Đurđa Komes (70), Gordana Četaj (45), Angela Ivanko Jurić (30), Petra Pošta (48), Ivana J. (45), Mihaela Berak (20), Marija Drvodelić (64), Vera Drvodelić (84) i djevojčica (1,5) čiji identitet ostaje tajan. To je devet femicida u 365 dana. To je devet naših sugrađanki koje više nisu s nama. Nisu vidjele obitelj za blagdane. Neće gledati vatromet ni poželjeti želju u ponoć na Silvestrovo. Neće završiti fakultet, doživjeti duboku starost, uživati u unučadi i praunučadi ili pak upisati osnovnu školu. Svaku od njih je ubio blizak muškarac: partner, bivši partner, sin, susjed ili majčin bivši suprug.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Đurđa Komes (70) je preživjela moždani udar, no ostala je nepokretna i slabovidna. O njoj se brinuo samo sin Mario (50) koji je odbijao staviti nesretnu ženu u dom za stare i nemoćne iako je imao financijsku mogućnost. Mario ju je na posljetku zatukao na smrt 11. svibnja u Ivancu.
Gordana Četaj (45) se vratila iz Njemačke u Petrinju i tu namjeravala provesti starost. S njom se doselio i njen suprug, Robert Četaj (52) koji je još uvijek radio u Njemačkoj. 17. svibnja se vratio u obiteljsku kuću u Petrinju gdje je bila Gordana i ubio ju iz naročito niskih pobuda.
Angelu Ivanko Jurić (30) u zajedničkom stanu u Zaprešiću udarcima nožem je ubio suprug Franjo (29) u noći s 18. na 19. lipnja u Zaprešiću. Angela je bila slijepa, a Franjo slabovidan. Susjedi su u zgradi u kojoj su živjeli prethodno čuli svađu. Nakon što je usmrtio Angelu, Franjo je i sebe izrezao nožem, a svirepo ubojstvo je pokušao objasniti time da ga je htjela ostaviti.
Petru Pošta (48) ubio je bivši partner Đuka Burec (56). Sjekirom je, 30. lipnja, razvalio kućna vrata i upao u kuću bivše partnerice u Bisagu u Općini Breznički Hum. Ponio je i ručnu bombu koju je aktivirao i time ubio i Petru i sebe. Burec nije mogao prihvatiti da ga je ostavila jer je bio nasilan partner.
Ivana J. (45) stajala je u svom dvorištu u Capraškim Poljanama 1. srpnja. Njen prvi susjed Neđad Fetić zvani Bracan (52), naoružan s dvije vojne puške, ručnim bombama i molotovljevim koktelima, prešao je iz svojeg dvorišta u njeno i bez riječi počeo pucati po njima. Prvo ju je ranio u nogu, a zatim došao do nje i upucao ju. U svom pohodu pištoljem, bombom i Kalašnjikovim, ranio je još četvero ljudi, među kojima i jedno dijete, zapalio dvije kuće i jedan automobil. Optužen je za jedno ubojstvo, 10 pokušaja ubojstava, tri dovođenja u opasnost života i imovine i zbog nedozvoljenog držanja oružja. Međutim, okrivljenog 58-godišnjaka tereti se da je navedena djela počinio u neubrojivom stanju.
Mihaelu Berak (20) je u Osijeku 20. rujna u svom stanu hicem iz službenog pištolja ubio osječki policajac Marko Šmazil (27). Njeno ubojstvo se prvo klasificiralo kao nehajno prouzročenje smrti jer je policija zaključila da je priča o slučajnom opaljenju pištolja istinita. Međutim, nakon njih, županijsko državno odvjetništvo je događaj klasificiralo kao ubojstvo. U javnost su izašli detalji Šmazilovog kretanja nakon ubojstva: tuširao se, pomicao tijelo, premještao namještaj, nazvao oca pa tek onda zvao hitnu i policiju. Više puta je mijenjao iskaz, a poruke između Mihaele i njene prijateljice govore o tome kako je Mihaela išla prekinuti romantični odnos s počiniteljem. Umjesto prekida, Mihaela je ubijena. Sudac istrage prihvatio je kvalifikaciju tužiteljstva i odredio Šmazilu nakon privođenja mjesec dana istražnog zatvora.
Mariju Drvodelić (64) i Veru Drvodelić (84) u Velikoj Gorici 29. prosinca ubio je Zvonko Drvodelić (64), Marijin suprug i Verin sin. Puškom koju je ilegalno posjedovao je oko 10 sati ujutro krenuo za suprugom koja je pobjegla u obližnju cvjećaru. Marija se skrila u WC, međutim ubojica ju je ulovio, zapucao u vrata WC-a iza kojih se skrivala i ubio ju na mjesto. Potom se vratio do obiteljske kuće gdje je u dvorištu stajala njegova majka Vera, gdje je i nju hladnokrvno ubio. Potom je otišao na kat kuće u kojoj je živio i počinio samoubojstvo. Policija nikad nije imala postupanja u obitelji, međutim susjedi koji su ih poznavali posvjedočili su o Drvodeliću kao živčanom čovjeku koji je pio i godinama verbalno maltretirao suprugu i majku.
Jednogodišnja djevojčica bila je u rukama svoje majke, kad je 4. siječnja u Kozari putevima Goran Knežević (43) nasrnuo na njih sjekirom. Knežević, bivši nevjenčani suprug njene majke, nepozvan je došao do njihove kuće i nakon svađe krenuo vitlati sjekirom. Zadao im je teške ozljede zbog kojih je curica preminula, a majka završila u bolnici u kritičnom stanju. Nakon toga je pobjegao i izazvao dva sudara, sletio s ceste i bacio se pod jureći kamion na autocesti A3. Goran Knežević jer bio osuđivani kriminalac i obiteljski nasilnik.
Kultura nasilja
Motivi su bili ljubomora, osveta zbog prekida veze, koristoljublje. Suštinski, svaki motiv se veže uz posjedovanje i kontroliranje žrtava. Manjak percepcije da su i žene ljudi sa svojom slobodnom voljom i da mogu same odlučivati ili pak 'bit ćeš moja ili ničija' stav. Nedostaje i percepcija društva da se nasilje mora prijaviti i da stav 'ne želim se miješati' vodi samo u smrt. Neprijavljivanje u ime dobrosusjedskih odnosa nema smisla ako ta susjeda završi mrtva nakon godina psihičkog i fizičkog nasilja.
Zbog činjenice da su motivi koji stoje iza ubojstava žena isti, ne možemo govoriti o izoliranim slučajevima. Riječ je o uzorku, a civilni sektor godinama upozorava na nebulozne presude, sulude olakotne okolnosti i premale kazne. Zbog toga se u paket zakona planira uvesti novo kazneno djelo: femicid. Kazna bi za to djelo bila deset godina zatvora, a postrožuju se i postupci oko uhićenja obiteljskih nasilnika i mjera opreza. Unatoč tome što Kazneni zakon poznaje kazneno djelo ubojstva i teškog ubojstva, kazna za ubijanje partnerica, majki, sestara, kćeri i drugih bliskih žena uvijek bi dolazila s olakotnom okolnošću: počinitelj je u trenu počinjenja bio rastrojen. Na samu kaznu nisu utjecale ni ranije intervencije zbog obiteljskog nasilja ako ih je bilo. Klasifikacija ubojstva kao 'femicid' povlači i za sobom i definiciju 'ubojstvo žene jer je žena'. Drugim riječima, počinitelj je ubio ženu jer nije prihvatio da je i ona osoba koja može izabrati ne biti s njime, jer ga 'nije slušala' makar je odrasla samostalna osoba, jer ju je promatrao kao svoje vlasništvo, jer njen život smatra manje vrijednim i nije ga strah posljedica, kao ni toga da će se žrtva braniti jer je automatski slabija.
A Zvonko D. nije mario za posljedice, niti se bojao da će mu supruga i majka uzvratiti ili se ikako obraniti.
Pet minuta i 50 metara
Toliko je trajao ubilački pohod Zvonka D. (64) u Zagrebačkoj ulici u Velikoj Gorici. Ubojica je u petak oko 10 sati ujutro s puškom u ruci prvo lovio svoju ženu (64). - Čula sam ženu kako trči, to je moja susjeda. Čula sam je kako vrišti. Izašla sam i mislila da se nešto dogodilo. Potrčala sam i vikala joj što se dogodilo. Ona je utrčala u cvjećarnu i vikala da će je ubiti. Okrenula sam se, vidjela sam njenog muža kako u čarapama i gaćama hoda. Mislila sam da ima štap. Krenula sam doma da zovem hitnu i policiju. Čula sam pucnjeve. Opet smo zvali hitnu. Svi smo se povukli u kuću jer je interventna i hitna ispred. Zaključali smo se. Bojim se izaći iz kuće - rekla nam je jedna od susjeda tijekom policijske opsade. Nakon što je u WC - u cvjećarne udaljene 49 metara od kuće ubio suprugu, vratio se kući i ubio i svoju majku (84). Susjedi su zvali pomoć, međutim nije joj bilo spasa. - Sve je počelo ujutro. Natjeravao je majku s puškom po kući, pucao je u nju, čuli su se povici. Ona je ležala ranjena u dvorištu - rekla nam je druga susjeda.
U roku nekoliko minuta došla je policija, hitna pomoć te Antiteroristička jedinica Lučko. U jednom trenutku stigli su i pregovarači za slučaj talačke krize. Specijalci su okružili kuću i započeli potragu za muškarcem kojeg su susjedi snimili kako hoda ulicom. - Pucao je na policiju i bježao, vikali su mu da spusti pušku, ja sam se zatvorio u kuću i bilo me strah gledati - govori drugi susjed. Prema prvim informacijama, skrivao se u dvorištima obližnjih kuća pa je policija postavila perimetar i blokirala ulicu. Svi koji su bili unutar kuća upozoreni su da ne izlaze i zaključaju vrata, a oni susjedi koji su naišli u trenutku potrage poslani su u obližnji kafić. Dio pripadnika ATJ Lučko češljao je susjedstvo, dok je ostatak okružio ubojičinu kuću. Sat vremena i 20 minuta nakon Zvonko D. si je oduzeo život, zabarikadiran u rodnoj kući. Dan nakon pokolja, kuća u kojoj su živjele žrtve i ubojica je zapečaćena. Na prozoru prvog kata je zalijepljen karton policijskog spisa, a po roletama je čađa. Susjedi su zapalili svijeće za obje žrtve. Iz policije kažu da je pušku posjedovao ilegalno.
Umirovljeni tehničar ZTC - a je po svemu sudeći imao dva lica. Kolege ga opisuju kao mirnog i društvenog, a nadređeni kao živčanu osobu koja ne podnosi autoritet. Susjedi koji ga znaju iz viđenja kažu da je miran, no najbliži susjedi tvrde suprotno. - Mislim da sam ga tri puta u životu vidjela trijeznog tu u dvorištu. Stalno je nešto vikao i maltretirao ženu i majku. Bio je teški živčenjak - govori stanarka Zagrebačke ulice. On je sa ženom živio na katu, a u prizemlju mu je živjela majka. Ni policija ni Centar za socijalnu skrb nisu imali postupanja u toj obitelji. - Baš je bio ćudljiv, držao se tu po strani. Žena i majka su druga priča, bile su dobre žene kojima je on radio puno problema - rekao nam je muškarac kojeg je policija poslala u kafić.
Točan motiv se neće znati do kraja kriminalističkog istraživanja, no bezumno ubojstvo dviju žena je broj žrtava femicida u 2023. povećao na devet. Hrvatska je po toj crnoj statistici treća u EU.