Kad je Robert Shafran iz New Yorka krenuo na fakultet Sullivan County Community College iznenadio se što ga svi srdačno pozdravljaju kao da su stari znanci. Kao u nekoj sapunici, ubrzo je saznao da je godinu dana prije njega istim hodnicima hodao njegov jednojajčani brat blizanac Eddy.

Ali to nije sve, nakon što su se upoznali njihova priča izašla je u lokalnim novinama pa su saznali da imaju i trećeb brata Davida. Gorko-slatku životnu priča Roberta Shafrana, Eddyja Gallanda i Davida Kellmana, redatelj Tim Wardle pretvorio je u dokumentarni film 'Tri identična stranca'.

POGLEDAJTE VIDEO:

Braća su razdvojena na rođenju i dali su ih na posvajanje. Imali su i četvrtog brata, ali umro je pri rođenju. Kako su bili rijedak slučaj jednojajčanih četvrki, psihoanalitičar Peter Neubauer, koji je vodio Manhattan’s Child Development Centre odlučio je provesti zloglasan eksperiment kako bi otkrio utječe li na oblikovanje osobe više genetika ili okolina.

Tri brata razdvojena su i posvojile su ih potpuno različite obitelji, a potom su godinama morali dolaziti u Centar na različite testove kako bi se pratio njihov razvoj. Ispostavilo se da sva trojica imaju vrlo visok IQ, a broj dodirnih točaka bio je golem - čak su i nevinost izgubili u otprilike isto vrijeme.

Iako su dolazili u Centar i živjeli u blizini, braća se do fakulteta nisu nikad srela niti su znali jedan za drugog. 

Neubauerovo objašnjenje kako je njihovo razdvajanje pri rođenju bilo znanstveno opravdano bila je slaba utjeha za mladiće. Iako su bili izvan sebe od sreće što su se ponovo našli, nakon nekog vremena posljedice ranog odvajanja postale su očite.

Sva trojica u djetinjstvu su pokazivali vrlo visok stupanj separacijske anksioznosti, zatim i depresije, a kada su progovorili uporno su tvrdili da imaju brata. Njihovo ponovo ujedinjenje nakon gotovo dva desetljeća prekinula je pak tragična vijest - u dobi od 33 godine, nakon borbe s depresijom, Eddy si je oduzeo život, ostavivši iza sebe suprugu i kćerkicu.

Daljnja istraživanja su, očekivano, prekinuta, a preživjela braća Neubauera danas nazivaju "nazi-liječnikom" koji im je oduzeo djetinjstvo i brata.

Iako se danas čini bizarno, osamdesetih godina prošloga stoljeća odvajanje blizanaca kod usvajanja bila je uobičajena praksa s objašnjenjem da im treba dati priliku da se "samostalno razviju".

Neubauer je "samo" iskoristio priliku za istraživanje. Do svoje smrti opravdavao je svoj postupak.

Štoviše, ispostavilo se da braća nisu bili jedini blizanci nad kojima se vršio isti eksperiment, no imena ostale djece nikada nisu otkrivena.