Iljušin IL-76, transportni zrakoplov sletio je u Zračnu luku Rijeka na Krku. Kamioni, s riječkim tablicama, nakrcani sanducima s oružjem i municijom, već su čekali na pisti.
Azerbajdžanska avio kompanija ‘Silk Way Airlines’, čiji je Iljušin, najmanje je 350 puta, u posljednjih tri godine, prevezla stotinu tona oružja u ratne zone svijeta.
U Zračnu luku Rijeka na Krku doletio je iz Bakua. Na dva kamiona stajala su dva brodska kontejnera. Čim im je zrakoplov prišao, otvorio je rampu. Stigao je viličar i radnici su počeli s ukrcavanjem sanduka iz kontejnera u avion. Zrakoplov je nakon nekoliko sati nakrcan odletio natrag u Baku.
Nije poznato što je u ukrcanim sanducima. No, prema manifestima tereta koje 24sata posjeduju, iz tih dokumenata je vidljivo da su npr. u zrakoplov koji je poletio iz Bakua na Krk ukrcani, primjerice, 28.230 kilograma tereta koji sadrži PG-7VL (projektile za bacače raketa) i streljivo. No, kako fotografije koje posjedujemo pokazuju - iz kamiona su se ukrcavali sanduci u već, prema dokumentima, natovaren avion. Što je u tim sanducima (oružje, streljivo), nije poznato niti itko iz nadležnih institucija želi odgovoriti. Što to odlazi iz Hrvatske, čije to oružje i oprema? Na to nema odgovora. Ključna zemlja za prijevoz oružja je Azerbajdžan, čije je ministarstvo vanjskih poslova omogućilo diplomatske letove za isporuku, a umiješani su Bugarska, Sjedinjene Američke Države, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Turska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Rumunjska, Mađarska, Poljska, Njemačka i druge zemlje. Oružje se “diplomatskim putom svile” isporučivalo u Siriju, Irak, Afganistan, Pakistan i Demokratsku Republiku Kongo.
Prema dokumentima koje su objavili Anonymous Bugarska te bugarski portal trud.bg, diplomatske letove provele su privatne tvrtke i proizvođači oružja iz Sjedinjenih Država, Balkana i Izraela te vojske Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i američko Zapovjedništvo za posebne operacije (USSOCOM), koje je glavno za ratove protiv radikalnih islamističkih skupina.
Na terenu su imali pomoć vojnika Njemačke i Danske u Afganistanu i Švedske u Iraku. Diplomatski letovi koje je provela tvrtka Silk Way Airlines oslobođeni su od provjera, zrakoplovnih naknada i poreza, što znači da su zrakoplovi prevozili stotine tona oružja diljem svijeta bez kršenja propisa. Kad bi se avioni približili lokaciji, napravili bi tehničko slijetanje. Na pisti bi boravili nekoliko sati do jednog dana bez ikakvih razloga, kao što je npr. punjenje goriva. Nakon što bi se sanduci s oružjem i municijom ukrcali u avione, odletjeli bi na drugu lokaciju. Prema propisima IATA (Međunarodne udruge za zračni prijevoz), prijevoz vojnog tereta civilnim zrakoplovima nije dopušten. Kako bi zakoračio u ovu zakonitost, Silk Way Airlines zatražio je diplomatsko izuzeće putem lokalnih agencija.
Također, prema objavljenim dokumentima, ministarstvo vanjskih poslova Azerbajdžana poslalo je upute svojim veleposlanstvima u Bugarskoj i mnogim drugim europskim zemljama kako bi zatražila diplomatska odobrenja letova Silk Way Airlinesa, što je na kraju i odobreno. Prema dokumentima, pošiljatelj je azerbajdžansko ministarstvo obrane, a primatelj je američka kompanija Culmen International LLC. Ova ista tvrtka dobila je dva ugovora (svaki vrijedan 47 milijuna dolara) 18. veljače 2016. i 19. travnja 2017. godine zajedno s drugim izvođačima za neameričke standardne isporuke oružja. Druga kompanija za koju su isporučene granate, puške i streljivo je Centar za akviziciju, tehnologiju i logistiku specijalnih operacijskih snaga (SOF AT & L), koji se nalazi na Floridi u SAD-u. Taj centar odgovoran je za sva istraživanja, razvoj, nabavu i logistiku američkog Zapovjedništva za posebne operacije (USSOCOM). Na naš upit Ministarstvu obrane jesu li upoznati s diplomatskim letovima, napisali su kako to nije u njihovoj domeni.
- Poštovani, vezano za Vaš upit, možemo Vas izvijestiti da predmetno nije u nadležnosti Ministarstva obrane RH te Vas možemo uputiti da se obratite Ministarstvu vanjskih poslova - glasi odgovor MORH-a.
Uputili smo upit Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Nismo dobili odgovor niti nakon tri tjedna te smo ih kontaktirali telefonom tražeći ga. Ondje su se pravdali da glasnogovornik još nije imenovan, a kolega koji radi na odgovoru je na sastanku.
Osim Hrvatske, Srbija je također sudjelovala i još sudjeluje u ovom poslu, a objavljeni dokumenti o letovima otkrivaju da je let iz 2015. iz Azerbejdžana za Tuzlu, nakon što je preuzeo naručeno oružje iz tvornice “Igman” u Konjicu, trebao letjeti za Kabul, ali se iznenada zaustavio u Bakuu. Prije polaska za Afganistan ostao je sedam i pol sati na aerodromu. Također prema dokumentima, diplomatskim letovima transportiran je i smrtonosni bijeli fosfor. Dana 31. ožujka 2015. zrakoplov Silk Waya prevezao je 26 tona vojnog tereta uključujući bijeli fosfor iz Srbije. Pošiljatelj je bila tvrtka Yugoimport. Također, 22. ožujka 100 tona bijelog fosfora transportirano je iz Yugoimporta iz Beograda u Kabul. Kako otkrivaju dokumenti, sve se pošiljke isplaćuju u gotovini, a za Siriju je glavni distributer Saudijska Arabija. Inače, prema Balkanskoj istraživačkoj regionalnoj mreži (BIRN), Zagreb je zabilježio rekordnu prodaju zastarjelog streljiva i oružja Saudijskoj Arabiji u 2016. godini - ignoriravši osnovane sumnje kako će roba biti preusmjerena za Siriju. Prema tim podacima, u prvih devet mjeseci prošle godine, Zagreb je prodao streljiva, mina i raketnih bacača u vrijednosti od 83 milijuna eura (oko 616 milijuna kuna). Ukupno je Hrvatska od prosinca 2012. godine i početka rata u Siriji izvezla oružje i streljivo vrijedno 126 milijuna eura (oko 936 milijuna kuna) Saudijskoj Arabiji i 44 milijuna eura (oko 326 milijuna kuna) Jordanu, prema podacima s internet-stranice UN Comtrade. Također, 24sata su ranije pisala kako se u Siriji ratuje hrvatskim oružjem, koje ne mora nužno biti zastarjelo.
U studenom 2012. prvi teretni avioni odlazili su sa Plesa i letjeli prema Jordanu. U njima su se nalazile pošiljke oružja: bacači granata, streljivo, puške i kacige.
Dio oružja prikupljen je iz hrvatskih skladišta. Ostatak je dopremljen iz nekoliko europskih zemalja i transferiran dalje prema Jordanu. Gotovo tri godine kasnije, u rujnu 2015., prve kolone izbjeglica iz Sirije stižu na hrvatsku granicu. Krajnje odredište oružja koje je iz Hrvatske dopremljeno u Jordan bilo je Sirija, odnosno pobunjenici koji su pokušavali svrgnuti tamošnjeg predsjednika Bašara al-Asada. Dostava oružja je, navodno, dogovorena u Americi između hrvatskog veleposlanika Joška Pare i tamošnjeg veleposlanika Saudijske Arabije. Ta zemlja je logistički i vojno stvarala postrojbe koje su bile zametak ISIL-a, a koje su danas okosnica Islamske države. U samo tri mjeseca, od studenog 2012. do veljače 2013., sa Plesa 75 transportnih aviona Turkish Carga i Jordanian International Air Carga u Jordan prevezlo je čak 3000 tona oružja. Kako su pisala 24sata, dogovoreno je da oružje stvarno plati Saudijska Arabija, a da se ono formalno fakturira kao prodaja Jordanu.
Od tada su s Plesa sljedeće dvije godine u kontinuitetu stalno kretale isporuke svih vrsta oružja prema Jordanu, koji ih je prosljeđivao na sirijsko i iračko ratište. Hrvatsko Ministarstvo obrane i bivši ministar Ante Kotromanović višekratno su upozoreni da oružje završava u nekontroliranim islamističkim skupinama. Međutim, isporuke su se nastavljale. S tim je problemom bila upoznata i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ali je izostala bilo kakva njezina reakcija, što je čudno s obzirom na to da je Hrvatska u UN-u glasala za Sporazum o trgovini oružjem. Taj sporazum snažno obvezuje članice da vode računa hoće li oružje kojim trguju biti upotrijebljeno protiv civila, što je apsolutno slučaj s militantima u Siriji, ili u počinjenju ratnih zločina.
Situacija za Hrvatsku postaje iznimno neugodna sljedećih mjeseci, kad su se pojavile snimke hrvatskog oružja u rukama radikalnih islamističkih skupina. Ti radikalni borci postali su jezgra Islamske države. Nakon sukoba postrojbi ISIL-a, naoružanih hrvatskim oružjem, s kurdskim pešmergama, bizarno je da RH počinje, navodno, naoružavati i pešmerge. Dakle, mi smo naoružali obje sukobljene strane. Nepoznato je gdje je završio taj krvavi novac jer su iznosi dobiveni za oružje znatno veći od formalno navedenih. Riječ je o nezamislivim iznosima. Također su neke privatne tvrtke bile dio aranžmana te su, zahvaljujući tom početnom poslu, hrvatske vlade prodavale znatne kontingente naoružanja bliskoistočnim državama. Hrvatski izvoz oružja u Jordan za 2012. godinu dokumentiran je u godišnjem izvješću o izvozu i uvozu robe vojne namjene Vlade RH, o čemu je pisao Express. Sve ovo nas potpuno delegitimira da se pravimo kao da nas se ne tiče sirijski sukob, u njega smo na ovaj prljavi način upetljani i više nego neke druge zemlje.