Primijetio sam da je taj škamp najveći u ulovu pa rekoh idem ga izmjeriti. Dobro sam napravio jer se pokazalo da je sa svoja 43 centimetra i 350 grama najveći na svijetu, rekao nam je Tomislav Šarić (54) iz Šarića Drage u Lukovom Šugarju podno Velebita.
Pogledajte video: Ja sam uhvatio škampzillu
Samo tijelo njegovog škampa, bez kliješta i repa pola je centimetra, kaže, dulje od tijela najvećeg zabilježenog škampa te vrste, Nephrops norvegicus, Linnaeus koji prema službenim podacima može narasti samo do 25 centimetara.
Prodao sam ga, ali ulovit ću još većeg
Tada nije ni znao da je ulovio 'kapitalca o'škamp' niti koliko je dug najveći na svijetu.
- Nisam ga ni izdvojio ni preparirao, kako su mi predlagali, nego prodao s ostalima. Ulovio sam ga prije Uskrsa i prodao, a koliko sam čuo, pojeli su ga Talijani na jahti. Ulovit ću ja još većeg, siguran sam - smije se ribar koji se tim teškim poslom bavi više od 40 godina.
Imam 300 vrša
I njegov otac bavio se morem jer je imao brod sabunjar za vađenje pijeska, a mala bistra uvalica Šarića Drage primala je brodove u nevolji još od vremena Marije Terezije, čemu svjedoče kamene bitve na koje su se vezali u siguran porat.
- Bura je tu jako opasna, a ja ne volim riskirati. Našao sam se u par težih situacija sa svojom drvenom šestometarskom gajetom 'korčulankom', ali sam se spasio u zadnji tren. Imamo oko 80 radnih dana godišnje jer je vrijeme povoljno u travnju, svibnju i rujnu. Ljeti kad jako ugrije je također slab ulov, a čak i slabija bura ruši vrše i mrsi ih, jer bacam ih povezane. Kad je sezona i kad je jako dobro tada mogu uloviti i 15 do 20 kilograma po danu, a kad je loše, recimo u desetom i jedanestom mjesecu tek tri-četiri jer se tada škamp zakopava i postaje neaktivan. Sve to zavisi o jako puno faktora. Velebitski kanal ima maksimalnu dubinu oko 70 metara, a škampi se drže na dubinama od 40 do 45, a nekad i na 60 metara. Imam 300 vrša, koliko je zakonom dozvoljeno, a očice su veličine 20 milimetara iako su dozvoljene i one s 18, ali ne želim izlovljavati sitne škampe, nek' se obnavljaju. Jesti više volim manje škampe, ali ne skroz sitne. Sočniji su mi i manje žilavi, a najslađi lešo s malo maslinovog ulja ili frigani. Samo moraju biti živi i iz kristalno čistog mora - kaže ribar koji je i u petak, kad smo ga posjetili, ručao škampe.
Svaka minuta na moru je dragocjena
Pitamo ga je li ribarski posao u Podvelebitkom kanalu težak.
- Je'. Složim vrše, a na prvom kavicalu budem čim svane sunce, jer je svaka minuta na moru dragocjena. Za 300 vrša treba dobrih osam sati posla. Imam hidrauliku koja mi pomaže, ali svaka vrša mi preko ruku prođe četiri puta. Treba je primiti, izvaditi škampe, preješkati, složiti i ponovo baciti u more, povezane jednu uz drugu konopom na svakih 20 metara. Teško je i na moru uvijek mokro, jer iako kabanica štiti od kiše, uvijek si znojan ispod nje - pojašnjava ribar Tome koji je ribarski obrt otvorio davne 1988. godine, a supruga mu se bavi iznajmljivanjem apartmana.
Ima dvije odrasle kćeri i sina koji se također bavi ribama te malog unučića, didov ponos, koji je baš u petak napunio tri mjeseca.