Rano ustajanje, doručak u polusnu, užurbano spremanje, zaboravljanje pernice ili papuča i gužve u prometu. Sve se to vratilo s prvim danom nastave. Vratile su se i maske ali samo u višim razredima osnovne i srednje škole i to tamo gdje se ne može osigurati distanca. Jedna od takvih škola je Osnovna škola Izidora Kršnjavog.
- Imali smo sreću da se sanacija odvila na vrijeme. Zbog toga smo primili i sedam razreda susjedne Osnovne škole Petar Zrinski - rekla nam je ravnateljica Lidija Sosa Šimenc. Nju smo sreli ispred škole gdje je pozdravljala učenike i roditelje.
- Zbog toga smo morali naše učenike viših razreda rasporediti u dvije smjene. Što se tiče mjera, one su ove godine relaksiranije, organizirali smo nastavu u blokovima, a kabinetska nastava je dozvoljena, za razliku od prošle godine - objašnjava Sosa Šimenc.
Zbog različitog rasporeda ulaženja u školu, mnogi učenici prvih i drugih razreda nikad nisu čuli školsko zvono. U ovoj školi, tome su doskočili.
- Svaki razred ima svoje zvono u učionici - objašnjava nam.
Njezinog kolegu, ravnatelja OŠ Ivan Merz Juricu Šperandu, uhvatili smo ispred škole Josip Juraj Strossmayer gdje se nalazi dio njegovih učenika.
Učenici i dalje idu u tri škole
- Škola je teško stradala u potresu i još uvijek se obnavlja pa smo razmješteni u tri škole, ali su sve tu, u centru grada - govori Šperanda. Uz Strossmayerovu, nastavu slušaju u OŠ Matka Laginje i OŠ Silvije Strahimir Kranjčević.
- Prošla godina je bila jako zahtjevna, imali smo mjehuriće i razredi se nisu smjeli miješati međusobno. Kad je sve ovo počelo, nije ni nama bilo lako. Nedugo zatim pogodio nas je potres. Ali snašli smo se dobro. Ima djece s kojima je trebalo razgovarati, koji su trebali pomoć stručnjaka zbog cijele situacije, ali snašli smo se - objašnjava.
Rok za obnovu njegove škole je 18. studenog, ali bit će probijen.
'Škola je bila zrela za obnovu i prije potresa'
- Ja sam zadovoljan kako to ide, rok će biti probijen zbog objektivnih razloga. Škola je stara 120 godina i bila je zrela za obnovu i bez potresa. Sad nam je najvažnije statičko ojačanje zbog sigurnosti, a moramo imati i dobru suradnju s konzervatorima jer škola mora biti obnovljena po njihovim pravilima - objašnjava nam.
Pola sata nakon potresa, već je bio u dvorištu škole, kao i roditelji i djeca koji žive u blizini jer je to bilo evakuacijsko mjesto.
- Najgore nam je svima što je poginula naša učenica. To nam je svima najteže palo. Sve drugo se popravi i riješi, ali život ne možemo vratiti - govori.
Šperanda je ravnatelj tri godine: mandat je počeo štrajkom, uslijedila je pandemija pa potres. Kaže kako je dobar kolektiv nastavnika ključan za uspješnu školsku godinu.
- Mi još imamo dio nastave koji je online zbog uvjeta u kojima radimo. Teško je bilo složiti raspored, neki profesori doslovno trče iz jedne škole u drugu kako bi stigli na nastavu. Izazovne su i izolacije oboljelih, koordinacija nastavnika, učenika, roditelja. Imali smo zabrinute roditelje, ali većina je dobro prihvatila mjere i činjenicu da ih moramo poštovati. Što se tiče nastavnika, nemam točne brojke, ali neki su se cijepili preko svojih liječnika, a neki preko Gradskog ureda za obrazovanje. U svakom slučaju, spremni smo i želimo se što prije vratiti u svoju školu - zaključuje Šperanda.
'Djeca nemaju vremena ako putuju u drugi dio grada'
U sličnoj situaciji je i Damir Jelenski, ravnatelj Gimnazije Tituš Brezovački. Doduše, oni su izmješteni na jednu lokaciju, u I. gimnaziju na Aveniji Dubrovnik, no zbog toga su ostali bez određenog broja učenika.
Zahtjevi Zavoda za zaštitu spomenika
- Mi smo prva škola koja je prije 19 godina uvela rad u jednoj smjeni. Kod nas idu učenici koji su izvrsni u glazbi, sportu, plesu, umjetnosti. Biraju našu školu upravo zbog te jutarnje smjene kako bi popodne mogli posvetiti izvannastavnim aktivnostima. Kako je škola urušena u potresu, morali smo doći ovdje, a onda se dio učenika ispisao i upisao u gimnazije koje su ostale u centru grada. Drugačije ne bi stigli baviti se time u čemu su odlični - govori nam.
Njih 440 i učenici Prve gimnazije izmjenjuju se u smjenama - jedan tjedan su popodne, a drugi ujutro. I obnova njihove škole će kasniti.
- Očekivali smo da će ugovor biti ispunjen do kraja i da će 23. rujna biti gotovi svi građevinski radovi i da ćemo se 15. listopada vratiti. Nažalost, zbog zahtjeva Zavoda za zaštitu spomenika kulture, radovi su prekinuti na 10 tjedana, već sad ulazimo u 11. tjedan. Toliko kasnije ćemo i završiti, kad jednog dana Zavod za zaštitu spomenika ipak odredi uvjete za nastavak radova. Nama je najbitnija sigurnost i protupotresno ojačanje. Mislim da bi nam svima to trebalo biti prvo. Škola će izvana biti identična onome kako je izgledala prije, a to je li neki zid ili hodnik unutra širi ili uži za pet centimetara, to mislim da nije toliko bitno kao sigurnost naših učenika i nastavnika - govori nam Jelenski.
Sve stoji već 11 tjedana
- Na gradilištu je bio i dogradonačelnik Korlaet i jako ih zanima kako napreduje obnova. Doista cijenim brigu i njega i gradonačelnika te Gradskog ureda za obrazovanje i izvođača radova, projektanata. Nadam se da će se i u Zavodu za zaštitu spomenika nakon 11 tjedana naći rješenje - očekuje Jelenski.
Uz školu, nekim njegovim nastavnicima su stradali i stanovi, pa su morali ići u podstanarstvo.
- Zamislite taj gubitak i još sad putovanje do ovdje, rad od kuće, mjere. Ja sam jako zahvalan i ponosan na moje nastavnike jer su sve ovo do sad izdržali i iznijeli na sebi. Zahvalan sam im i što su izdržali sa mnom. Mi smo bili spremni na online nastavu jer smo ju imali u nekom obliku još od 2011. godine. Tad se jedna naša učenica borila s tumorom pa smo za nju imali nastavu preko Skypea u stvarnom vremenu. Završila je školu i fakultet. Imamo sportaše koji putuju na natjecanja pa i s njima radimo na daljinu. Imali smo situacije u kojima bi učenici bili kod kuće zbog sportskih ozljeda, imali smo svakakve scenarije - objašnjava nam Jelenski.
'I roditeljima su se stanjili živci...'
U teškim pandemijskim i postpotresnim vremenima, važnu ulogu ima i stručna služba.
- Imamo šestero učenika koji su imali poteškoća zbog cijele situacije i s njima radimo svi. Vrlo rijetko se dogodi da učenike po pomoć šaljemo izvan škole. Ovih šestero je za nas povećanje od 300 posto. Netko može reći da je to mala brojka, ali nama to nije malo jer želimo da se ti učenici vrate u stari kolosijek, da mogu završiti i akademske obaveze i da budu dobro. Imamo psihologinju i sad je tu i pedagoginja koja je zaposlena na jednu godinu preko projekta. Razgovore vode i one i nastavnici, kod nas kad je teško, svi zapnemo. Nema posustajanja, kad je potrebna pomoć u ovakvoj situaciji koja je jako slična ratu, svi su krenuli raditi i na tome sam nevjerojatno zahvalan svojim nastavnicima i stručnim suradnicima. Nitko nije pitao kako i zašto, samo smo zapeli - objašnjava Jelenski.
Posljedice pandemije i potresa primijetio je i na roditeljima.
- I oni su ljudi i jedan dio roditelja je malo stanjio živce. Razgovori o nekim temama su sad potpuno drugačiji nego prije, ali mi se trudimo održati hladnu glavu iznad vode. Mislim da nam to ide - zaključuje Jelenski.