Unatoč uobičajenoj glasnoći, kompletna hrvatska politika jučer je gromoglasno odšutjela objavu dijelova presude arbitražnog suda za Inu. Vlada je odbijala dosad objaviti taj dokument, ali je to učinio mađarski MOL, koji je pobijedio. Oni su “pročistili” presudu od navodno 200 stranica na nekoliko najvažnijih stavki i zaključaka. Koji idu njima u korist. Iz objave sažetka vidljivo je da su svi hrvatski argumenti na koje su se pozivale vlade zadnjih godina pali u vodu. Hrvatska je dobila naredbu da plati sve troškove, a prema procjenama stručnih časopisa, to će biti više od 200 milijuna kuna! Vlada, ali ni ministri koje su novinari pokušali presresti nisu htjeli reći niti riječi.
Podsjetimo, predsjednik Sabora Božo Petrov za 24sata rekao je da se traže svi pravni lijekovi kako bi se presuda osporila. No iz objavljenih zaključaka, to će biti jako teško. Mađarskome MOL-u, prema objavljenome, ostaje potpuna kontrola Ine iako imaju 49 posto dionica, a Vlada RH 44 posto.
Kukuriku vlada je pokrenula tu arbitražu kao odgovor na MOL-ovu tužbu arbitražnom sudu u Washingtonu. Vlada je tvrdila kako će dokazati da ugovor kojim država od Ine treba preuzeti poslovanje plinom, štetan, a da su upravljačka prava koja su prepuštena MOL-u tim ugovorom plod korupcije Ive Sanadera.
- Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL dao mito dr. Sanaderu. Ugovori ne mogu biti proglašeni ništetnim - stoji u obrazloženju presude.
Neformalno doznajemo da je navodno u obrazloženju spomenuta i odluka Ustavnog suda, koji je prvi poništio presudu za mito Ivi Sanaderu, ali u sažetku koji je objavila mađarska strana Ustavni sud se ne spominje. No ondje ima mnogo drugih, pomalo i nevjerojatnih detalja...
Hrvatska vlada tvrdila je da još od 2003. godine, kad je kupio prvih 25 posto plus jednu dionicu Ine, MOL nije ispunio svoje obveze. Oni su trebali poduprijeti razvoj Ine kroz modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci, proširiti istraživanja i eksploataciju te regionalno širenje Ine. Vlada je tvrdila da je bilo upravo suprotno, tržište je izgubljeno, nisu obnovljene rafinerije, nije bilo dovoljno ulaganja, MOL je favorizirao vlasitite interese ispred dužnosti u Ini...
Najšokantniji dio presude je sljedeći, u kojem se odbacuju svi hrvatski argumenti, odnosno tvrdi kako Hrvatska nije uspjela ništa od toga dokazati.
Tko tu koga dobro namjerava
- Uloga ovog Suda nije da općenito komentira način na koji je MOL kao većinski dioničar vodio poslovanje Ine. Hrvatska nije dokazala konkretna kršenja. S tim da postojanje obveze poduzimanja najboljih mjera ne znači da postoji obveza postizanja određenog rezultata - zaključuje sud.
Upravo taj dio pokazuje da je još 2003. godine u ugovoru ostavljena pravna formulacija o obvezi najbolje namjere, koju je očito lagano razvući, a MOL se izvukao iako nije ispunio zacrtano. Jer je pokušao..
Naftni stručnjak Jasminko Umičević, koji je sudjelovao u izradi studije o tome kako se Ina “razvijala” nakon ulaska MOL-a 2003. godine, iznenađen je izvacima iz arbitražne presude, a posebno navodima suda da preuzimanje obveza ne mora rezultirati “postizanjem određenog rezultata”.
Studija “Analiza poslovanja Ine u razdoblju 2003-2012”, koju je po provedenom natječaju Milanovićeve vlade izradio američki AT Kearney i Umičevićev Oil and Gas consulting, utvrdila je sljedeće: kad bi bili ostvareni ciljevi i planovi usvojeni ugovorima iz 2003. godine između Vlade RH i MOL-a, vrijednost zaliha ugljikovodika Ine, po cijenama nafte iz 2014., bila bi za oko 5,6 milijardi dolara veća.
Urušavanje vrijednosti
Dakle, a da su rafinerije modernizirane sukladno planovima, ostvarila bi se i dodatna marža veća od 500 milijuna dolara. Umjesto toga tzv. oportunity losses (nerealizirani dobici) iznosili su, prema cijenama iz 2014. oko 6 milijardi dolara. To su podaci iz službenih dokumenata – činjenice, ističe Umičević.
- Ina je izgubila 19 posto tržišta u Hrvatskoj, a iz Srbije ju je MOL potpuno istisnuo. Trebali su modernizirati rafineriju u Sisku do 2006. godine, a nije napravljeno ništa na povećanju efikasnosti rada rafinerije. Trebali su modernizirati rafineriju u Rijeci do 2008., a dovršena je tek prva faza, i to tek 2011. godine. Planirali su postići proizvodnju nafte u količini od 70.000 barela na dan, a danas se crpi manje od 40.000 barela. MOL-u je ugovorima bilo izričito zabranjeno poslovati i konkurirati Ini na tržištu Hrvatske, BiH i Srbije, ali je činjenica da je to činio. Činjenica je i da im su je to tadašnje hrvatske vlade tolerirale, a tadašnji članovi uprave i nadzornog odbora to omogućavali, jer oni su do 2009. upravljali Inom – objašnjava Umičević.
Umičeviću je nevjerojatno da još 2003. nisu propisane nikakve sankcije za neispunjenje obveza.
I Davoru Šternu, čovjeku koji je vodio Inu u mandatu Jadranke Kosor, to obrazloženje o obvezi dobre namjere je nevjerojatno.
- To je jedna kvarna pravna formulacija koju su naši previdjeli - uvjeren je Štern.
On nije svjedočio za Hrvatsku na arbitraži, ali kaže da ga je, unatoč tome što je sva svoja saznanja prenio hrvatskom timu, hrvatska strana izbacila s liste svjedoka. Pozvali su ga tek iz drugog pokušaja, a tad nije htio ići svjedočiti. Štern ne sumnja da je hrvatska politika od 2000. godine kriva za gubitak kontrole nad Inom.
Htjeli bolje, ispalo kao uvijek
- Prvo je bila nesposobna uprava, koja se poslije ulaska MOL-a 2003., nije znala nositi s Mađarima. Oni su putovali i peglali kartice, a MOL je seriozno radio. Onda nam se dogodila 2009. i Sanader. Nama se politike prema Ini mijenjaju kako se mijenjaju vlade. Još nemamo energetsku strategiju niti strategiju za Inu, a političari nam se drže kao da su vruhnski stručnjaci. Sve najbolje opisuje jedna ruska poslovica: Htjeli smo bolje, ali ispalo je kao i uvijek - pomalo rezignirano kaže Štern.
Inače, tjednik Nacional objavio je da za hrvatsku stranu nisu svjedočili niti Ivan Šuker, Damir Polančec i bivša čelnica Agencije za zaštitu tržištnog natjecanja Olgica Spevec. Uz Šterna, koji je dao obrazloženje, Ivan Šuker je ustvrdio kako nikad nije niti dobio poziv za svjedočenje u hrvatsku korist.
Treći najvažniji argument Hrvatske bio je da je MOL prema ugovoru iz 2009. godine prebacio upravljanje na odbor izvršnih direktora. Njih većinski imenuje MOL, oni donose odluke o poslovanju, a upravu u kojoj sjede i hrvatski članovi ne moraju obavijestiti. Čuveni primjer je da hrvatski članovi uprave Ine ne znaju od koga i koliko ista ta Ina uvozi nafte! Hrvatska je tvrdila da je to nezakonito jer, prema našem pravu, uprava zastupa kompaniju. I taj argument je pao i to, čini se, zbog aljkavosti.
- Da su članovi uprave smatrali da im je pravo upravljanja uskraćeno, mogli su podnijeti tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu. Ni jedan od njih to nije učinio. Od uprave se očekivalo da nadzire rad izvršnog odbora - stoji u obrazloženju presude.
Cijeli pregovori s MOL-om su pokrenuti da se to promijeni, ali sad je jasno da MOL može nastaviti upravljati Inom.
Na kraju Hrvatsku čeka pravorijek arbitraže u kojoj MOL tuži Hrvatsku jer nije preuzela od Ine poslovanje plinom. Traže nadoknadu štete od dvije do tri milijarde kuna.
Umičević objašnjava da je u tom ugovoru, koji je također 2009. potpisao Sanader, MOL ugradio takozvanu rusku formulu.
- Da je to poštovano, sad bismo svi plaćali 40 posto skuplje plin - kaže taj nafni stručnjak.
Kako god, ugovor je potpisan. Nakon pada presude za mito Ivi Sanaderu i gubitka arbitraže u Ženevi bilo bi čudo da tu dobijemo.
Crni vitez privrede
Akademik Jakša Barbić je samozatajni stručnjak za trgovačko pravo kojeg je hrvatska strana imenovala u Arbitražni sud u Ženevi koji je donio presudu u korist MOL-a.
Nacional je objavio da je i on glasovao protiv Hrvatske u izgubljenoj arbitraži. Barbić zbog tajnosti postupka nije hto ništa o tome komentirati. Ako je informacija točna, onda je Barbić podupro ideju da izvršni odbor direktora Inom upravlja zakonito mimo uprave. Kad je sporni ugovor potpisan, 2009. godine, upravo Barbić je upozorio da po hrvatskom zakonu izvršni odbor ne može upravljati.
- Odbor može biti samo pomoćno tijelo. Ina ima organe društva koji nadziru i vode poslovanje, i to su nadzorni odbor i uprava. Oni se mogu upisati u sudski registar, ali ne i članovi izvršnog odbora - rekao je tada za Poslovni dnevnik Jakša Barbić.
U izvacima koje je objavio MOL, arbitri tvrde da je izvršni odbor koji imenuju Mađari legitimno tijelo.
Barbić je imao ključnu ulogu u donošenju Zakona o pretvorbi i privatizaciji, iako je kasnije rekao da je on značajno izmijenjen od prvotnog prijedloga. Imućan je i produktivan akademik koji je omogućio ulazak kapitala u socijalističku Hrvasku. Kako je pisao oporuku Miroslava Krleže, koja mu je uloga u privatizaciji Zagrebačke banke, gdje sve ima kuće i koliko knjiga izdaje donosi novi Express.
Siščani sutra tijelima protiv MOL-ove nafte
Uprava Ine najavila je da će od nedjelje, baš na dan kad Hrvatska slavi obljetnicu međunarodnog priznanja, nastaviti s transportom nafte iz Siska prema Rijeci. Predrag Sekulić iz stožera za obranu rafinerije kaže da će radnici i građani tijelima spriječiti vlakove jer to znači smrt rafinerije.
Sekulić: MOL nas zatvara iako ima milijunsku dobit
Predrag Sekulić je odbacio tvrdnje da rafinerija Sisak posluje s gubitkom. U razgovoru uživo za 24sata rekao je da su lani ostvarili dobit od 35 milijuna dolara na preradi nafte. Unatoč tome žele ih zatvoriti. Sekulić je istaknuo da se u Ini i dalje na veliko krade, a MOL uništava tvrtku za svoje interese.
Kako su prodavali Hrvatsku, a novac išao izvan zemlje
Tjednik Express koji je na kioscima, rekonstruirao je najveće prodaje državnih tvrtki strancima.
Iako smo dobili milijarde kuna, sve vlade su se dosad zaduživale i od 2000. godine povećale dug s 48 na 298 milijardi kuna. Istodobno su stranci izvukli iz Hrvatske 50 milijardi kuna dobiti. Namjerno ili slučajno, niti jednu privatizaciju strateških tvrtki nismo dosad obavili na svoju korist. Uoči privatizacije HEP-a i to svjedoči zašto su građani skeptični prema daljnjoj privatizaciji te tvrtke.
Express donosi i razgovor s bivšim šefom HEP-a Tomislavom Šerićem, koji kaže da je dobit te tvrtke samo lijepa maska, dok se iznutra sve polako urušava. Tu je i velika tema o kontroverznoj predstavi “Ljudi od voska”, ali i tema o novom romanu Damira Karakaša i intervju s Kojom iz Discipline kičme.