Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Priča počinje 2010. godine, nakon objavljivanja rezultata državne mature u ljetnom roku. Predavao sam u jednom četvrtom razredu klasičnog usmjerenja i njihovi rezultati iz matematike na maturi nisu bili onakvi kakve sam očekivao.

Razmišljao sam o uzroku neuspjeha i zaključio da je problem u tome što u maturalnom ispitu postoje tipovi zadataka koje nisam dovoljno radio u redovitoj nastavi (čitanje grafova, kamatni račun, problemski zadaci u kontekstu svakodnevnog života...). Osim toga, nedostajao je dovoljan broj ponavljanja već odrađenih zadataka.

Zadaci koji traže povezivanje i prisjećanje

Eksperimentirao sam i nakon nekog vremena došao do sljedećeg načina rada. Na kraju gotovo svakog nastavnog sata učenicima zadam dva ili tri zadatka s ranije održanih državnih matura. S tom praksom započinjem već u prvom razredu. Ovo se pokazalo vrlo korisnim jer rješavanje zadataka koji nisu u kontekstu onoga što trenutačno radimo zahtijeva prisjećanje i povezivanje, izlazak iz šablone i upotrebu zdravog razuma. Zbog toga na učenike djeluju osvježavajuće te im je to najdraži i najizazovniji dio sata. Naročito vole rješavati problemske zadatke koji se odnose na realne situacije i zahtijevaju modeliranje. Da ih što više stimuliram na rad, bodujem svaki riješeni zadatak (slabijim učenicima i dobar pokušaj) i to uzimam u obzir pri ocjenjivanju.

Prva grupa: Početnici

Promatrajući učenike dok rješavaju takve zadatke, njihove pokrete i izraze lica, slušajući pitanja koja postavljaju, gledajući zapisane postupke te ih ispitujući o nezapisanim koracima i procedurama, s vremenom sam shvatio da postoje četiri vrste ili grupe učenika. Prvu grupu čine učenici koji nisu savladali ni osnovne nastavne sadržaje i, uz to, logično razmišljanje im predstavlja veliki problem. Promatrajući ih pažljivije, shvatio sam da se učenici prve grupe dijele na dvije podgrupe.

Prva će, nakon zadavanja i čitanja teksta zadatka, prekrižiti ruke i bespomoćno gledati u prazno. Njihov problem je nedostatak bilo kakve želje i volje. Druga podvrsta će uzeti kalkulator i lupkati po njemu, ali neće doći do točnog rezultata. Ovakvi učenici pokazuju trenutačnu želju, ali brzo odustanu. Učenike prve grupe nazivam “početnici” jer im uvijek nedostaje ili bilježnica, ili kalkulator, ili formule - uvijek su na početku. Ustvari, nedostaje im cilj, organizacija, volja, strpljenje i upornost. Zbog ove grupe učenika dopustio sam na satu korištenje bilo kakve vrste podsjetnika, tj. papira na kojima su napisane formule, bilo da je riječ o knjižici formula s državne mature ili nečemu sličnom.

Napisao sam i pregled formula i matematičke teorije koje se odnose na sve četiri godine srednjoškolskog obrazovanja te im dopustio njihovo korištenje, ali ni to nije pomoglo.

Druga grupa: Sanjari

Naime, većina učenika ove grupe ništa od navedenog ne nosi na nastavu ili donese samo na pisane ispite. Drugu grupu čine učenici koji nisu savladali većinu nastavnih sadržaja, ali imaju moćan um. Neki od njih su izuzetno inteligentni i čine prava čuda, neki računaju napamet, a neki znaju točno riješiti zadatak, ali ne znaju kako su ga riješili. Rješavaju zadatke koristeći logiku i zdrav razum, ali čim zadatak zahtijeva poznavanje složenijeg srednjoškolskog matematičkog gradiva, npr. trigonometrije, logaritamskih funkcija ili krivulja drugog reda, oni su nemoćni. Učenike druge grupe sam nazvao “sanjari”. Oni imaju cilj, a to je lagodan život uz minimalno ulaganje napora. A kako doći do tog cilja? Pa to je lako, oni su već do njega došli! Nedostaje im spoznaja da bi već sutra njihov život mogao postati nelagodan. Nedostaje im organizacije, strpljenja i ozbiljnosti. Oni su djeca koja se igraju, pa zašto bi to mijenjali dok ne moraju.

Obični sanjari i super sanjari

Podgrupe su “obični sanjari” koji znaju da postoje i drugi ljudi te posjeduju socijalne vještine i “super sanjari”. Oni su sami na svijetu, a bude se samo kad su im interesi ugroženi. Čim riješe problem, ponovno utonu. U četvrtom razredu imam jednog takvog, zaista izuzetnog učenika. Iako stanuje vrlo blizu škole, uvijek kasni jer ne voli gužvu ni kontakte s drugim učenicima. Sjedi sam u prvoj klupi do vrata. Čim završi sat, uzima mobitel i igra igre. Bezizražajnog lica jedino pomiče palčeve. S vremenom sam ga uspio uključiti u rad i vidim da uživa u rješavanju zadataka koji se zasnivaju na logici i zdravom razumu te ih zaista rješava brzo i s lakoćom. U istom razredu je i jedan izuzetni “obični sanjar” koji sve slobodno vrijeme provodi u svijetu raznoraznih računalnih igara, a naročito voli strateške igre. On je svjestan svega što radi ili ne radi, ali ne želi ništa mijenjati jer smatra da mu je ovako najbolje. Egzistencija u realnom svijetu nije im ugrožena, a život u virtualnom svijetu im je draži i ugodniji.

Treća grupa: Radnici

Treću grupu čine učenici koji vladaju većinom nastavnih sadržaja, ali logično razmišljanje im nije jača strana. Teško kreću, ali kad im se nekoliko puta pokaže kako se rješava pojedini tip zadatka, nezaustavljivi su. Podvrste su oni snažne volje i oni još snažnije koji nikad ne odustaju - nesalomljivi! Učenici treće grupe su “radnici”. Imaju ambiciju, put, volju, organizaciju i strpljenje, ali teško “igraju” izvan šablone. Imaju dvije podgrupe, “obični radnici” koji su društveni, odgovorni, marljivi i nesebični.

Druga predgrupa su “predradnici” koji bi mijenjali svijet jer vide da nešto nije u redu. Ali što nije u redu i kako promijeniti svijet, to ne znaju.

Četvrta grupa: Menadžeri

Četvrtu grupu čine učenici koji vladaju gotovo svim nastavnim sadržajima i uspješno logički razmišljaju. Što se više zadataka rješava, oni su sve uspješniji i sve brži. Učenici četvrte grupe su “menadžeri”. Imaju svoj cilj i znaju kako doći do njega. Podgrupe su “srednji menadžeri” koji imaju sve što im je potrebno, osim vizije, te “viši menadžeri” koji su distancirani, sposobni i za viziju, i za reviziju, i za proviziju.

Svakoj grupi treba poseban pristup

Kako postupati s učenicima iz pojedinih grupa? Svakoj grupi treba poseban pristup.

Grupu “početnika” treba izvoditi na ploču, stalno im postavljati pitanja, voditi ih korak po korak i zadavati im manje dijelove zadataka s kojima mogu izići na kraj. Opominjati ih kad izgube koncentraciju, hvaliti ih kad dođu do rješenja. Mnogo sitnih pomaka zna dovesti i do krupnog. Grupi “sanjara” treba individualni pristup. Ključ njihove duše su emocije, strast, pale se na natjecanje, na pohvale, sretni su kad vide da su uspjeli. Upozoravati ih na važnost znanja i kontinuiranog rada. Tražiti od njih da objašnjavaju, zašto, kako... Preseliti ih, barem na trenutak, u stvarni svijet. Iako su neki od njih naizgled distancirani i hladni, ipak žude za pažnjom i priznanjem okoline. Grupi “radnika” treba govoriti, strpljivo objašnjavati, ponovno i ponovno. Ne odustajati, jer ni oni ne odustaju. Ako se trenutačno obeshrabre, utješiti ih: “Shvatit ćeš nakon sljedećeg primjera”. Iako iziskuju mnogo truda i strpljenja, ova grupa mi je najdraža jer su iskreni i do kraja vole (ili ne vole). Grupu “menadžera” treba pustiti da rade te ih nagraditi.

Svaka brava ima svoj ključ. Ali postoje i univerzalni ključevi. To su strpljenje, volja, strategija, upornost, odmjerenost i fokusiranje na bitno. Motivirati ih kroz natjecanje, pokušati pobuditi u njima strast za znanjem. I ponavljati, stalno i uporno ponavljati.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje