Orili su i grmjeli da svi moramo ugraditi razdjelnike, prijetili rokovima iz EU, kampanje su tutnjale o tome da će se mnogima računi nakon razdjelnika smanjiti i da će svatko plaćati samo ono što potroši. Mahalo se i kaznama i do 50.000 kuna za one koji ih ne ugrade... Sad je prošlo već šest godina otkako su se razdjelnici počeli ugrađivati, više od 100.000 potrošača ih ima, malo manje od tog broja ih nema. Ostavština nekadašnjeg HNS-ova ministra Ivana Vrdoljaka, koji je cijelu priču zakotrljao, potpuni je nered jer nekima su računi nakon razdjelnika veći, drugima manji, one koji ih nemaju više nitko ne dira...
Sve 'visi u zraku'
U razgovoru sa sugovornicima otkrili smo da stvar nije crno-bijela, da sve pomalo visi u zraku, da su u pravu oni koji ih imaju i oni koji ih nemaju. A kako to izgleda u praksi? Razgovarali smo i sa Zagrepčankom Mirjanom H. (62) iz Rudeša, koja je podijelila svoja iskustva s razdjelnicima.
- Ugradila sam četiri razdjelnika i računi su jednaki kao prije njih. Ovisno o mjesecu, idu od 350 do 500 kuna. Ali kad bih mogla, sutra bih se vratila na staro i ‘preboljela’ bih 2000 kuna koje sam dala za razdjelnike jer u stanu više nije toplo kao prije. Grijem manje i svaki put kad nisam kod kuće skoro gasim grijanje da mi računi ne podivljaju - kaže Mirjana.
HEP Toplinarstvo, kao najveći distributer toplinskom energijom, opskrbljuje 127.978 potrošača, odnosno krajnjih kupaca.
Manje kalorimetra
Njih 68.270 ima razdjelnike, a 12.011 ima kalorimetre. Kalorimetri su rjeđi i mjere koliko je netko stvarno potrošio grijanja, pa onda i to plati. Razdjelnici šalju “impulse” s radijatora koliko neki radijator grije pa se onda to u složenoj računici dijeli s ukupnom potrošnjom zgrade pa potrošač plaća neki procijenjeni dio u ukupnoj potrošnji stambene jedinice.
Uz to, HEP Toplinarstvo je odgovorilo kako 47.697 potrošača nije ugradilo razdjelnike i kalorimetre te im se računi obračunavaju prema kvadraturi stana, odnosno starome modelu. Takvih je oko 37 posto u odnosu na ukupni broj potrošača na HEP Toplinarstvu.
Pitali smo, moraju li oni koji nemaju razdjelnike strahovati od kazni? Odgovor HEP-a i drugih sugovornika sliči Kafkinu procesu. Moraju, ali i ne moraju. Evo što kažu:
- Važećim Zakonom o tržištu toplinske energije u članku 33. i dalje je propisana odredba prema kojoj su vlasnici samostalnih uporabnih cjelina dužni, radi racionalnijeg korištenja energije, ugraditi uređaje za regulaciju odavanja topline (termostatske radijatorske ventile) i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnike) ili kalorimetre.
Mora se - i ne mora
Navode da bi Ministarstvo gospodarstva trebalo sve nadzirati, a na terenu provjeravati Državni inspektorat, a onda valjda i “lupati” kazne. Ali onda ide njihov odgovor dalje koji kaže, pojednostavljeno, da suvlasnici mogu sami odlučiti žele li na kraju imati razdjelnike i plaćati račune grijanja prema tome modelu ili žele da im se računi kreiraju prema starome modelu, odnosno prema kvadraturi stana. Štoviše, netko u cijeloj zgradi može i “solirati” te odabrati stari model plaćanja po kvadraturi, dok su svi ostali na razdjelnicima.
Evo nastavka odgovora iz HEP Toplinarstva, što ako se neka zgrada želi vratiti s razdjelnika na stari model obračuna: - Ako svi kupci spojeni na zajedničko mjerilo žele prijeći na novi model raspodjele i obračuna troškova isporučene toplinske energije, potrebno je da nam ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade dostavi novu odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova, koja se temelji na odluci većine suvlasnika zgrade/građevine...
Ako samo manji dio kupaca želi promijeniti model, predstavnik suvlasnika treba pisanim putem obavijestiti poduzeće (koje je ugradilo razdjelnike, op.a.) da za njih vrši očitanje razdjelnika i HEP Toplinarstvo o promjeni modela raspodjele s modela 3EG (prema razdjelnicima) na 2EG (prema površini).
Može se birati model
Kako ne bismo pogrešno protumačili, tražili smo dodatno pojašnjenje HEP Toplinarstva znači li to da netko s razdjelnicima zaista može tražiti da se vrati na staro (iako zakon kaže da svi i dalje moraju ugraditi razdjelnike) i oni su nam to potvrdili.
- Pojedini krajnji kupac toplinske energije može prijeći s modela obračuna i raspodjele troškova toplinske energije prema razdjelnicima na model obračuna prema površini - stoji u dodatnom pojašnjenju HEP Toplinarstva. I zaista, praksa je pokazala da su se čak čitave zgrade vratile na staro nakon enormnih računa koje su imali s razdjelnicima. Treba naglasiti i to da HEP Toplinarstvo i drugi opskrbljivači toplinskom energijom nisu ti koji diktiraju treba li se ugraditi razdjelnik, kalorimetar ili ne. Oni samo opskrbljuju tržište toplinskom energijom i nisu nadležni za raspetljavanje ovoga čvora. A ako netko želi zaista “solirati” i u čitavoj zgradi koja ima razdjelnike, prijeći natrag na naplatu po kvadraturi, može, ali postoji kvaka...
- Tko se odluči vratiti na stari model, a većina ostaje na modelu s razdjelnicima, tad će se primijeniti korekcijski faktor isporučene toplinske energije, koji iznosi “2”. To znači da će im se raspodijeliti 100 posto više toplinske energije u odnosu na količinu koja bi im se raspodijelila samo temeljem površine njihovih prostora - naveli su iz HEP Toplinarstva. I iz Društva Potrošač potvrdili su kako priča s razdjelnicima stoji u zrakopraznom prostoru, da je sve nekako na čekanju.
Izgubljeni u prijevodu
- Cijela priča je krenula od pogrešnog prijevoda direktive iz EU. Naši su preveli da se razdjelnici moraju ugraditi, točna je verzija da se mogu ugraditi, i to ako za to postoji ekonomska opravdanost. Ljude su silili da nešto rade, a zapravo se to ne mora. K tome je kod nas sve to metastaziralo pa su predstavnici tvrtki koje ugrađuju razdjelnike na sumnjiv način dogovarali poslove s predstavnicima stanara. No to je druga priča. Ali zahvaljujući udrugama za zaštitu potrošača izborili smo se da više ne postoji obveza ugradnje razdjelnika i da se neće kažnjavati potrošače/ građane zbog neugradnje razdjelnika. Sad je sve u zraku. Tko je razdjelnike stavio, stavio ih je. Drugi ne moraju - kaže Igor Vujović iz Društva Potrošač.
Naime, u radnoj skupini Ministarstva, u kojoj su bili i predstavnici udruge za zaštitu potrošača, iznjedrili su rješenje da se zadrži status quo, da se ne kažnjava one koji nisu ugradili razdjelnike dok se donese konačna politička odluka. A tko ima razdjelnike zapravo ima i ugovor s tvrtkom koja ih je postavila i koja očitava brojila. Tako da se ne može samo preko noći skinuti razdjelnik jer su ugovori već potpisani. - Oni potrošači koji su ugradili razdjelnike moraju se pridržavati ugovora koji je potpisan između zgrade i tvrtke koja ugrađuje i očitava razdjelnike i ti ugovori imaju neki rok na koji su potpisani - kaže Vujović. Naš sugovornik upozorava na još jedan problem:
- Nažalost, potrošačima je u početku prezentirano da će im se smanjiti računi za grijanje ako ugrade razdjelnike, što je ispalo netočno. Visina računa ovisi o mnogo stvari - o izolaciji zgrade, položaju stana (je li na sjeveru, u potkrovlju...), navikama potrošača (je li mu otvoren prozor dok grije itd). No u praksi se pokazalo da su u novijim zgradama, i u kojima svi stanari imaju razdjelnike, obično potrošači i zadovoljni, uz uvjet da je projekt ugradnje napravljen kako treba - kaže Vujović.
Zakon kaže da se ugrade
O svemu smo pitali i resorno Ministarstvo gospodarstva koje je poslalo identičan odgovor kao i HEP Toplinarstvo da su po zakonu svi dužni ugraditi te uređaje “radi racionalnijeg korištenja energije”. Inače, u Zakonu o tržištu toplinske energije i dalje stoji članak 50 koji kaže: “Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 50.000 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja je krajnji kupac ako ne ugradi uređaje za regulaciju odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili uređaje za mjerenje potrošnje toplinske energije”.