To je to što me zanima!

Rat splitskih kriminalaca: Tu nikad nije bilo opasnije živjeti!

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video
BEZ STRAHA OD POLICIJE I PRAVOSUĐA: Sudionici svih obračuna, kazuju policijske statistike, mahom su mladići, nerijetko maloljetnici, ali najčešće oni u dobi od 18 do 25 godina.
Vidi originalni članak

Split nikad nije bio opasnije mjesto za življenje! Premda službene statistike na prvi pogled neće pružiti dokaze za ove tvrdnje, popis nerazriješenih paleži automobila, pucnjava i obračuna u drugom najvećem hrvatskom gradu, poput posljednjeg slučaja u kojem je u kafiću propucan Marko Bekavac (27), daje posve novu sliku splitskog podzemlja.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Mafijaške skupine, bande, ali i kriminalci koji su često i solo igrači, danas vladaju gradom - dramatično upozorava naš izvor iz policije. Nema dvojbe da i splitsko podzemlje ima potpis dobro znanog “organiziranoga kriminaliteta”. Kriminalci u Splitu sad vode pravi mali rat za prevlast u trgovini teškim drogama, reketu, ali i u silno razgranatoj prostituciji.

POGLEDAJTE VIDEO: NAPAD NA BEKAVCA

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Propucan s deset metaka i bačen u bunar. Bivši boksač ranjen u nogu ispred zgrade. Dileru propucane ruke i noge dok je ulazio u automobil. Tri metka ispaljena u BMW. Kišom metaka iz strojnice izrešetali noćni klub. Ubio 32-godišnjaka u svojoj kući. Ispalili 20 metaka na dvojac ispred hotela. Pucao mu u glavu pokraj školskog igrališta... Ovi se zločini nisu u protekle tri godine dogodili u nekom zloglasnom američkom kvartu, na primjer onom iz čuvene serije "Žica", u Lexington Terraceu američkog Baltimorea. Sve to, pa i još mnogo gorih krvoprolića, zbilo se u - Splitu. I nije riječ o zbroju akcija neke moćne zločinačke organizacije (kako smo doživljavali mafijaše devedesetih), nego o pojedinačnim obračunima malih bandi, u kojima mogu lako stradati i posve nevini ljudi, a koje vode maloljetnici, klinci spremni na sve!

Nasilne scene na splitskim ulicama povezuju dva core businessa tisuća sitnih kriminalaca: droga i kamatarenje, odnosno reket. Tu su rijetki likovi stariji od 30 godina. Sudionici svih obračuna, kazuju policijske statistike, mahom su mladići, nerijetko maloljetnici, ali najčešće oni u dobi od 18 do 25 godina. Svi su oni, još kao djeca, zaključili da sve svoje probleme mogu rješavati samo na jedan način: oružjem, noževima, paljenjem automobila, zatvaranjem u hladnjače, bacanjem u jame. I to sve bez straha od policije ili pravosuđa. "Nasilje nam buja pred očima, a mi se pretvaramo da ga ne vidimo... Ti mladi, naravno, nemaju perspektive, bez škole su, bez posla. Oni doista nemaju nikakve financijske stabilnosti, a prirodno je da žele biti neovisni. Tu se budi agresivna ljudska narav, koja traži putove mimo zakona, koja se novca želi dokopati na ilegalan način. Svakako je i pitanje školstva kritična točka. Previše je onih u čije se diplome sumnja, premalo je doista odličnih, a i takvi na kraju ne naplate svoj trud i znanje. Jasno da to sve budi frustracije i da treba promijeniti cijeli sustav vrijednosti. Kad netko kaže da smo mi društvo koje cijeni obrazovanje i rad, ma to nije točno. Mi nismo društvo koje cijeni rad i obrazovanje nego društvo koje cijeni uhljebe! I ne može netko tko plagira svoje radove biti uzor, oni ne smiju biti uzor. Kad se takva poruka šalje mladima, onda na ulicama imate bande", rekao je svojedobno za Express poznati splitski psihijatar i stalni sudski vještak, dr. Ivan Urlić.

KRVAVI RAT U SPLITU Detalji obračuna: "Bacile smo se na pod kad su počeli pucati"

Siječanj 2018.: Miho Munja: Pojeo sam metak, bio mi je ukusan'

Samo u posljednjih godinu dana Splićane je zgrozilo nekoliko obračuna na gradskim ulicama, usred bijela dana ili na javnim mjestima gdje bi im sigurnost trebala biti zajamčena.

Posljednji slučaj od utorka navečer, kada je Ivan Giljanović ispalio šest metaka u Marka Bekavca usred mirnog, obiteljskog kafića, nažalost je samo jedan u nizu.

U siječnju 2018. na ulici je propucan Miho Frančeski, zvani Miho Munja. Metak mu je okrznuo jednu nogu, a potom završio u potkoljenici druge, ne oštetivši pritom glavne krvne žile. Sve se odigravalo oko 9 sati u kvartu poznatom po obiteljskim kućama i uglavnom mirnom umirovljeničkom životu. Prema izjavama očevidaca, u Munju je pucao netko iz jurećeg BMW-a, nakon čega je automobil brzo nestao niz jednosmjernu ulicu.

U početku je istražiteljima pokušao “prodati” priču o samoranjavanju, a nakon što su ga “pritisli”, odbio je bilo što govoriti. Kasnije je tvrdio kako je sam iščeprkao metak iz potkoljenice i pojeo ga. Tvrdio je kako nema pojma tko je pucao na njega, a policija je nedavno osumnjičila Anđela O. (21).

Frančeski je široj javnosti postao poznat kao jedva punoljetan. U prosincu 2010. godine je s vršnjakom u lučici Zenta ukrao signalne rakete s broda Igora Tudora. Dok su “feštali” ispaljujući signalne rakete uspjeli su izazvati megapožar: tri brodice su spaljene do kobilice, jedna je gotovo uništena, a ukupna materijalna šteta iznosila je oko tri milijuna kuna! Tijekom godina se sporadično spominjao u policijskim izvješćima, iako je nakupio priličan broj kaznenih prijava, što zbog krađa, razbojništava ili kaznenih djela s elementima nasilja.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Nadimak Munja zaradio je prije nešto više od tri godine, u kolovozu 2014. godine, kad je uspio pobjeći iz druge splitske policijske postaje na Bačvicama. Uhićen je zbog razbojništva i doveden u postaju. Kad se činilo da neće na slobodu tako brzo, iskoristio je trenutak nepažnje inspektora, kao i svih dežurnih policajaca u zgradi, te se sjurio do izlaza i nestao. Bijeg je potrajao nešto manje od dva mjeseca, uhićen je iste godine u susjednom kvartu, na Blatinama. Potom su ga prebacili u Remetinac zbog izdržavanja kazne po odluci zagrebačkog suda, ali posebna zanimljivost leži u činjenici da je za razbojništvo za koje je prvotno uhićen i zbog kojega je pobjegao na kraju prijavljen sasvim drugi mladić!

Inače, na Škrapama, gdje Miho živi, već se pucalo, još prije sedam godina, ali samo po fasadi. Tko je tad pucao po fasadi i nadstrešnici ulaza u kojemu Miho Munja stanuje, do danas nije razjašnjeno.

Ožujak 2018.: Miho Munja pucao na invalida Domovinskog rata

- Pomozite! Gledala sam kako mi oca udaraju na podu pištoljem po glavi - vikala je Zrinka, kći invalida Domovinskog rata Nevena Vučića (57), u srijedu, 21. ožujka, oko ponoći u Splitu.

Ona je bila u Nissan Primeri, koja ima oznaku invalidnosti, s ocem i bratom Ivanom Vučićem (26). Vraćali su se kući i tražili parking ispred ulaza u zgradu. Do pucnjave je došlo pedesetak metara dalje. Naime, tamo su ih u Fiat Puntu presreli Miho Munja Frančeski (26) i njegov prijatelj Tonči Čulić, koji su negodovali zbog Nevenova načina vožnje.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Dobacivali su ocu nešto u stilu: ‘Stari magarče, di voziš’ i vrijeđali ga. Otac im je uzvratio: ‘Što imate govoriti’, a onda je onaj mršaviji (Frančeski, op.a.) izvukao pištolj i počeo prijetiti. Otac je poludio, izašao iz auta. Ta dvojica su isto izašli, počeli su vikati - još pod dojmom ispričala nam je Zrinka.

Dodala je da se tih prvih nekoliko sekundi od šoka ni sama ne sjeća najbolje. 

- Znam samo da je ovaj mršaviji počeo pucati okolo, a onaj niži koji je vozio pucao je u oca i brata. Kad im je valjda nestalo metaka, počeli su ih udarati pištoljima u glavu, ali moji su se dobro branili. Strašno je što se događa kad dva delinkventa, huligana, tek puštena iz zatvora, pucaju po ljudima - rekla nam je šokirana Zrinka. Puka je sreća da ni otac ni sin nisu teže ozlijeđeni u pucnjavi.

U bolnici su im sanirali ozljede i pustili ih na kućnu njegu. Policija je odmah uhitila napadače, osumnjičeni su Miho Frančeski te Tonči Čulić, a pronađeni su i pištolji iz kojih je pucano. Cijeli slučaj je još tragičniji kad se zna da je Neven Vučić 1992. godine kao pripadnik IV. gardijske brigade u minskom polju izgubio nogu.

Nakon napada oglasila se i udruga veterana 4. splitske brigade te poručila kako će obraniti ulice svog grada:

Dana 21. ožujka oko 23 sata i 50 minuta napadnut je, teško ozlijeđen i ranjen iz vatrenog oružja naš suborac, veteran 4. gardijske brigade, dragovoljac Domovinskog rata i 80% HRVI (ranjen 1992 godine, koji je na Južnom bojištu ostao bez noge i vratio se na bojište prije kraja liječenja) i njegov 26-ogodišnji sin.
Kao njegovi suborci ovim putem izražavamo žaljenje zbog nemilog i teško shvatljivog događaja u vidu napada ispred vlastitog doma, na njega i njegovu obitelj, od strane delinkvenata dobro poznatih organima reda i čestih aktera stranica "crne kronike".
Kao što smo u Domovinskom ratu stali jedan uz drugoga i od agresora obranili kako naše tako i sve hrvatske obitelji, ako treba i ako drugačije ne može, stati ćemo opet i obraniti ih od sve učestalije agresije od strane krim miljea. Zato pozivamo sve nadležne institucije da se obračunaju s nasiljem koje nas okružuje, a sa kojim se sve češće susrećemo.
Želimo slobodno hodati ulicama naših gradova, bez straha da će itko stradati. Svi zajedno smo to dužni onima koji danas nisu sa nama, a koji su svoje živote ugradili u temelje Domovine, našoj poginuloj braći i sestrama.

GODINAMA PEKU ZANAT Nije htio stati: Policajci pucali 6 puta da zaustave provalnika

Studeni 2017.: Propucao mistera turizma

Mario Bečić zvani Đoni je propucan u večernjim satima kod kafića Maleni, u njegovim Srinjinama. Išao je prema svom BMW-u kada je u klasičnoj "sačekuši" do njega došao muškarac i izrešetao ga po nogama. Ukupno je Bečić pet puta pogođen, s dva metka u jednu te tri streljiva u drugu nogu. 

Ostao je ležati na cesti dok je napadač pobjegao, u lokvi krvi. Inače je imao ozljede i glave, no u pitanju su ozljede od ranije tučnjave. Muškarac osumnjičen za napad na njega predao se desetak dana kasnije.

Bečić je također proveo neko vrijeme u zatvoru, pravomoćno je dobio četiri i pol godine zatvora zbog pokušaja ubojstva Ridvana Kaqiku (51), zvanog Bebek. Pretukao ga je na Božić 2009. godine u lokalu Centar u Tugarama, a nesretnik je s teškim ozljedama završio u bolnici, gdje je i preminuo. No, kasnije se pokazalo da je umro zbog neprepoznate sepse tijekom hospitalizacije pa Đoni ipak nije odgovarao za ubojstvo.

 


 

Idi na 24sata

Komentari 111

  • najirаm 10_913 03.05.2018.

    I još jednom Split.

  • strasni 03.05.2018.

    A panduri gdje su panduri?

  • ivancrovu 03.05.2018.

    svko mjesto u hrvatskoj ima svoje nazovimo ih kriminlace i grupe koji se bave svime i svacime.sve to zna i policija i oni koji trebaju.mnogi rade kao dosunici i njima je i tolerisano da rade sto rade.mene zanima samo kakav je ovo drzava gdje oni to mogu i kakva je drzava u kojoj policija ovo dopusta.nerijetko cak i sami su upleteni u kriminalna drustva.drazava nam je ruglo i sprdacina samo toliko

Komentiraj...
Vidi sve komentare