Učitelji se ne trebaju bojati, cjelodnevna nastava je jako dobra i korisna za djecu, ali i za nastavnike. U proteklih 17 godina, koliko unaprjeđujemo sustav rada u našoj školi, imamo samo pozitivna iskustva, a obavezuju nas iste zakonske norme kao i javne škole. Sve više roditelja nam se javlja jer žele da su im djeca na cjelodnevnoj nastavi. Važno im je da dijete ima strukturiran dan, umjesto da je od 12, 13 sati do njihova povratka s posla samo kod kuće, kaže za 24sata Sanja Petrušić Goldstein, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Hugo Kon.
Ova privatna škola jedna je od najtraženijih u Zagrebu zbog vrlo kvalitetnog programa koji pruža učenicima, a cjelodnevnu nastavu provode već godinama. Njihov program je vrlo sličan prijedlogu cjelodnevne nastave Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kako ističe S. Petrušić Goldstein, u njihovu korist ide to što imaju relativno malo učenika, no škola provodi planove, programe i kurikule kao i sve druge u Hrvatskoj.
Floskula je da su djeca zatvorena u školama
- To se može provesti, no svaki takav iskorak je kompliciran. Tako je bilo i sa Školom za život. Bilo je dobrih i loših strana, mora se raspravljati o tome što treba ispraviti. No moramo shvatiti da nigdje više u Europi djeca ne izlaze iz škole u 12, 13 sati, to je zastarjeli koncept. Iz našeg iskustva, floskula je da su djeca "zatvorena u školama" i da gube cijeli dan jer su na cjelodnevnoj nastavi. U školi su pod stručnim nadzorom, s ljudima koji su educirani da razgovaraju i bave se njima, imaju smislene aktivnosti. Naši učenici uvijek iz škole odlaze sa smiješkom, nešto su smisleno napravili u danu, uz stručni nadzor i nemaju obaveze u ostatku dana. To je sigurno bolji model od onog u kojem dijete dobar dio dana provodi samo kod kuće, onda se vraća u školu na druge aktivnosti, a roditelji moraju s njim pisati zadaće i učiti, iako za to niti su educirani, niti imaju vremena. Mi ne možemo od svakog djeteta napraviti Einsteina, ali možemo iz njih izvući njihov maksimum. To je obaveza škole - tumači.
Priznaje i da je njezina škola u prednosti pred onima koje imaju 500 ili više učenika. U takvim školama ravnatelji bi morali imati pomoćnike, a o tome se nije povelo računa u prijedlogu. No, kako ističe, ravnatelji moraju shvatiti da je provođenje ovih promjena i osiguravanje dobrih uvjeta za rad njihov posao.
Ravnatelj mora biti kreativan i odgovoran
Cjelodnevna nastava za učiteljice i nastavnike znači da će učitelji ponekad i 7 sunčanih sati raditi u školi. U trenutnom sustavu, mnogi od njih, jer nemaju za to uvjete u školama, pripreme za satove, ispravljanje zadaća itd. rade kod kuće. Upravo satnica, raspored rada i norma neki su od najvećih prigovora prosvjetnih djelatnika na prijedlog projekta cjelodnevne nastave za koji u četvrtak, 6. travnja, završava esavjetovanje. Prema prijedlogu, učiteljice razredne nastave nakon obavezne jutarnje nastave ostajale bi sa svojim učenicima i u drugom dijelu nastave na kojem će se pisati zadaće, ponavljati, utvrđivati gradivo, raditi dodatna nastava. Kako ističu, čak i uz povećanje plaće neizvedivo je za jednu učiteljicu da drži toliku satnicu.
S. Petrušić Goldstein kaže kako kod njih taj drugi dio nastave obavljaju drugi nastavnici, no dnevni plan rada je jasno definiran za sve zaposlene. A djeca su, uz redovne obaveze, svaki dan na igranju na otvorenom, tijekom dana razgovaraju sa svojim nastavnicima o brojnim stvarima koje nisu vezane uz školu i gradivo. Iza 15.30 sati, kad im završe izvannastavne aktivnosti, učenici mogu koristiti mobitele, netko može i odspavati na sofi, igraju razne igre, druže se međusobno ali i s nastavnicima. Osmaši su slobodni ranije otići, jer su već samostalni.
- I naši nastavnici moraju odraditi sve pripreme za satove i zaduženja koja im dajemo. Norma je poznata, radni dan je osam sati, četiri sata je nastava, a četiri sata imaju tzv. "ostale poslove", od priprema za satove, pisanja zadaća s učenicima do drugih aktivnosti. No u Hrvatskoj pitanje je norme dosta nejasno - što je s radnim vremenom tijekom praznika? U drugim zemljama, poput Japana, takva pitanja se ne postavljaju. Što se tiče priprema satova, nastavnici danas dobivaju gotove pripreme za sve satove od izdavača. No to bi trebale biti više smjernice i okvir, naši učitelji su vrlo kreativni i samostalni u osmišljavanju nastave i provođenju kurikuluma - ističe ravnateljica.
Učitelji trebaju podršku u razredu
- Uloga Ministarstva je da prati trendove u obrazovanju,mijenja i poboljšava sustav, osigurava logistiku, no za provedbu su odgovorni ravnatelji. Naš posao je velikim dijelom administriranje i organizacija, ali bez kreativnosti u primjeni kurikuluma i osmišljavanju strategije razvoja škole, neće biti pomaka. Oni moraju učiteljima i nastavnicima osigurati sve uvjete za kreativan rad i preuzeti odgovornost za školu. Tada će biti i manje otpora roditelja prema obrazovnom sustavu - kaže ravnateljica i dodaje:
- Primjerice, naša školarina odlazi na najam prostora škole, čišćenje, nabavku opreme za učenike, prehranu (imamo svoju kuhinju i tri obroka dnevno). A država ima novca da sve to osigura i u javnim školama. Sve drugo smo osmislili i unaprijedili sami. I svi su zadovoljni.
Važna je suradnja škola i znanstvene zajednice
Jedan od razloga velikog negodovanja prosvjetnih djelatnika Sanja Petrušić Goldstein vidi u činjenici da nema dovoljno stručne podrške, edukacija i priprema za nastavnike, pogotovo kada se uvode važne promjene. Savjetnika iz nekih predmeta naprosto nedostaje.. U zemljama koje volimo uzimati kao obrazovne uzore učitelji imaju asistente u nastavi, apsolvente Učiteljskih fakulteta ili koledža, koji provode godinu dana u praksi uz iskusnog kolegu prije nego li sami preuzmu nastavu. Kod nas nije tako. Čak ni studenti Učiteljskog fakulteta praksu ne odrađuju na studiju, iako bi se tako mogao riješiti problem nedostatka pomoći učiteljima u nastavi. Neophodno je pojačati i suradnju visokoobrazovnih institucija i škola zbog rada na razvoju vještina i kompetencija budućih nastavnika. Filozofski fakultet u Zagrebu je pokrenuo takvu inicijativu.
- Ovaj prijedlog se može provesti, ako prihvatimo činjenicu da je važno stalno uvoditi nove, bolje promjene i mijenjati ono što je loše. Svaki ovakav iskorak je kompliciran, tako je bilo i sa "Školom za život", no bit je u tome da se sustav stalno i stalno unaprjeđuje. Svijet oko nas se prebrzo mijenja i ne smijemo čekati - zaključuje ravnateljica.