalije prema kojoj ga je i sam odgurivao. Ako je on najbolje što SDP može ponuditi, HDZ će vladati još stoljećima.

Darko Horvat

To je sada postala nova kategorija hrvatske politike. Darko Horvat prvi je ministar u bogatoj povijesti političke korupcije koji je uhićen dok je bio na dužnosti ministra u Vladi. Dosad su tužitelji hvatali političke mrtvace, one kojih se HDZ preventivno riješio prije nego što ih je bacio pred noge policiji, ali sada su dobili jednog koji se još nije ohladio. Horvatovo uhićenje šokiralo je Plenkovića koji je zbog toga telefonski ukorio glavnu državnu odvjetnicu, što je opet bio skandal sam po sebi, ali i otvorilo novo poglavlje u progonu korupcije. Fotelja te više ne štiti od uhićenja.

Boris Milošević

Ovdje se mora konstatirati ključna činjenica: nakon više od deset godina suradnje i koalicije s HDZ-om, sada je napokon pao i jedan ministar SDSS-a. Stranka Milorada Pupovca dosad je s HDZ-om dijelila sve, a sada dijeli i optužnice. Kažu da je Milošević zapravo žrtvovan za Pupovca i da je on najmanje zaslužio da se nađe na udaru pravosuđa, ali ipak je postao jedan od najvećih gubitnika ove godine. Nije se previše miješao u posao Vlade, još manje kontrirao pogubnoj politici HDZ-a, da bi sada s HDZ-om završio na optužnici. Tko s djecom spava, probudi se popišan. Ili u pritvoru.

Ivan Paladina

Trebao je biti spasitelj, ispao je glavni kočničar obnove. Izbor je pao na Paladinu kad je Plenković očajnički tražio zamjenu za uhićenog Darka Horvata, a odabirom nestranačke osobe Plenković je rezervirao dežurnog krivca na kojeg će svaliti krivnju za "nestvarno sporu obnovu". Krivnju je trebalo lansirati što dalje od HDZ-a i premijera. Ipak, ako je Paladina ispao gubitnik, još veći bi trebao biti Plenković koji ga je regrutirao i hvalio. 

Gordan Grlić Radman

Ne bi bilo pošteno složiti listu političkih gubitnika bez ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, ako ništa drugo, onda zbog konstantnih blamaža kojima se izlaže netko tko bi trebao biti šef diplomacije. Od konstantnih obrana Viktora Orbana, preko neobranjivih argumenata o pokliču Za dom spremni u izvedbi Dejana Lovrena i Marcela Brozovića, do blamaža s preuzimanjem obaveze obuke ukrajinskih vojnika i nedostojanstvenih svađa s Milanovićem, Grlić Radman postao je lice i naličje Plenkovićeve Vlade. I netko koga se sluša kad se želi čuti nešto urnebesno.

SDP

Što je HDZ gori, SDP je slabiji. Kao nakaradni zakon spojenih posuda. SDP je postao nevažna oporbena partija razdirana unutarnjim sukobima, problemima u lokalnim organizacijama, slabim liderom, autoimunom ovisnošću o Zoranu Milanoviću, groznom kadrovskom strukturom, bez ideje, plana, programa i imalo seksipila. SDP je trebao uzimati zalet za izborne godine, ali sve važne teme i sav prostor na političkoj sceni uzeli su im Milanović, Most ili Možemo!. Moglo bi se reći da SDP treba resetiranje i elektrošok, samo kad ga to ne bi konačno dotuklo.