Suđenje Jovanu Radanu, optuženom za silovanje 1991. u Vukovaru, ponovno je odgođeno zbog zdravstvenih razloga. Optuženik se izjasnio da nije kriv. Suđenje se nastavlja 27. rujna, piše Dnevnik.hr. U svibnju se nije pojavio na ročištu jer mu je pozlilo i bio je prebačen na Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici.
Radan je bio pripadnik srpske paravojne postrojbe i osiguravao je tvrtku Velepromet, gdje su JNA i paravojne formacije dovele tisuće zatočenih civila nakon okupacije.
U Veleprometu su Vukovarci bili odvajani po nacionalnosti. Srbi i oni s rodbinom u Srbiji dobivali su propusnice, dok su Hrvatice, uključujući žrtvu silovanja, bile dodijeljene srpskim civilima kao sluškinje. Dok je žrtva čistila kuću u Sajmištu i čekala civile, u dvorište je ušao Radan.
- Bio je u zelenoj uniformi i imao je crne oči, mogao mi je biti tata - prisjetila se svog prvog susreta s njim.
Iako ga nije poznavala, on je tvrdio da zna roditelje njezina supruga. Naredio joj je da uđe u sobu, zatvorio vrata za njom, a zatim izvadio pištolj kojim je ranije ubio psa.
- Pitao me jesam li trudna jer ako jesam, znači nosim ustašu. U tom trenu nisam znala jesam li trudna, nismo se čuvali prije, mislila sam da nisam trudna. Rekla sam da nisam. Rekao je da nas sve Hrvatice treba je**ti da rađamo srpsku djecu - prepričala je svoju ispovijest za Provjereno.
Potvrdila je silovanje, dodajući da je zaboravila detalje, ali ne i traumu koju je proživila.
- On se obukao, pokupio svoje oružje i izašao van. Ja sam ostala u sobi kao zadnje smeće. Sve što proživljavaš, proživljavaš u glavi. Najradije bi da propadneš, da te nema, da umreš - rekla je.
Preživjela je depresiju, a od trauma se ni danas nije oporavila.
- Kao da ne pripadam tu, kao da nisam zaslužila živjet, kao da i ne želim živjet. A živjet moraš, ja sam katolkinja, ja nikad ne bi digla ruku na sebe. Sam si. Svi od tebe nešto očekuju, i onda nikad nisi ti koji bi htio biti. Ne možeš ni biti kad si opterećen i kad si zavezan u nekom vremenu- ispričala je.