Kad sam prije dva tjedna dovršio svoju prethodnu kolumnu, namjere Vladimira Putina u pogledu Ukrajine mnogima su i dalje predstavljale nepoznanicu – uključujući francuskog predsjednika Macrona, koji je još svim silama nastojao izaći u susret ruskoj “legitimnoj” sigurnosnoj zabrinutosti u pogledu Ukrajine i šire Europe. Sad, kad je Rusija izvršila masovnu invaziju na Ukrajinu – nedvosmislen, ničim izazvan napad na slabijeg susjeda koji joj ne predstavlja nikakvu prijetnju – očito je da je Putinov cilj od početka bio osvajački rat.
POGLEDAJTE VIDEO:
Iako je Washington smatrao da je opća invazija jedino uvjerljivo objašnjenje za vojno okruživanje Ukrajine u studenom, za veći dio svijeta ovakav čin hitlerovskih razmjera bio je previše šokantan da bi se uopće mogao zamisliti. Putin je iskoristio tu nevjericu i prirodnu želju međunarodne zajednice da izbjegne rat pod svaku cijenu da potakne višemjesečna neuspješna nastojanja da se situacija riješi diplomatskim putem. Pokazalo se da je cijeli taj proces bio prijevara, s ciljem obeshrabrivanja Zapada da Ukrajinu opskrbi oružjem dok Rusija dovršava svoje pripreme za invaziju. Pokazalo se da Putin i njegovi pobočnici lažu na svakom koraku.
Sad je maska skinuta i svijet se pokušava nositi sa zapanjujućom stvarnošću potencijalne prijetnje koju ekspanzionistička nuklearna sila Rusija može predstavljati sigurnosti cijelog europskoga kontinenta. Zapadni čelnici pitaju se koje su granice – ako ih ima – ruskih ambicija i sredstava koja je Putin spreman uložiti da postigne ciljeve koji nadilaze osvajanje Ukrajine. Po obje točke postoji razlog za zabrinutost. U najmanju ruku, Rusija želi uspostaviti efektivnu dominaciju nad većim dijelom, ako ne i nad cijelim teritorijem bivšeg Sovjetskog Saveza. Osim toga, Kremlj od prosinca zahtijeva “sigurnosna jamstva” koja uključuju povlačenje svih NATO snaga iz istočne Europe, čime bi se cijela regija zapravo vratila u hladnoratovsko stanje i našla se u sferi utjecaja Moskve. Moguće je čak i da Putin sanja o potpunoj pobjedi koja je izmaknula sovjetskim vođama u Hladnom ratu: raspuštanju NATO-a i povlačenju Sjedinjenih Američkih Država iz Europe.
Ostvarivanje potencijalno maksimalističkih ciljeva ipso facto zahtijeva maksimalistička sredstva. Putin je privukao pozornost svijeta – i naizgled zapanjio svoje okupljene generale – kad je objavio da je stavio ruske nuklearne snage u stanje visoke pripravnosti. Ali to, nažalost, nije bio prvi nagovještaj da Rusija razmišlja o uporabi oružja za masovno uništenje. Najavljujući početak invazije, Putin je izdao oštro upozorenje protiv svakog uplitanja Zapada, prijeteći “posljedicama većim od bilo kojih s kojima ste se ikad suočili”. I doista, od 2018. Putin i glasnogovornici Kremlja više puta su se hvalili moderniziranim sposobnostima Rusije za nuklearne napade, s posebnim naglaskom na hipersonične rakete Cirkon. Ovog tjedna glavni savjetnik bivšeg predsjednika Trumpa za Rusiju izjavio je da se Putin hvalio ovim naprednim projektilima na sastanku prije nekoliko godina. Kad je Trump odgovorio da će SAD razviti vlastite hipersonične rakete, Putin je uzvratio: “Pa da, s vremenom ćete ih imati, ali mi ih imamo prvi”. Trumpov savjetnik tu je izjavu protumačio kao jasno Putinovo upozorenje da je spreman Sjedinjenim Državama zaprijetiti nuklearnim oružjem u budućim sukobima. U konačnici, Rusija nije slučajno, uz očiglednu pompu, uspješno testirala projektile Cirkon ispaljivanjem s fregate i iz podmornice krajem prosinca, nedugo nakon postavljanja oštrih zahtjeva SAD-u i NATO-u.
Ono što ove zastrašujuće okolnosti znače jest da je Ukrajina zapravo postala prva linija obrane Zapada, baš kao što je predsjednik Volodimir Zelenski očajnički pokušavao objasniti čelnicima NATO-a i EU od početka krize. Nevjerojatan otpor koji su ukrajinske snage i civilno stanovništvo pokazali u prvim danima rata nedvojbeno dokazuju da su fantazije Vladimira Putina o tome da Ukrajina nema nacionalni identitet odvojen od “ruskog svijeta” totalna besmislica. Međutim, s obzirom na golem nesrazmjer u vojnoj moći dviju zemalja, šanse da David preživi Golijatov napad su male. Jedina je nada da će Ukrajinci uspjeti spriječiti poraz barem nekoliko tjedana i nastaviti nanositi razorne gubitke osvajačima, za koje se vjeruje da im je moral na niskoj razini. Ako se to dogodi i ako ekonomske sankcije Zapada uspiju osakatiti ruske financije i gospodarstvo, postoji barem mala mogućnost da se ruski narod pobuni protiv Putinova napada na bratski narod.
Malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Rusija će okupirati Ukrajinu, nanijevši joj neopisivu materijalnu štetu i ljudsku patnju te uspostaviti marionetsku vladu. Putin je očekivao da će Ukrajinci nakon brze i relativno bezbolne pobjede barem nevoljko prihvatiti svoje nove gospodare. Umjesto toga, Rusi će se suočavati sa stalnim oružanim otporom i ogorčenim stanovništvom i nikad neće moći legitimirati svoju vlast. Ukrajina će za Rusiju biti rana koja krvari, a ne stečena imovina.
Drugo Putinovo postignuće bit će to što će ujediniti Europu protiv sebe i tako ga pretvoriti u izopćenika, što će predsjedati zemljom koju je međunarodna zajednica izolirala i narodom čiji će se životni standard i gospodarski izgledi dramatično srozati. Putinu neće biti moguć povratak u civilizirano društvo jer će ga u mnogim dijelovima svijeta smatrati ratnim zločincem. Kako ga je Zapad prestao smatrati legitimnim partnerom, postat će još ovisniji o svom kineskom partneru.
Međutim, Europa i cijeli svijet našli su se u velikoj opasnosti. U Washingtonu američke obavještajne agencije hitno procjenjuju Putinovu emocionalnu stabilnost i povezanost sa stvarnošću. Je li vođa koji je dovoljno nepromišljen da prijeti nuklearnim oružjem sposoban uistinu i početi nuklearni rat – ili barem ucjenjivati Zapad nuklearnim oružjem? To je pitanje na koje bi američki i saveznički čelnici morali odgovoriti da se Putin okomio na NATO s pozicije moći, nakon lake pobjede u Ukrajini. Umjesto toga, suočit će se s čovjekom čija se vojna avantura pretvorila u katastrofu, čiji je međunarodni ugled uništen i čija je zemlja predmet ekonomskog napada Zapada. Neka vrsta odmazde je izvjesna.
Počeo je novi hladni rat, koji će obilježiti svijet u godinama koje dolaze. Golem teret past će na predsjednika Bidena, koji će morati pokazati snagu, mudrost i fleksibilnost da nekako vrati Putina s ruba i spriječi daljnje degeneriranje neizbježno neprijateljskog odnosa između Rusije i Zapada. Riječima vodećega komentatora u Washingtonu: “Amerika i saveznici morat će Rusiji ponuditi nekakav izlaz da se izbjegne ova ludost – ili se suočiti s rastućom opasnošću”.
NOVI BROJ EXPRESSA POTRAŽITE U PETAK 4. OŽUJKA