Slučaj premlaćivanja mladića (15) ispred škole u Dugom Selu šokirao je Hrvatsku. Kako nije riječ o izoliranom slučaju, digle su se sve institucije, ali i stručni kadar.
Psihologinja Ivana Delač, predsjednica stručnog razreda za školsku psihologiju u Hrvatskoj psihološkoj komori, Momir Karin, ravnatelj uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Sena Puhovski, klinička psihologinja i predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva, svoje su komentare na temu vršnjačkog nasilja podijelili u emisji Hrvatskog radija, u Mreži prvog.
Stručnjaci su skrenuli poornost na činjenicu da ne postoje sustavna istraživanja na temu vršnjakog naslja, ali prema nekima od postojećih, gotovo svako treće dijete između 10 i 14 godina izloženo je nekoj vrsti verbalnog ili fizičkog nasilja u školi, a mnogi i izvan nje. Od toga, samo 22% djece potraže pomoć odraslih.
Ta je statistika, istaknula je Ivana Delač, poražavajuća. Nastavnici i stručnjaci, istaknula je, moraju biti na raspolaganju učenicima i maksimalno poticati da, ukoliko imaju ikakvih problema, da se jave.
- Čini mi se da bi ključ problema ležao u jednoj općoj klimi u školi. Da bi škola svim svojim djelatnostima i aktivnostima i programima trebala njegovati jednu kulturu u kojoj se učenici mogu obratiti za pomoć. Čini mi se i da je to više slučaj u srednjim školama, gdje je i uloga stručnih suradnika ponešto drugačija. No, prvi korak u svakoj školi trebao bi biti da vrlo jasno svojim učenicima da do znanja da mogu i trebaju prijaviti odraslim osobama u školi bilo kakav oblik vršnjačkog nasilja i da za to neće snositi nikakve negativne posljedice. Djeca se boje odmazde nasilnika ako prijave nasilje u školi i nemaju povjerenja u sustav, u školu, da se izbori s tim nasilnikom - rekla je Delač.
Na njene se riječi nadovezao i Momir Karin, koji je isktanuo da uvijek kad se dogodi neki incident, a posebice vršnjačko nasilje, društvo je sklono samo tražiti krivca. U tom je kontekstu dodao da bi sustavno istraživanje trebalo biti na razini, ne samo školskog sustava, nego cijelog društva.
- Mi smo uspostavili mrežu i način prijavljivanja nasilja u školama tako da vodimo evidenciju broja i vrste nasilja po školama. Jasno to u ministarstvu komuniciramo i jasno komuniciramo sa školama. Nije dobro kad se svi bavimo krivcem, a najmanje djetetom žrtvom. Roditelj koji šalje dijete u školu mora znati da je ono na sigurnom mjestu i da će mu biti adekvatno pružena pomoć. Mora postojati međuresorna suradnja s roditeljima, školom, otvorenija suradnja da ohrabrimo djecu koja su žrtve nasilja da to i prijave. Jer oni su u tim godinama, da ako si žrtva nasilja postoji i stigma da si loš pa da ti se to dogodilo. To je odgovornost svih nas, učitelja, roditelja, svog društva - objasnio je.
Psihologinja Sena Puhovski kazala je da djeca ne prijavljuju nasilje jer iz drugih primjera vide da se ne dogodi ništa, a nasilje bude još gore. Zato roditelji zlostavljane djece reagiraju onako kako je reagirao otac pretučenog dječaka iz Dugog Sela - odlaze u medije jer su bespomoćni i očajni, rekla je.
Problem je i činjenica da nema dovoljno stučnog kadra koji bi djecu savjetovao i pomogao im.
- Godine 2020. naši kolege radili su istraživanje na 880 hrvatskih škola da vidimo koliko psihologa je zaposleno u školama. Samo u 43 posto škola rade psiholozi, u ostalima ih nema. A trećina škola u tom istraživanju ne zadovoljava onoliko stručnih suradnika koliko je propisano pedagoškim standardom - objasnila je Puhovski.
U takvim je slučajevima, dodala je, ključno skrenuti pozornost na činjenicu da psiholozi ne traže krivca, ali da pozivaju na odgovornost, a to su ljudi koji sjede u Minsitarstvu.
- Oni propisuju javne politike. Oni se bave time koliko stručnih suradnika ima i imaju li oni uvjet za to da djeca, kad im se događaju ovakve užasne stvari, zaista imaju nekoga kome će se obratiti - naglasila je.
Dodala je potom da Hrvatska nema sustav koji daje podršku roditeljima i djeci u ovakvim situacijama. To bi pomoglo da se slučajevi riješe konstruktivno i stručno. Nepostojanje sustava koji će zaštitit žrtvu dovodi do toga da se djeca ne obraćaju nikome, eventualno roditeljima, jer odrasli svojim ponašanjem vrlo jasno daju do znanja da to nisu teme koje su nama važne.
Na njen komentar da je odgovornost na Ministarstvu, reagirao je ravnatelj uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Momir Karin koji je rekao da oni ne bježe od svoje odgovornosti.
- Uvijek je krivo ministarstvo. Ne bježimo mi od svoje odgovornosti. Nismo ni mi zadovoljni s brojem stručnih suradnika i rasporedom po školama. Na razini cijelog sustava njihov broj je zadovoljavajući, ali nije dobro raspoređen. Sigurno da bi zapošljavanje struke i preveniralo i doprinijelo smanjenju vršnjačkog nasilja jer s djecom treba raditi. Prepoznali smo tu situaciju i moramo osmisliti sustav tako da svakom djetetu u RH na razini cijelog sustava, na otoku Visu, Lastovu i u Zagrebu, mora biti dostupna stručna služba i stručnjaci koji će pružiti pomoć - rekao je Karin.