Njemačka ima loših strana, ali tamo radim kako bih živjela, a u Hrvatskoj sam radila kako bih preživjela. Tu poruku je nedavno za 24sata poslala Sara Tešanović (28), jedna od brojnih iseljenica iz naše zemlje. Planira se vratiti možda u mirovini. Identične poruke su poslali mladi Hrvati iz Irske, Belgije, Austrije...
POGLEDAJTE VIDEO:
Nakon velikog serijala o iseljavanju, 24sata pokreću i veliki specijal kojemu je cilj upozoriti vladajuće elite da smo porezno visokoopterećena zemlja i da zbog toga zaostajemo za bivšim tranzicijskim zemljama. I da se moraju napokon trgnuti i provesti reforme kako bi smanjili svu silu davanja koja država uzima iz džepa građana i poduzetnika bilo direktno ili indirektno, kroz namete i naknade kojih nekad nismo ni svjesni. Tablica koju smo izradili pokazuje zastrašujući podatak. Radnik koji ima 10.000 kuna ugovorenu bruto plaću, čak 5463 kune ostavi državi, gradu i njihovim tvrtkama. I to samo da zadovolji osnovne životne potrebe. Iako na ruke dobije prosječnu hrvatsku plaću od 6000 kuna, ne ostane mu dovoljno ni da bi otplaćivao ratu kredita ili plaćao podstanarstvo u Zagrebu. A većina hrvatskih radnika, njih čak 55 posto, ne zarađuje prosječnu plaću od 6000 kuna, ali plaćaju isti PDV na hranu, kućne potrepštine... Moraju platiti struju sa svim naknadama, kupiti benzin i ostaviti državi više od pola novca od svake litre. Dolazimo do apsurda da njemački radnik s prosječnom plaćom od 2000 eura ima jeftiniju hranu nego radnik u Hrvatskoj. I to zbog visokih domaćih davanja državi. Sljedećih dana objavit ćemo i sve namete koje plaćaju poduzetnici te zašto poručuju državi: ‘Želimo dati veće plaće, ne gušite nas!’.
Vjerovali ili ne, Hrvatska je prva u cijeloj EU po postotku koji joj PDV, porez na potrošnju, čini unutar BDP-a.
Dakle, u odnosu na našu razvijenost, skupimo najviše PDV-a od građana i turista. PDV plaćamo na sve što kupimo ili platimo, a stopa od 25 posto je druga najveća u EU.
Kad sve pada, diži poreze
Nakon prošlih poreznih izmjena, kojima su se djelomice rasteretile plaće, većinu najnižih plaća ne oporezujemo. Bolje prolaze i oni koji imaju djecu jer imaju povećane olakšice, ali malodobna djeca znače i veći trošak za kućni budžet, pa četveročlane obitelji i s dvije prosječne plaće jedva spajaju kraj s krajem. I to zbog visokog ukupnog poreznog opterećenja i sve sile nameta koje plaćamo i koji su pobrojeni na primjeru u tablici. Za poduzetnike su oni i znatno veći, pa to guši njihovu mogućnost da mogu jeftinije proizvoditi, a onda svoje proizvode i jeftinije prodavati i izvoziti. I već godinama se vrtimo u tom začaranom krugu.
Kad država nema novca, kad gospodarstvo pada, a nezaposleni pune burzu, država digne poreze, kao što su činile Vlade Jadranke Kosor i Zorana Milanovića. Sad ova Vlada, na krilima rasta BDP-a, kreće u treći krug poreznog rasterećenja, i to je dobro. Ali unatoč tome, porezno rasterećenje bi trebalo biti znatno veće.
- Predložene porezne izmjene su kozmetika kako bi Vlada mogla reći da nešto radi. Sad kad imamo višak u proračunu, sad je vrijeme za ozbiljne reforme i rasterećenje od nameta od kojih ne možemo disati. Imamo nedostatak radne snage, mladi se iseljavaju, a ako želite privući kvalitetnu radnu snagu i kvalitetne investicije, onda to ne možete učiniti drugačije nego mijenjajući sustav i rasterećenjem gospodarstva. Jedino tako mogu plaće raste, a radnici neće odlaziti jer nemaju sigurnost radnog mjesta, plaće i mirovine. Ne treba otkrivati toplu vodu. Ugledajmo se samo na Irsku, zemlju koja je bila na dnu, ostajala bez stanovnika, a digla se snižavanjem svih mogućih nameta. Sad je zemlja useljavanja, došli su i investitori - kaže predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja, inače uspješna menadžerica u brodogradilištu Tehnomont.
Ona ističe da je još gore što Hrvatska uopće nije spremna za krizu koja će opet neminovno doći. Upozorava da država i dalje previše troši i dijeli umjesto da brine kako rasteretiti gospodarstvo i radnike kako bi bili što konkurentniji.
Vlade, pa tako i ova, kad pričaju o tome koliko uzmaju kroz porez i doprinose, redovito ističu da smo u sredini po opterećenosti u EU. Međutim, analitičari Ekonomskog laba su u nizu tekstova to pobili. Kad se gleda po razvijenosti, onda smo u samom vrhu zemalja s najvećim poreznim opterećenjem. Ono što je još važnije je gdje novac ubran porezom završava?
E tu smo neslavni rekorderi i u društvu Grčke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske po efikasnosti javnog sektora, po istraživanju Svjetske banke. Države s visokim porezima, poput Švedske ili Danske, imaju i visoku uslugu javnog sektora. Zato se građani i osjećaju zadovoljnije te znaju da su za ono što su platili dobili kvalitetnu uslugu. Kod nas je obratno.
A to vuče i visoka javna davanja. Da smo proveli reformu javnog sektora, moglo se smanjiti i porezno opterećenje. Da smo proveli reformu lokalne uprave kojoj pripada porez na dohodak, mogli bismo i smanjiti njegovo oporezivanje. Da smo proveli reformu zdravstva, ne bi nam sad opet predlagali dizanje zdravstvenih doprinosa!
Na kraju, da imamo učinkoviti javni sektor, novac bi doslovce padao “s neba”. Dovoljno je pogledati punjenje proračuna u prvoj polovici ove godine. Prihodi od trošarina, PDV-a i doprinosa rastu iznad plana. Ali od upravljanja državnom imovinom u proračun se slilo tek 10 posto od polugodišnjeg plana. Istodobno smo iz EU fondova povukli tek 40 posto od plana. Dakle, Vlada ne zna iskoristiti ono što je “bogomdano” i ono što nam daruje Europska unija, a ta nesposobnost je nadopunjena porezima i ostalim davanjima. Vrijeme je za promjene, za ozbiljne reforme, ozbiljno rasterećenje. Među ostalim, to je premijer Plenković i obećao!