Zagrebačko sveučilište ima blistavu povijest, ali nažalost, trenutačno nije ni među 500 najboljih u svijetu, ispod je beogradskog i ljubljanskog.
POGLEDAJTE VIDEO
No još je ozbiljniji problem to što u javnosti ne postoji slika vizije koja osigurava kvalitetu našim studentima, ističe u javnoj podršci današnjem prosvjedu studentima poznati hrvatski znanstvenik Ivan Đikić. On je jedan od mnogih koji su u javnosti dignuli glas za otvaranje javne rasprave o programima dvojice kandidata za rektora zagrebačkog sveučilišta, odnosno za raspravu o smjeru u kojem bi sveučilište trebalo krenuti.
Nažalost, do te rasprave neće ni doći. Naime, sutrašnja sjednica Senata na kojoj će odlučivati o novom rektoru ostat će zatvorena za javnost, unatoč pozivima studenata, 21 medijske redakcije, pa i samih profesora na sveučilištu. Za javnost nije bila otvorena ni prošlotjedna sjednica Senata, na kojoj su jedina dva kandidata za rektora, sadašnji rektor Damir Boras, te profesor s PMF-a Damir Bakić, predstavili svoje programe. Novinare su na ulazu u zgradu rektorata dočekali zaštitari.
Nejasan i proces izbora
Borasov prorektor Miljenko Šimpraga novinarima je poslije pojasnio kako im ulazak nije bio dopušten da ne bi utjecali na članove Senata, iako je više tih članova zahtijevalo da se sjednica otvori za javnost.
A rektor s medijima ne komunicira baš nikako. Odbio je baš sve pozive za razgovore, sučeljavanja ili bilo kakve izjave, uz objašnjenje da ne želi iskorištavati svoj povlašteni položaj u odnosu na Bakića. Inače, Sveučilište u Zagrebu, koje s novinarima sve češće komunicira samo na sudovima, na odnose s javnošću troši oko 1,600.000 kuna. Dan prije izbora sveučilište ostavlja nejasnu i izbornu proceduru. Pritom je na čelu Izbornog povjerenstva 71-godišnji profesor Enes Midžić, koji kao najstariji član Senata, i predsjeda izbornom sjednicom, dok njegovi članovi dolaze s fakulteta koji su Borasu dali podršku.
Rektora Borasa pamtit ćemo po aferama. Jedna od prvih je zapošljavanje Mate Damića kao asistenta na Ekonomskom fakultetu, na Katedri za trgovinu, na kojoj radi Borasov prorektor Tonći Lazibat.
Damić je tad bio predsjednik Studentskog zbora, koji ima predstavnike u Senatu s pravom glasa na rektorskim izborima.
Rektor koji nije želio u mirovinu
Nadalje, Boras je sam sebi isplatio 68.500 kuna za znanstveni projekt. O tužbi protiv studenta Luke Kovača zbog izjave koju je dao Hini puno se pisalo. Boras je vjerojatno prvu tužbu rektora protiv studenta u povijesti zagrebačkog sveučilišta, pod pritiskom javnosti, povukao. Osim što je na novinare slao policiju i zaštitare, Boras se jako brinuo o ljudima starijim od 65. Kako bi spriječio izglasavanje odluke o odlasku dekana Filozofskog fakulteta Vlatka Previšića u mirovinu, Boras je poništio izbore za Studentski zbor FF-a, zbog čega se vijeće te sastavnice pola godine nije uspjelo sastati.
Doktorandi zbog toga nisu mogli doktorirati, a profesori napredovati u zvanjima. Pravo profesora da ne idu u mirovinu Boras je branio i na sudu. Prije isteka drugog mandata, ako ga osvoji, Boras će navršiti 70 godina. Kako ga ne bi morao prekinuti, rektor je predložio izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje bi mu išle na ruku. Nakon što “lex Boras” nije prošao, rektor je morao potražiti fakultet na kojem bi se zaposlio jer je znao da zbog krize koju je izazvao na Filozofskom fakultetu potporu njegova vijeća neće dobiti. Uostalom, produljenje radnog odnosa daje se zbog potreba u nastavi, a Boras nastavu i nije baš držao. Na sveučilištu su se tad počeli otvarati natječaji za redovitog profesora u polju informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi, koji su odgovarali Borasovim kompetencijama. Boras se na kraju zaposlio na Učiteljskom fakultetu u Petrinji te na zagrebačkom Grafičkom fakultetu s podijeljenom satnicom.
Samo jedan protukandidat
Zanimljiva je i njegova znanstvena karijera prije izbora za rektora. Iako asistenti obično rade 5-6 godina, dok ne završe doktorat, Borasu je za pisanje doktorata bilo potrebno čak 14 godina. Iz popisa njegovih znanstvenih radova može se zaključiti kako je samo dva napisao samostalno: 1975. je izdao skriptu, a 1990. poglavlje u knjizi. Isto tako, protiv njegova bliskog suradnika i prorektora Ante Čovića vodi se proces na Etičkom sudu jer je navodno prilikom napredovanja u zvanje priložio stare radove. Nije zanemariva ni uloga Borasa i Čovića u stvaranju, a potom i rasturanju Hrvatskih studija.
Mnogi se slažu da Boras ne bi trebao dobiti novi mandat. No, i ako uzmemo u obzir činjenicu da mu se na cijelom sveučilištu suprostavio jedino Bakić, glas na izborima ima samo 70 članova Senata.
Rektor niže afere, a na Senatu šute
Sastav Senata promijenio se otkad je Boras izabran prije četiri godine, ali i dalje je to Senat koji, bez obzira na sve njegove afere, nije pokrenuo opoziv rektora te je, naprotiv, glasao prema njegovim uputama.
Pitanje je odgovara li tom Senatu ovakav rektor ili zaista žele promjene. A koliko su promjene na sveučilištu nužne, upozorit će studenti i svi koji ih podržavaju na današnjem prosvjedu u Zagrebu.