Statistike, izvješća i brojna ispitivanja govore o današnjoj generaciji mladih koja je tužna, tjeskobna i deprimirana. Neki će reći da su za sve krivi ekrani i društveni mediji, dok će drugi ukazivati na okrutnost vremena u kojem živimo –- ratove, klimatske promjene i uznemirujuće vijesti. Neki će dominantni značaj pripisati epidemiji COVID-19, no ova javnozdravstvena katastrofa je iza nas, ali brojke se ne smanjuju. Anksioznost ove generacije prelijeva se na anksioznost društva u cjelini - upozorava prim.dr.sc. Ivan Ćelić, specijalist psihijatrije iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Za 24sata govori o ponašanju mladih, njihovom povlačenju u samoću, a pričamo i o današnjem roditeljstvu. Jer baš onako kako su nam roditelji nekad, kad su nas željeli kazniti, branili da idemo van, sad je situacija obrnuta - mnogi bi roditelji danas bili presretni da im se dijete više druži. Puno je mladih koji ne idu van, žive u virtualnom svijetu pa psihijatra pitamo što to za njih, i društvo u cijelosti, dugoročno znači. 

- Usamljenost formalno nije psihijatrijska dijagnoza, ali može biti simptom ili faktor koji doprinosi različitim psihičkim poremećajima. Nedostatak socijalnih interakcija može utjecati na emocionalnu inteligenciju, sposobnost izgradnje odnosa i komunikacijske vještine. Prekomjerna uporaba digitalnih tehnologija može otežati prilagodbu na stvarne životne izazove. Važno je poticati otvorene razgovore o usamljenosti i mentalnom zdravlju u školama i lokalnim zajednicama, što zasigurno može pridonijeti da se mladi osjećaju manje izolirano, napominje dr. Ćelić. 

S druge strane, mladi ljudi danas imaju bogati spektar iskustava i perspektiva, kaže. Otvoreni su, nerijetko i društveno angažirani.

- Iako su vrlo inovativni i prilagodljivi, te na raspolaganju imaju puno veće resurse i podršku nego prije, postoje i značajni problemi. Povećani pritisak zbog društvenih mreža, akademskih očekivanja i globalnih problema poput klimatskih promjena i ratova oko nas može utjecati na njihovo mentalno zdravlje, napominje psihijatar. Kako naglašava, ankete pokazuju da se sve više mladih ljudi suočava s anksioznošću, depresijom i stresom. Danas je ipak veća svijest o mentalnom zdravlju, što može pomoći mladima da potraže pomoć. Mlade treba osnaživati da razgovaraju o svojim osjećajima, i da se brinu o svome mentalnom i tjelesnom zdravlju.

- Porast pokušaja samoubojstava i samoozljeđivanje se ne smiju zanemariti. No, dobra je stvar što će mladi danas prije reći da su loše, prije će i potražiti stručnu pomoć. Gotovo sve zemlje članice Europske unije imaju manjak dječjih i adolescentnih psihijatara. Kontinuirano zapostavljamo prevenciju koja se treba dogoditi prije nego što bude potrebna neka medicinska intervencija, napominje liječnik. Roditelji i nastavnici su često u najboljoj poziciji da pomognu, smatra.

- Danas se djeca puno češće povjeravaju svojim roditeljima, dijelom i zbog novih stilova roditeljstva. No, povjeravanje i do najmanjeg detalja može dovesti do pretjerano zaštitničkog pristupa. Nulti rizik ne postoji, i nije u skladu s razinom rizika kojem su adolescenti izloženi, dodaje dr. Ćelić. 

Kako kaže, prije trideset godina roditelji su smatrali da im djeca previše vremena provode na ulici. Sad ih treba nagovarati da izađu, da budu u prirodi, da se igraju i razgovaraju s prijateljima. Danas adolescent provede prosječno šest sati na kauču s tabletom ili mobitelom.

- Ovo digitalno preopterećenje previše stimulira mozak, dok nedovoljno stimulira tijelo, a oboje je potrebno istodobno razvijati. Roditelji se moraju usuditi postaviti granice svome djetetu. Prekomjerna stimulacija mozga može dovesti do problema s pažnjom, teškoća u socijalizaciji i ovisnosti o digitalnim tehnologijama, nastavlja psihijatar. 

-  Što je niža životna dob djeteta, to vremenska ograničenja za vrijeme provedeno pred ekranima trebaju biti veća. Ako već vrijeme provode pred ekranima, onda barem treba ponuditi neki edukativni sadržaj. Kako bi se djeca razvijala na zdrav način i stekla važne životne vještine, nužno je zagovarati ravnotežu između kreativnog izražavanja, odmora i igre. Manje fizičke aktivnosti rezultira pak manjkom motoričke spremnosti, slabijom ravnotežom i koordinacijom, napominje. 

Pitamo psihijatra i o tome da mladi, kad izlaze, danas u velikoj mjeri izlaze u skupe klubove, na fine večere, zahvaljujući dobrom standardu svojih roditelja žive na "visokoj nozi", ponašajući se kao situirani 40-godišnjaci. Treba li u mladosti ipak malo "ludovati", je li to zdravije? 

- Bogatiji roditelji mogu omogućiti bolju edukaciju ili neka luksuznija putovanja koja će mladima proširiti horizonte. No, ako se ne sjećate igrališta ili klupice u parku s ekipom iz škole, možete ostati bitno zakinuti u svome socijalnom i emocionalnom razvoju. Upravo takva druženja ostavljaju nezaboravne uspomene i dublje veze. Mladenačko 'ludovanje' pomaže u izgradnji identiteta, istraživanju granica i razvijanju vještina poput snalažljivosti i kreativnosti, odgovara nam dr. Ćelić.

Pitamo ga i što misli o tome da mladi mijenjaju tržište rada - kad se zaposle, i rade, vrlo brzo traže veća prava, više slobodnog vremena, ne libe se pitati povišicu. Privatno, kad traže vezu, partnera, u prvo vrijeme veze to je više probni poslovni nego emocionalni odnos, štede se od bolnih emocija za slučaj da ubrzo dođe do prekida.

- Dinamika međuljudskih odnosa i očekivanja mladih danas su puno drukčiji nego prije dvadeset godina. Veća usredotočenost na profesionalnu karijeru i osobne ciljeve ispred emocionalnih odnosa rezultira površnijim vezama. U svijetu koji karakteriziraju uspjeh i individualizam, teže se upustiti u dublje emocionalne odnose, dijelom i zbog straha od moguće povrijeđenosti ili razočarenja. Moderne tehnologije i društvene mreže, s druge strane, promiču kulturu instant zadovoljstva. Sve to u konačnici može dovesti do društvene izolacije koja će rezultirati osjećajem praznine i usamljenosti. Bez emocionalnog vezivanja, mladi mogu ostati uskraćeni u važnim aspektima ljubavi i prijateljstva, smatra stručnjak.

Danas je pak dobro to što mladi puno prije nego prijašnje generacije traže pomoć za svoje mentalne probleme. 

- Posljednjih godina društvo je postalo svjesnije važnosti mentalnog zdravlja. Sve je više razgovora o anksioznosti, depresiji, suicidalnosti, što može potaknuti mlade da potraže stručnu pomoć. Na platforme poput TikToka i Instagrama treba gledati pozitivno, jer omogućuju mladima da podijele svoja iskustva te se povežu s drugima koji prolaze kroz slične poteškoće. Ne možemo zanemariti kako još uvijek u društvu postoji strah od osude, ali i često nedostupna stručna pomoć, osobito ako pogled bacimo malo dalje od Zagreba, kaže dr. Ćelić. 

Kad stručnu pomoć uopće tražiti, pretjeruju li roditelji u tome, pitamo ga. 

-  Roditelje treba poticati da sa svojom djecom razgovaraju o njihovim osjećajima, postavljaju pitanja i slušaju što im djeca žele reći. Učeći svoju djecu da prepoznaju kada im je potrebna pomoć, roditelji pomažu u razvoju njihove emocionalne inteligencije i osamostaljivanju. Ako postoje dugotrajna stanja tuge ili anksioznosti, ako je došlo do značajnih promjena u raspoloženju, ponašanju, apetitu ili spavanju, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Ako dijete razmišlja o samoozljeđivanju ili ima suicidalne misli, tada treba hitno zatražiti psihijatrijsku pomoć, odgovara psihijatar.

Govoreći općenito o današnjem roditeljstvu, napominje kako se pretjerano zaštitnički raspoložene roditelje često naziva "helikopter roditeljima"

-  Oni svome djetetu pokušavaju olakšati put, ali se prečesto upliću u njegove probleme, pa ono možda ne uspije naučiti kako se nositi s neuspjehom i razočaranjem. Postavljanje granica je pak izuzetno bitno za psihofizički razvoj djeteta. Razvijanje zdravih granica pomaže djeci razumjeti svijet oko sebe i učiti važne životne vještine. Roditelji, s druge strane, trebaju održavati ravnotežu između podrške i postavljanja granica kako bi osigurali zdravi razvoj svog djeteta i očuvali svoj mentalni sklop. Razgovor, otvorena komunikacija i dosljednost ključni su u ovom procesu, zaključuje. .