Nijedan odgovoran uzgajivač pasa (a takve možete naći samo među onima koji uzgajaju pse s rodovnicama Hrvatskog kinološkog saveza) vam posve sigurno neće preporučiti da psa redovito hranite psećim paštetama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pa ipak, mnogi će vlasnici pasa često posegnuti za lijepo dizajniranim konzervicama, nadajući se da će njima razveseliti ljubimca.
Te paštete, dakle, nisu ni predviđene da budu temeljna hrana vašem najdražem prijatelju, pa i njihovi proizvođači podrazumijevaju da ih se u prehrani može tek ponekad koristiti kao dodatak hrani, poslasticu ili začin koji će odobrovoljiti psa da pojede neki bolji obrok.
No, mogu li se takve konzerve doista smatrati psećim delikatesama, nečim što je stvarno specijalitet po sastavu i kvaliteti? Kupili smo šest takvih konzervi te istražili jesu li one zbilja neodoljive našim psima. U testu smo angažirali različite pasmine i jednog mješanca, dakle pse različitih navika, različita njuha, genetskih predispozicija, pa i prehrambenih afiniteta. Prva je na testiranje prionula trogodišnja francuska buldogica Hrafna. Došla je na svijet na dalekom Islandu, ondje je othranjena na najfinijem lososu, pa smo pretpostavili da bi mogla zaobići neke od pašteta. Upravo to se i dogodilo. Hrafna nije ni pokušavala pojesti dvije paštete. Bile su to paštete Hobby Dog i Orlando.
Zanimljivo, od svih pašteta u našem testu te dvije kao jedinu vrstu mesa korištenu u pripremi spominju isključivo piletinu. Ostale, naime, uz piletinu u sastavu imaju i puretinu. Nakon nje je na posao krenula Ulina, ženka američkog goniča rakuna, prvi pas takve pasmine u Hrvatskoj. Ona se može pohvaliti s pravim supernjuhom, u psećem svijetu je malo pasa čiji nos raspolaže takvom snagom poput Ulinina. No, nije se to puno odrazilo na njezin izbor najboljih pašteta. Pojela je sve redom, baš kao i mlada kujica Nelly. Ona je još jedan pas sjajnog njuha, pasmine lagotto romagnolo, kod nas znane i kao pas tartufar. Takvi se psi treniraju da pronalaze tartufe, ali ni njezin snažan njuh nije našao ništa sumnjivo u paštetama. Nešto je oprezniji bio stari, 12-godišnji Pedro. On je maremanski pastirski pas, rođak naših tornjaka, i nerijetko je vrlo oprezan kod biranja hrane.
Pastirski pas Pedro već slabo vidi, ali čini se da ga njuh još dobro služi. Najprije nije ni pogledao prvu ponuđenu paštetu, Hobby Dog, pa krenuo polako kušati druge. Cezar Klassiker (piletina i puretina), progutao je odjednom, pa se vratio na Hobby Dog i lakšim tempom pojeo i njega.
Nešto više o kvaliteti ove hrane ipak otkriva analiza deklaracija, što ju je za 24sata provela nutricionistica Leta Pilić. Ona potvrđuje da sve konzerve “sadrže bjelančevine u obliku mesa piletine, puretine, te teletine”. No kako bi sadržaj bjelančevina bio veći, ovim proizvodima se još dodaju i nusproizvodi životinjskog podrijetla što su, zapravo, dijelovi životinja ili proizvodi životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi.
Masti i ulja koje sadrže ovi proizvodi dolaze prvenstveno iz mesa te ribe. No, jasno je da većina ovih konzervi nema ni 10 posto pravoga mesa. Po deklaraciji, konzerva Buddy ima 10 posto mesa. Najmanje ima bjelančevina i to iz peradi i ribe, ali najviše masti. Ima deklariranu ribu, pa možda doista sadrži zdrave omega-3 masne kiseline. Od dodanih vitamina sadrži jedino vitamin D3 za zdravlje kostiju.
Hobby Dog po deklaraciji ima “61 posto mesa i mesnih prerađevina”, polovicu čini piletina. Nema puno vlakana. Piše da nema konzervansa, bojila te drugih umjetnih dodataka.
Hrana Migliorcane također ima 60 posto mesa i mesnih prerađevina (ali tu je deklarirano desetak posto pravog mesa, dakle 6 posto piletine i 6 posto puretine) i 9,60 posto bjelančevina. Na Cesaru također piše da ima 60% mesa i mesnih prerađevina, ali tu jasno piše da to uključuje 4 posto piletine i 4 posto puretine te sveukupno 10 posto bjelančevina. Orlando ima 10 posto bjelančevina, ne piše koliko je mesa ukupno, ali tek 4 posto čini kokošje meso. Nema umjetnih kozervansa te drugih dodataka. Ni za Scotty ne znamo točno koliko mesa, ali piše da je meso “100 posto puretina”. Bjelančevina je 9,5 posto, a nema dodanih konzervansa te drugih aditiva. Dakle, sudeći po deklariranom sastavu, malo je razlika u ovim paštetama. Ipak, valja primijetiti da se značajno razlikuju po izgledu i mirisu. Tako se u Cesaru, na primjer, mogu vidjeti čitavi komadi iznutrica, dok neke od pašteta koje ni svi psi nisu htjeli pojesti, nemaju nimalo ugodan miris, više nalik na sumpor nego na meso.
Valja, dakle, ponoviti, ove paštete nikako nisu predviđene da budu temeljna prehrana vašeg psa, eventualno povremeni dodatak koji će ih odobrovoljiti da prionu jelu (ako ih ne služi apetit). No, kažu uzgajivači, i za to postoje zdravije alternative...
Jednu paštetu je bio preskočio - Maremanski pastirski pas Pedro je na početku zaobišao paštetu Hobby Dog. Kasnije joj se ipak vratio.
Pointer je bio oprezan u jelu - Engleski pointer Athos nije više u cvijetu mladosti, ali paštetama je prišao oprezno. Nisu ga oduševile.