Vlada je odlučila prihvatiti sve referendumske inicijative za koje je prikupljeno 750.000 potpisa. To znači da u Zakon o radu ulazi da ćemo u mirovinu ići sa 65 godina i barem 15 godina staža.
Rad do 67. godine je pao, a trebao bi biti omogućen samo onima koji to žele. U punu mirovinu se može i sa 40 godina staža i 60 godina života. U prijevremenu već sa 60 godina, ali ključno je da je referendumska inicijativa srušila veće kažnjavanje prijevremenog umirovljenja. Umanjenje za svaki mjesec prijevremenog umirovljenja se vraća s 0,3 posto na 0,2 posto mirovine. Iako se čini malo, oni koji idu pet godina ranije u mirovinu tako će gubiti 12 posto ukupne mirovine umjesto 18 posto.
Dr. Danijel Nestić s Ekonomskog instituta cijelu karijeru se bavi mirovinskim sustavom. On upozorava da će bez dužeg radnog staža u Hrvatskoj smanjuje prostor za rast mirovina. Ali dok se to još može kompenzirati, izuzetno lošim smatra što je smanjenja penalizacija za ranije umirovljenje jer je to nepravedno: Oni koji rade kraće i uplaćuju manje, primit će više novca od onih koji idu redovno u mirovinu. Nestić je opširno objasnio koje sve posljedice će imati i sadašnji i budući umirovljenici, te kako izbjeći da poslodavci tjeraju u prijevremenu mirovinu starije radnike. Razgovor s njim smo vodili krajem svibnja kada je već bilo jasno da ima dovoljno potpisa i bilo je potpuno izgledno da će Vlada morati popustiti. Prenosimo ga u cijelosti.
Što će se dogoditi ako prođe referendumska inicijativa i izglasa se povratak umirovljenja na 65. godina i manja penalizacija prijevremenog umirovljenja?
- Naizgled, obje predložene promjene idu u korist radnika i budućih umirovljenika. Za odlazak u mirovinu bez penalizacije radilo bi se do 65. godine umjesto do 67. godine. Mirovina će se koristiti duži niz godina. Oni koji se ipak odluče otići u prijevremenu mirovinu dobit će veću mirovinu nego što bi dobili prema sadašnjem zakonu. Ako tome još dodamo očekivanje da će novije generacije živjeti duže, onda se čini da to ne može biti loše za buduće umirovljenike. Međutim, stvar ipak nije tako jednostavna iz barem dva razloga. Prvo, ove mjere koštaju i netko ih mora platiti, a to može imati nepovoljne dugoročne učinke, ne toliko na proračun, jer on će se već nekako uravnotežiti, već na buduće mirovine. Drugo, predložene promjene vode prema redistribucije sredstava od starijih prema mlađim umirovljenicima.
- Oko troškova, jasno je da će se oni morati pokriti iz državnog proračuna. Nerealno je očekivati da će se sredstva jednostavno pronaći u proračuna i da se ništa drugo neće promijeniti. Bit će promjena, proračun će se uravnotežiti, to je ostalnom i obveza Hrvatske kao članice EU. Ali će pritom svi drugi korisnici proračuna pokušati zaštititi svoj dio „kolača“ i preostat će da se unutar samog mirovinskog sustava pronađu potrebna sredstva. A to onda znači da će se u nekoj budućoj mirovinskoj reformi tražiti uštede na drugim stavkama. Mirovine prema posebnim propisima su dobar kandidat za „stiskanje“, ali vidimo da političke elite tome nisu sklone. S obzirom da postoji snažan javni otpor prema strožim uvjetima umirovljenja, može se očekivati da će se proračunska ravnoteža postići sporijim rastom budućih mirovina nego što bi to bilo.
- To se može postići na više načina. Jedan je preko formule usklađivanja mirovina. Hrvatski mirovinski sustav je već dosegao točku u kojoj se može razmišljati o povoljnijoj formuli usklađivanja mirovina, odnosno njihovog rasta svakih 6 mjeseci. Time bi do povoljnije mirovine došli svi umirovljenici, i stari i novi. No, ako prođe ova inicijativa, od takve povoljnije formule vrlo vjerojatno neće biti ništa još dugi niz godina, pa će mirovine biti niže nego što bi bilo bez nje. Eventualne koristi od predloženih promjena će biti koncentrirane na užu skupinu novih umirovljenika, posebno prijevremenih umirovljenika.
- I tu se dolazi do problema redistribucije od starijih prema mlađim umirovljenicima. Manja penalizacija je naprosto loš prijedlog. Mirovina je doživotni prihod i onaj koji ranije odlazi u mirovinu, na primjer sa 60 godina, uz ovaj će prijedlog ukupno tijekom svojih umirovljeničkih dana primiti osjetno više novaca od onoga koji odlazi u mirovinu kasnije (npr. sa 65 godina). Nije jasno zašto bi to bilo poželjno, zašto inicijatori reforme misle da je to dobro. Sadašnje umanjenje mirovine od 0,30% po mjesecu ranijeg umirovljenja čini to da dvije osobe jednakog staža i jednakih plaća tijekom svojih umirovljeničkih dana prime približno jednaku ukupnu svotu mirovine bez obzira koliko su bile stare u trenutku odlaska u mirovinu, 60, 62 ili 65 godina. Uz ovaj prijedlog umanjenja mirovine od 0,20% po mjesecu oni koji ranije odlaze u mirovinu dobit će više. To će netko morati financirati, u krajnjem slučaju oni koji kasnije odlaze u mirovinu. Uz to prijevremena mirovina bit će privlačnija sve većem broju radnika, pa ćemo samo pogoršati već postojeći sustavni problem niskog prosječnog radnog staža. To će izazvati i manje uplate doprinosa i dodatne financijske probleme za mirovinski sustav.
Moramo li raditi do 67 ako želimo veće mirovine?
- Za veće mirovine moramo raditi više, povećati radni staž prije umirovljenja, a hoće li to biti sa 67 godina ili manje, to je pitanje o kojem se može razgovarati. Prosječni radni staž umirovljenika u Hrvatskoj je izrazito nizak, 30 godina, drugi najniži u EU, i to treba popraviti. Veći staž direktno vodi do većih mirovina. Za osobu s prosječnom plaćom svaka dodatna godina staža donosi 85 kuna veću mjesečnu mirovinu. Prostor za veće mirovine donekle se može otvoriti mjerama racionalizacije u sustavu, s većim osloncem i boljom organizacijom drugog stupa, možda se može privremeno više zagrabiti u proračun, ali bez većeg radnog staža mirovine ne mogu značajnije porasti. Veći staž je moguće postići i bez dizanja zakonske dobi na 67 godina, prije svega snažnim destimuliranjem prijevremenog umirovljenja i snažnijim nagrađivanjem kasnijeg odlaska u mirovinu, ali i mjerama na tržištu rada koje bi poticale legalno zaposlenje uz plaćanje mirovinskih doprinosa. Očito je pitanje 65 odnosno 67 godina izrazito osjetljivo u ovom trenutku i možda je sada vrijeme da se umjesto toga razmotre i te druge opcije za povećanje staža.
- Činjenica je da se životni vijek snažno produžuje svuda u svijetu i mirovinski sustavi moraju pronaći odgovor na to. Primjerice, projekcije za Hrvatsku pokazuju da se očekivani životni vijek osobe sa 65 godina starosti svake godine poveća za 1,5 mjesec. Od 2008. godine od kada je u Hrvatskoj uvedena zakonska dob za umirovljenje od 65 godina, do 2033. očekivano trajanje života za takvu osobu povećat će se za više od 3 godine. Ako se ne poveća dob za odlazak u mirovinu, to znači da mirovinski sustav mora pronaći dodatna sredstva za financiranje doživotnih mirovina, a to je teško moguće ako se ne poveća i razdoblje uplate, tj. staž. Možda sada još uvijek postoji prostor da se staž poveća i drugim mjerama, no one moraju biti snažne i odlučne, posebno na strani destimuliranja prijevremenog umirovljenja. A to je smjer upravo suprotan od prijedloga iz referendumske inicijative o smanjenju penalizacije. Niža zakonska dob i niža penalizacija naprosto ne idu zajedno. No, bez obzira kako prođe ova referendumska inicijativa, o kasnijem odlasku u mirovinu opet ćemo morati razgovarati , možda za 5, možda za 10 godina, ali sigurno hoćemo. To je neizbježno. I u Hrvatskoj i u drugim zemljama.
Hoće li referendumski prijedlozi zaista koštati dugoročno 45 milijardi kuna?
- Ma koliko god ova svota izgledala šokantna i pretjerana, mislim da se radi o prilično realnoj procjeni. Ali isto tako mislim da to nisu troškovi koji nužno narušavaju buduću stabilnost proračuna ili vode zaduživanju. Naime, tu je svotu potrebno dodatno objasniti i staviti u kontekst budućih fiskalnih mogućnost, a čini se da Vlada to nije dovoljno jasno učinila. Radi se o kumulativnom trošku do 2045. godine, odnosno o zbroju troškova tijekom sljedećih 25 godina. Ti su troškovi izraženi u tekućim cijenama, a najveći dio troškova dolazi na kraju razdoblja. A tada će Hrvatska imati veće gospodarstvo, bruto domaći proizvod u tekućim cijenama bi mogao biti 2 do 2,5 puta veći nego danas, pa će i državni proračun imati veće mogućnosti financiranja. Ukratko, mislim da troškovi prijedloga neće ugroziti proračun. No, i isto tako mislim da je dio troškova vezan uz manju penalizaciju prijevremenih mirovina potpuno nepotreban i štetan za sustav. Ta bi se sredstva mogla bolje upotrijebiti za povećanje svih mirovina, posebno mirovina koje su zasnovane na dužem radu i za one koji kasnije odlaze u mirovinu.
Hoće li se mirovinski sustav ustabiliti jer kad više nema branitelja koji se šalju u mirovinu i niza prijevremenih umirovljenja iz 90-ih, u budućnosti će se samo povećati prosjek radnog staža pri umirovljenju koji je sad 32 godine?
- Neće. Demografska kretanja su toliko nepovoljna da izostanak većeg priljeva mirovina po posebnim propisima neće bitno utjecati na financijsko stanje sustava. Projekcije pokazuju da će broj umirovljenika nastaviti rasti, a nakon post-recesijskog rasta zaposlenosti, ona će se u srednjem roku smanjivati. Prosječni radni staž od 32 godine odnosi se na nove umirovljenike, ali samo one koji su umirovljeni po općim propisima, u tom prosjeku nema branitelja, vojske i policije inače bi on bio još niži. I ništa samo po sebi ne garantira da će taj prosjek rasti, osim povećanja dobi umirovljenja za žene kako bi se ona izjednačila sa dobi za muškarce. No, sada ova inicijativa traži da se to izjednačavanje uspori i da se ublaži penalizacija prijevremenog umirovljenja, a već sada postoje i druge mogućnosti za umirovljenje prije zakonske dobi. Oko 45% novih mirovina prošle se godine odobrilo u dobi nižoj od zakonske.
- Vlada je planirala 11 milijardi kuna više u proračunu do 2040. godine prije referendumske inicijative? Je li to samo penalizacija prijevremenog umirovljenja ili računaju na veliki povratak u 1. stup unatoč dodatku za kombinirane mirovine?
Najveći dio tog viška dolazi od povratka sredstava iz drugog u prvi stup. No, tim se jednokratnim transferima istovremeno preuzima i obveza doživotne isplate mirovina. I upravo nakon 2040. počinju značajni negativni fiskalni učinci nedavne reforme i ovog modela transfera. Naime, tada će se bitno smanjiti priljev transfera iz drugog stupa a ostat će obveze za isplatu mirovina po osnovi ranije primljenih transfera. Negativni učinci bit će veći o prethodno pozitivnih. Tada bi to moglo izazvati značajne napetosti u proračunu, a dodatni fiskalni trošak temeljem sadašnje referendumske inicijative bi samo otežao stvar.
Projekcije zdravih godina nakon umirovljenja i vijeka života se također razlikuju kad se pita Vlada i sindikat? Kakvi su vaši podaci i utjecaj na mirovinski sustav?
- Projekcije očekivanih godina života u zdravlju koje sam vidio nisu dobar temelj za odlučivanje o mirovinama. Prema tom smo pokazatelju za osobe u dobi od 65 godina druga najlošije rangirana zemlje u EU. Eurostat koji je radio te procjene navodi da se tu zapravo o očekivanim godina života bez invalidnosti. To je ključno jer nisu se uzimali nikakvi drugi kriteriji zdravstvenog stanja stanovništva, već su procjene napravljene na temelju sadašnjih stopa invalidnosti. Kako Hrvatska ima povećani broj invalidnosti vezan uz Domovinski rat, proizišlo je da će velik dio stanovništva iznad 65 biti „nezdrav“, tj. imati neki oblik invalidnosti. No, kako su braniteljske mirovine određene po posebnim propisima, visoka stopa invalidnosti ne može biti kriterij za odlučivanje o primjernoj dobi za odlazak u redovnu starosnu mirovinu.
- Već ako s gledaju projekcije očekivanog trajanja života u zdravlju pri rođenju, Hrvatska tu stoji osjetno bolje u međunarodni usporedbama, premda je i ta procjena pod utjecajem postojećeg stanja invalidnosti, a skup zemalja s kraćim životom u zdravlju od Hrvatske, na primjer kod žena uključuje i Nizozemsku, Finsku i Sloveniju. Međutim, procjena očekivanog životnog vijeka sama po sebi, bez procjene invalidnosti, čini se puno relevantnijom za mirovinski sustav, naročito ako se promatra očekivano trajanje života za osobe u dobi od 65 godina. Hrvatska je tu ispod prosjeka EU, ima sedmo najkraće očekivano trajanje života u EU kod muškaraca i četvrto najkraće kod žene. Projekcije pokazuju da će ta dob značajno rasti u budućnosti za sve zemlje. Zemlje koje imaju približno jednaku očekivanu dob kao i Hrvatska, ili nižu, za sada su ostale na zakonskoj dobi od 65 godina. I to je argument koji valja uzeti u obzir u raspravama.
Jesu li sindikati iskoristili priliku da u mirovinskoj reformi ostanu i neke pozitivne stvari koje su ispregovarali, a onda ruše ono što im ne odgovara, što Vlada treba izmijeniti u drugim odredbama ako padne rad do 67. i manja penalizacija?
- Ako se referendumske inicijative ozakone to će sigurno imati učinke na buduće mjere mirovinske politike, za koje treba očekivati da će biti štedljivije nego što bi bile inače, a to bi moglo usporiti rast mirovina. Možda je sada vrijeme za dogovor između inicijatora referenduma i Vlade i to prije propitivanja pravne valjanosti referendumskog pitanja i prije samog raspisivanja referenduma. Manja penalizacija je loša ideja, pa bi sindikati mogli i trebali odustati od nje. Moj je dojam da su ljudi podržali inicijativu zbog neslaganja s povećanjem dobi za odlazak u mirovinu, a ne zato da se smanji penalizacija.
- No, zauzvrat bi mogli tražiti dogovor oko zakonske dobi za dolazak. Čini mi se da tu ima dovoljno opcija za dogovor. Na primjer, u Zakonu o radu se prestanak ugovora o radu može odrediti sa 67 godina, ali da se kroz mirovinske propise omogući odlazak u mirovinu bez penalizacije sa 65 godina. Dodatno bi se mogao nagraditi rad do 67 godina, možda 0,20% za svaki mjesec. Time bi oni koje žele raditi duže to mogli ostvariti bez posebnih pregovora i dogovora s poslodavcem, a oni koji ne žele mogu otići u mirovinu sa 65 bez penalizacije i bez obzira na radni staž. Međutim, onima koji odlaze u mirovinu sa 67 mogao bi se omogućiti rad na puno radno vrijeme i uz punu mirovini, a ne samo na pola radnog vremena kao do sada. Kod umirovljenja nakon dobi od 67 godina nagrada u vidu povećane mirovine mogla bi narasti na 0,37% ili čak i više za svaki mjesec kasnijeg umirovljenja. Granica za ostvarivanje prijevremene ipak bi se trebala podići na 62 godine ali bi se trebale pojačati kontrole kako bi se spriječilo da poslodavci lošim poslovnim praksama tjeraju starije radnike u prijevremenu mirovinu. Osim izbjegavanja značajnijih fiskalnih troškova takav bi dogovor pridonio dužem radnom vijeku i većim mirovinama u budućnosti.