Više od sedam sati trajala je rasprava Sveučilišnog savjeta oko tema koje ozbiljno drmaju zagrebačko sveučilište već dulje vrijeme. I treba tako raspravljati, ako zaboravimo činjenicu da se Sveučilišni savjet nije sastajao ni približno koliko bi trebao, a to je najmanje četiri puta godišnje. I ako zaboravimo činjenicu da su to učinili pritisnuti političkom odlukom ministra, jer HDZ-u trenutno zaista ne odgovara da im rektor Boras iskače iz paštete. Inače bi se zbog svega onoga o čemu su raspravljali sastali već davno prije.

Recimo, lani u lipnju kad je rektor Boras postavio Miljenka Šimpragu na čelo Filozofskog fakulteta. Ili još ranije, svaki put kad su Anti Čoviću produljivani ugovori nakon što je napunio 65. No ako se nije sastajao Savjet, koji je ionako uglavnom političko tijelo, sastajao se Senat. I nije svih ovih godina došlo do kritične mase koja bi, kao sad, kazala, “pa zaista nam gospodin rektor svojim potezima na granici zakonitosti i moralnosti ruši ugled ustanove u kojoj smo svi zaposleni”. I koju polaze i završavaju tisuće mladih ljudi. I kojima je puna kapa igara i igrica (osim ako ih i sami ne igraju) zbog kojih im ispit ovisi o “legendarnim” profesorima i njihovim hirovima, a upis godine o višegodišnjoj svađi rektora i bivših mu fakultetskih kolega. Tako se, gospodo, ne vodi sveučilište.

Da ne spominjemo sve one ispite, vježbe, konzultacije, koje su studentice prolazile izložene seksualnom uznemiravanju. A sad je problem jer se proziva ugledne profesore. Što je ugledno u tome da zagrebačko sveučilište već godinama nije ni među 500 najboljih na svijetu? Što je nedodirljivo u činjenici da se kriteriji za upise na fakultete sa sve manje maturanata ni približno ne mijenjaju sukladno s potrebama tržišta? Što je profinjeno u statistici koja vrlo jasno pokazuje da smo pri dnu europske ljestvice po međunarodnoj znanstvenoj suradnji i važnim znanstvenim radovima? Da, zagrebačko je sveučilište izvor fantastičnih znanstvenica i znanstvenika, intelektualki i intelektualaca, predavačica i profesorica, predavača i profesora. I studentica i studenata.

Zagreb bi mogao biti međunarodno ugledan kao grad znanosti i studiranja, poput Lisabona, Praga, Uppsale, Berlina To su, primjerice, gradovi koje se preporučuje kao top destinacije za studiranje u 2021. Zagreb? Ni u tragovima, niti na jednoj studentskoj ljestvici. O tome razmišljajte kad pomislite što se treba ozbiljno promijeniti nakon pada Borasa, koji mora otići bez daška sumnje, bez fuliranja s formalnostima oko toga kad mu ističe mandat. Jednostavno, akademska četvrt davno mu je prošla.