Bila je ponoć i izašla sam prošetati pse prije spavanja. Šetala sam iznad podvožnjaka i čula ženu kako viče pa ugledala auto i muškarca koji ne može izaći. Pomisao da se čovjek utapa usred grada i da mu nitko ne može pomoći bila mi je strašna, neshvatljiva. Taj osjećaj bespomoćnosti mi je bio nezamisliv.
Priča Mirna Mrčela (29), koja je u olujnoj zagrebačkoj noći bez puno razmišljanja zaplivala ledenom bujicom u podvožnjaku u zagrebačkoj Miramarskoj.
POGLEDAJTE VIDEO: Heroina Mirna
- Bilo me je strah, naravno. Pomislila sam: ‘Ako mi se nešto dogodi, roditelji će mi poludjeti’ - kaže nasmijano jer je sve sad iza nje.
- Pitala sam tu ženu, koja je također spremno pomagala, jesu li zvali pomoć. Muškarac koji je ondje s njom stajao rekao je kako zove cijelo vrijeme, no da ga ili izbacuje ili se nitko ne javlja. Ondje su bila još dva muškarca (mlađi i srednjih godina) i komentirala kako je to gotovo, da mu se više ne može pomoći. Ja to nisam mogla prihvatiti. Rekla sam da ja ne mogu stajati i to gledati. Cijeli život spašavam životinje, a da gledam i ne pokušam pomoći čovjeku ne dolazi u obzir - priča nam Mirna.
Prvo je svezala svoja tri psa za ogradu, iako kaže da ni to nije najpametnija stvar, ali nije imala izbora.
- Stavila sam ključeve i mobitel na kantu za smeće, skinula duksu, tenisice i čarape te krenula. Voda je bila ledena, no adrenalin je radio svoje. Prvo sam otišla povišenim dijelom nogostupa. Kad je voda došla do pasa, zaplivala sam prema autu. Vidjela sam muškarca kako pokušava bezuspješno otvoriti vrata. Povlačila sam s vanjske strane, a on gurao s unutarnje i uspjeli smo - priča nam živopisno Mirna u detalje. No uslijedio je novi šok.
- Kopa on nešto po autu, a ja mu vičem da pusti sve i izlazi jer nemamo vremena. Uzvraća on: ‘Samo da dohvatim nogu’. Presjeklo me u tom stresu, kakvu nogu? I onda vidim kako vadi protezu. Tad razmišljam kako ću s njim otplivati na sigurno, a da nam se sad, kad smo na pola uspjeli, nešto ne dogodi. Rekao je da može do krova auta sam. Tako se uspio popeti, a ja sam s protezom otplivala jer su već stizali vatrogasci - kaže Mirna.
Kad je izašla iz vode, dočekala ju je žena s početka priče i ogrnula dekicom. A ondje se našla jer je i sama s autom umalo završila ispod podvožnjaka.
U međuvremenu su dva vatrogasca i spasilac muškarca s invaliditetom iznijeli na sigurno.
- Psi su me dozivali, lajali i cviljeli jer su bili u strahu. Osjetili su da se nešto neobično događa. Žena mi je rekla samo da se zove Zorana, a muškarac koji je bio u vidnom šoku zahvaljivao mi se da sam mu spasila život i samo rekao da se zove Josip. Iskreno, malo mi je neugodno zbog ovolike medijske pažnje. Ne bježim od novinara samo zato što mislim da su nam potrebne pozitivne priče nakon svega što smo proživjeli u ovoj godini - kaže nam Mirna. Zorana se, pak, priča Mirna, ondje našla tako što je i sama krenula automobilom kroz podvožnjak. Stala je jer od kiše nije vidjela može li proći i tek tad uočila traku koja upozorava da se ne smije prolaziti. Tad je ugledala kako je već jedan auto potopljen i da muškarac ne može izaći. Vikala je da napusti auto što prije i zove pomoć, a tad je naišla Mirna, koja nastavlja svoju priču:
Uspio se popeti na krov
- Žena koja je vikala i zbog koje sam i sišla s nadvožnjaka rekla mi je da bi i njezin auto, da slučajno nije stala iz svoje nesigurnosti, bio pod vodom.
Josipa je izvukao spasilac koji je nosio vodootporno odijelo.
- Čula sam kako Josipu vatrogasci viču da se slobodno primi za spasioca jer ima vodootporno odijelo. Čak su i mene kasnije utješili rekavši da postoje svugdje pročistači i da voda nije toliko zagađena. Kad sam bila sigurna da je situacija pod kontrolom, požurila sam se psima da ih umirim i odem kući pod tuš. Pod adrenalinom nisam ni razmišljala kakva je to voda, samo sam se koncentrirala na plivanje. Ponavljala sam si da to nije nikakva divlja rijeka te da ondje nema aligatora i ne znam čega, pa me nema čega biti strah - priča nam Mirna.
Pred stanom ju je dočekao otac koji živi u istoj zgradi.
Uhvatila me panika kad je elektronika blokirala vrata, a onda sam ugledao Mirnu...
- Zagrnuo me drugom dekicom te sam mu do stana ispričala što se događalo - priča nam Mirna. Tuširanje nije pomoglo da se adrenalin spusti. Poslala je majci pažljivu poruku da je previše ne uplaši, ali da joj javi noćnu pustolovinu. Dugo joj je trebalo, kaže, da zaspi, ali zna da je imala burne snove.
Dok je Mirna još bila u postelji, njezina majka Nevenka Mrčela, ugledna zagrebačka odvjetnica, taman se budila na moru u subotnje jutro. Putovala je na odmor po olujnoj noći pa poruku od kćeri u jedan iza ponoći nije ni čula.
- Još me steže u grlu. Kći mi je bez puno razmišljanja skočila u tu ledenu bujicu da pomogne čovjeku i izvadi ga iz automobila. No ona vam cijeli život spašava životinje i nema nikakvoga straha pa me nije to začudilo, ali kao majci mi nije bilo svejedno - priča nam vidno uzbuđena i ponosna majka Nevenka Mrčela.
Spašeni Josip Šimić (43) ispričao je kako je uopće završio u vodi pod podvožnjakom.
'Još me steže u grlu od šoka'
- Nitko ne očekuje jezero u središtu grada. Nisam vozio brzo, ali je bio mrak, padala je kiša, a od odbljeska uopće ne vidite vodu. Kasnije sam vidio da je bila traka, ali ona je bila nisko, uopće je nisam vidio. Probao sam natrag, ali auto se ugasio.Probao sam otvoriti vrata, ali ih je elektronika blokirala. Uhvatila me panika - ispričao nam je Josip Šimić (43) nemili događaj u noći na subotu. On je jedan od četiri vozača koji je zaglavio u vodenoj stihiji u podvožnjaku Miramarska u Zagrebu. Neizmjerno je zahvalan mladoj Mirni koja je skočila u hladnu vodu te mu pomogla da otvori vrata i izađe na krov automobila i pričeka vatrogasce.
- Kako su prednja vrata bila blokirana, probao sam otvoriti stražnja i spustiti sjedalo kako bih izašao. Samo sam vidio da automobil pluta. Ja uopće nisam ušao toliko duboko u vodu, nego je ona podignula svojom snagom automobil i samo sam plutao. U tom trenutku je djevojka došla, povukla prednja vrata izvana i ona su se otvorila. Krenuo sam izaći, ali onda mi je ispala proteza za nogu - prepričava nam Josip. Mirna je iznijela protezu, a on se popeo na krov automobila i pričekao vatrogasce koji su ga izvukli. Sretan je što je živ, ali ne zna hoće li uspjeti popraviti automobil. Kako je osoba s invaliditetom, automobil je prilagođen za ručne komande. Elektronički sklopovi su uništeni, kaže nam. Josip je otac djevojčice i dječaka od 10 i 13 godina. Zbog bolesti je prije tri godine izgubio nogu. Po njega je došla supruga Vladimira, koja je također bila u šoku kad ju je policija nazvala i rekla što se dogodila suprugu.
'Spasila mi je supruga!'
- Malo sam spavala, i nama je suteren bio poplavljen. Otišla sam tamo po njega, vidjela da nam je automobil u vodi, ali nasreću Josip je bio spašen - kaže Vladimira.
I ona je zahvalna Mirni koja je požrtvovno pomogla njezinu suprugu. Obitelji Šimić je, uz sve, potres uništio stan u potkrovlju zgrade na zagrebačkoj Šalati. A onda su radnici prilikom popravka pronašli i protutenkovsku minu iz II. svjetskog rata.
- Ova godina nam je kao da živimo u noćnoj mori - kaže Vladimira. Iz te noćne more ne mogu se probuditi jer budni sanjaju i nisu jedini. Od potresa kakvog Zagreb nije imao 140 godina prošla su već četiri mjeseca, a Zakon o obnovi tek ulazi u proceduru. Teško je uopće pomisliti kako će se rješavati pitanja oko nove zagrebačke katastrofe, odnosno poplave koja se samo nadovezala na nove i stare gradske probleme.
U Savi je završila zbog psa
Upravo zbog svih tih crnih vijesti i događaja, Mirna je u subotu strpljivo cijeli dan medijima davala izjave ne bi li građanima dala malo volje i pokazala da uvijek postoji i zrno nade i tračak sunca u svim nedaćama. Ispričala nam je i kako je u odluci da zapliva krenula sa skidanjem viška odjeće.
- Prije nekoliko godina pas mi je završio u Savi. Bila je zima, studen te se poskliznuo igrajući se i njuškajući kraj rijeke. Tad sam se prvi put u životu upustila u takvo spašavanje. Samo sam skinula jaknu i ušla u Savu, no nisam trebala plivati. I hodanje je bila gotovo nemoguća misija. Tenisice su se natopile i noge su mi upale u mulj. Psa sam izvukla, no ja sam ostala u problemu, pa su na kraju i meni pomogli da izađem iz hladne rijeke - prisjeća se hrabra Mirna. Tad je, kaže, naučila veliku životnu lekciju.
- Nađete li se u sličnoj situaciji, skidajte sa sebe što više možete. Zato sam se ovoga puta odmah izula te skinula čarape i majicu s kapuljačom. Ostala mi je tanka pidžama, što sam pretpostavila da mi neće stvarati problem - priča nam Mirna. Dodaje kako nije razlog skidanja odjeće samo taj što se ona natopi pa vam otežava plivanje,
- Kad izađete, barem nešto imate suho za odjenuti. Eto, i usred ljeta meni je dobro došlo što mi je majica s kapuljačom bila suha da se ugrijem. I mobitel je radio, kako sam ga odmah odložila, pa sam s tatom mogla podijeliti stres nakon svega - kaže djevojka dok odgovara prijateljima na poruke podrške zbog hrabrosti.