"Lijevom sam joj rukom držao kosu, a desnom vukao nož u visine jabučice. Dok sam nož povlačio udesno po njezinu vratu, čuo se vrlo tihi zvuk koji je proizvodio nož u mojoj ruci sijekući kožu na njenu vratu", izjavio je Slobodan Kovačević pred istražnim sucem tzv. Republike Srpske Krajine, čiji je sudski zapisnik s ostalom dokumentacijom zaplijenjen nakon 'Oluje'.
Zaklao je monstrum Nevenku Čengić. U isto to vrijeme likvidiran je i njezin suprug Drago te sinovi Slobodan(11) i Goran(4).
Stravični i okrutni zločin nad četveročlanom obitelji Čengić u njihovoj obiteljskoj kući u zaseoku Šašići kod Ervenika selu između Obrovca i Knina dogodio se na današnji dan 1992. godine
U siječnju 1992. gotovo svi Hrvati su napustili Ervenik. Većina je kuća spaljena, mjestom su harali četnici. No u selu su ostali starci Marija i Josip Čengić, u drugoj kući koju je tek počeo graditi ostao je i njihov Drago (38) sa suprugom Nevenkom (31) i djecom. U kuću je uložio cijelu ušteđevinu i nadao se da će pregovori između Zagreba i Knina ipak uroditi plodom te da neće morati napuštati rodni Ervenik. Ta će odluka cijelu obitelj stajati života.
U četničkoj gostionici krojila se sudbina hrvatskih mještana
Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi Krajine, nakon pogibije dvojice i ranjavanja druge dvojice suboraca tijekom pljačke u zaleđu Skradina, našli su se na pijanki u svom okupljalištu 'Taverna' u središtu Ervenika. U toj se gostionici, naime, krojila sudbina lokalnih Hrvata. Od tamo su 18. siječnja 1992. godine krenuli u palež kuća protjeranih Hrvata.
Damir Travica, vlasnik gostionice Taverna i Slobodan Kovačević dali su već ranije jedan drugom zakletvu "ako se desi i jednom našem mještaninu srpske nacionalnosti bilo što, da će protjerati i popaliti sve Hrvate iz njihovog sela".
I tako je dvojac došao pred kuću obitelji Čengić sa kalašnjikovima u rukama. Drago im je otvorio, a s njim je bio njegov 11 godišnji sin. Na mjestu su pokošeni. Nevenku su ranili, ali je ranjena majka nadljudskom snagom zgrabila mlađe dijete koje je već bilo ustrijeljeno i pokušala pobjeći. Sustigli su ih i dokrajčili nožem. Nakon toga su ih zapalili.
Ubojice dale iskaz o masakru
Ubojice su kratko vrijeme proveli u kninskom pritvoru no prije puštanja na slobodu u milicijskoj stanici tzv. SAO Krajne dali su iskaz o masakru.
Pred istražnim sucem tzv. Republike Srpske Krajine, čiji je sudski zapisnik s ostalom dokumentacijom zaplijenjen nakon „Oluje", Travica i Kovačević priznali su i u detalje opisali zločin nad susjedima, četveročlanom obitelji Čengić. Međutim, „Krajinski sud" je bio obična farsa jer su se ubojice ubrzo našli na slobodi. Nakon "Oluje" prebačeni su u zatvor u Banju Luku, a otuda su pušteni na slobodu. u milicijskoj stanici tzv. SAO Krajne dali su iskaz o masakru.
Majka pronašla ubijenog sina, snahu i unuke
Dragini roditelji izbjegli su masakr jer su u zadnji tren uspjeli pobjeći na sporedna vrata iz svoje kuće. Preživjeli su tu noć skrivajući se u hladnoj šumi. Kuća i sve što su imali im je zapaljeno. Ujutro se nesretna majka uputila prema kući svog najstarijeg sina Drage i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće. Nakon toga Marija i Josip izbjegli su u Zagreb gdje su ih dočekala dvojica sinova Vlado i Ivan koji su ranije napustili Ervenik.
Okružno javno tužilaštvo Šibenik 23. listopada 1992. godine podiglo je optužnicu u kojoj za zločin, koji je počinjen nad članovima obitelji Čengić, tereti osmoricu optuženika Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, Željka Travicu, Veljka Travicu, Nebojšu Travicu, Vuju Šašića, Vojislava Romića i Boška Kovačevića. Osuđeni su u odsutnosti na po 15 godina zatvora. Tek je Damira Travicu, drugooptuženog i pravomoćno osuđenog na 15 godina zatvora, sustigla kazna. Uhićen je u Velikoj Britaniji, te je izručen 11. studenoga 2008. godine. Nije tražio obnovu postupka i odmah je upućen na služenje zatvorske kazne.
- Boli nas što ubojice naših najmilijih šetaju među nama. Do sada je odgovarao samo Damir Travica, a on je odslužio veći dio kazne i pušten je na uvjetnu. Žrtve možda nisu zaboravljene, ali su zaboravljeni počinitelji koji slobodno šetaju - ispričao nam je prije pet godina u razgovoru Ivan Čengić, brat ubijenog Drage.
Zbog greške u optužnici oslobodili ih krivnje
No, u lipnju 2018. godine bivši pripadnici paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine Nebojša Travica i Željko Travica zvani Žorž, pravomoćno su oslobođeni krivnje za sudjelovanje u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva na području Ervenika, i to zbog propusta šibenskog Županijskog državnog odvjetništva koje, kako je to u svom rješenju naveo Vrhovni sud, nije u optužnici "naznačio koji bi propis međunarodnog prava bio prekršen u konkretnom slučaju".
Vrhovni sud odlučio je tako još u lipnju 2018., a presuda je javno objavljena tek u studenom 2018.
Travice su 1993. godine bili pravomoćno osuđeni na po 15 godina svaki, i to zato jer su zajedno sa Slobodanom Kovačevićem, Damirom Travicom, Veljkom Travicom, Vujom Šašićem, Vojislavom Romićem i Boškom Kovačevićem 18. siječnja 1992. godine ubili obitelj Čengić.
Na spomeniku podignutom od strane Grada Benkovca i Grada Knina piše: "Ovdje su dva anđela, otac i mater nevinu krvcu prolili na pragu. Putniče, pomoli se u tišini jer oni se mole za nas i domovinu dragu."