Ružna priča o fizičkom obračunu profesora i učenika u zagrebačkoj školi i dalje izaziva brojne reakcije. Potaknut, kako je napisao, ovim događajem, glumac Rene Bitorajac na svome je facebook profilu objavio neugodno iskustvo koje je doživio njegov sin.

Prema pisanju Bitorajca, njegova sina koji je učenik 3. razreda u I. ekonomskoj školi u Zagrebu, profesor tjelesnog - udario je nogom u stražnjicu.

- Prije puna 3mjeseca, Ante Kajmak (nije lik iz Naše male klinike), kao prof. tjelesne kulture u Prvoj ekonomskoj školi, traži od mog sina da ispljune žvakaču. Kada ju on bespogogovorno kreće ispljunuti, ovaj ga odguruje rukom u leđa, međutim, nezadovoljan valjda inercijom kojom je  moj sin pružeći blagi otpor poletio, ponižavajuće ga još udara nogom u stražnjicu i to prilično jako. Pred cijelim razredom, u trećem srednje, u pubertetskoj dobi kad se mladić razvija u muškarca, “profesor” u odgojno obrazovnoj ustanovi, ponižavajuće te nakon odgurivanja napucava nogom u guzicu!!! Sin, da zadrži barem malo dostojanstva nakon takvog poniženja jedino što može je zadržati žvaku, nakon čega biva prijavljen - navodi glumac.

Kako nastavlja, sin im je kod kuće sve ispričao. 

- Dolazi doma ljut, krvavih očiju i ispriča kako mu je prvi nagon bio vratiti profesoru istom mjerom. NE, bravo sine da nisi! Prvi nagon roditelja i razmišljanje zadržat ću za sebe, ali bijes koji osjetiš kad čuješ da ti je dijete neki Kajmak napucao nogom u guzicu kao profesor u školskoj ustanovi , pogotovo kad znaš da ti se dijete stalno žali na istog jer ga ovaj pika rečenicama od kad mu je profesor, teško je opisati. Prijavljujemo slučaj razrednici i ravnatelju. Razrednica kaže da joj je profesor rekao da je pretjerao i da mu je žao. Ravnatelj je zgrožen, kaže da na svakoj sjednici o našem sinu čuje samo riječi hvale i mijenja profesora njihovom razredu te prijavljuje slučaj ministarstvu - piše Bitorajac, te nastavlja kako se nakon toga ništa ne događa sljedećih 40 dana.

Sve prijavili policiji

On i supruga cijeli su slučaj, kako piše, prijavili i policiji, "udaranje maloljetnog djeteta trebalo bi evidentirati".

- Nakon toga i mi prijavljujemo slučaj Agenciji za odgoj i obrazovanje te dječjoj pravobraniteljici. Ona se javlja nakon više od 40 dana s dopisom da od škole traži izvješće i tako valjda opravdava svoje postojanje jer otada se više ni ne javlja! Doma počinjemo sumnjati u ažurnost i volju sustava. Googlamo “Ante Kajmak”,  na što se otvara naslov na Iskonu: “Sumrak hrvatskog školstva” u kojem piše kako je Antin otac kao glavni prosvjetni inspektor nakon otkaza jednom profesoru, sredio isti svom sinu. (Čitaj linkove s dna ako ti se da.) Kasnije je otišao i za pomoćnika ministra… Ne moramo vjerovati, na internetu piše svašta, a i teško je povjerovati da je to kod nas moguće. Od toga trenutka pale nam  se lampice - piše dalje Bitorajac.

Priča se, čini se, tu zapetljava.

- Razrednica sada kaže da je profesor nakon incidenta rekao da se šalio, a ne da je pretjerao. Krivo smo čuli. Glavna pedagogica je već i drugi dan nakon događaja čvrsto vjerovala da ga je profesor sigurno udario slučajno, ali toga se sad ni ravnatelj ne sjeća na razgovoru s savjetnicom AZOO koja se nakon naše prijave odmah pojavila u školi ustvrdivši da škola nije ispravno prijavila događaj, već su Kajmaku poslali u inspekciju višeg savjetnika za tjelesni odgoj. “Bok, bok, došao sam u kontrolu na tvoju nastavu kako bih se uvjerio da udaraš klince nogom u stražnjicu!” Hahaha, pa kog vi j…..?
Razrednica ide korak dalje te u odsustvu mog sina, za vrijeme sata matematike razgovara s razredom namećući im svoje mišljenje u smislu da je sve otišlo predaleko i da, jel tako djeco, nije trebalo slučaj prijavljivati na toliko strana, jer sada vi, ja i jadni vaši roditelji morate davati izjave, pokušavajući i njegove prijatelje okrenuti protiv njega. Pedagoški i odgojno, nema što - komentira on. 

'Zaštitite vrijedne profesore'

Bitorajac navodi kako se nakon tri mjeseca problem nije pomakao s mrtve točke, a sin i dalje u školi susreće spomenutog profesora koji ga je ponizio.

- Moje pitanje glasi: Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora tjelesnog i udario ga nogom u stražnjicu? Što bi se dogodilo? Pa taman i da je onako, iz zafrkancije!? Što bi se dogodilo da mu je vratio,  za čim je onako ponižen mahinalno imao i potrebu. Kaj da ja danas kažem svom sinu? Sad kužim. DA sine, trebao si mu vratiti! Netko drugi bude, a onda  ćemo se jako čuditi, nedaj vragu i nekom hrvatskom Kosti! Koju ste nam poruku poslali!? Ja sam ju pročitao kao, “ako ti ne paše da ti sina netko od profesora udara nogom u guzicu, preseli si ga u privatnu školu”. Ok. Jedan nula za vas! Selimo se!!! Jedan moji lik bi rekao: Fakat sam pretolerantan! Ipak se nadam da je barem nekom malo neugodno.
Daj zaštitite one vrijedne i dobre profesore od ovih idiota koji drugima kvare ugled, zaštitite profesore od neodgojenih učenika delikvenata, ali brate, zaštitite više i učenike od pokvarenih, nadrkanih pa i ovih iskompleksiranih profesora - oštro zaključuje Rene Bitorajac.

O ovome slučaju uputili smo pisane upite školi, Ministarstvu znanosti i obrazovanja i policiji. Zasad nitko nije odgovorio.