Mjesecima su tražili da im se pomogne, slali roditelje pred Banske dvore, poručivali kako su samo navijači, nipošto i huligani, tražili od javnosti razumijevanje i suosjećanje, medijske ankete bile su pune izjava zabrinutih građana - a i ponekog predsjednika Republike - koji su tražili da se "naše dečke" oslobodi iz grčkih kazamata kako ne bi u njima bili izloženi "silovanjima".
A onda su se odmah po povratku u Zagreb ponašali kao huligani.
Napali su i psovali snimatelja Nove TV, prijetnje su novinarima upućivali i okupljeni na dočeku, pa čak i članovi obitelji puštenih navijača, napali su i fotoreportera Jutarnjeg lista uz dobacivanje "Što slikaš koju p**** materinu", a na pitanje novinara kakav je osjećaj vratiti se kući, jedan od povratnika je poručio: "Ma boli me ku*ac. Ajde bježi od mene".
Dom i obitelj
I sve to upravo kad se premijer Andrej Plenković pohvalio da je pomogao našim dečkima i naglasio da "država i služi da pomogne državljanima koji su daleko od svoje domovine, prijatelja, doma i obitelji".
Trebalo je to spominjanje "domovine, prijatelja, doma i obitelji" zagrijati srca i stvoriti toplu atmosferu dugo očekivanog povratka uhićenika iz grčkih kazamata u toplo naručje majčice domovine, a onda su Boysi tu iluziju brzo razbili na aerodromu.
Mnogi su tražili povratak navijača, a vratili su se huligani.
Politički kontekst
I upravo u trenutku kad je predizborno motivirani Plenković htio politički profitirati na povratku navijača, izjavivši kako je država spremna financirati im jamčevinu i avionske karte za povratak kućama, Bad Blue Boysi su objavili kako odbijaju financijsku pomoć. Uz obrazloženje: "Rijetke su prilike u kojima demantiramo novinarske laži na svoj račun, ali ovaj put nas na to tjeraju zlonamjerni pokušaji nametanja političkog konteksta u ovoj priči".
Prije par dana u kamere hrvatskih novinara u Ateni vikali su "Plenkoviću, vadi nas odavde", a sada kad im Plenković želi pomoći, protive se "nametanju političkog konteksta".
Nisu se, međutim, oglasili protiv tog "nametanja političkog konteksta" kad su proteklih mjeseci neki politički akteri, od Zorana Milanovića do Marina Miletića pa i dalje, koristili slučaj huliganskog ispada u Ateni kako bi se na političkoj pozornici založili za uhićenike, tražili njihovu zaštitu, nudili im pomoć i sve to, naravno, pretvarali u političke bodove.
Od Plenkovića, međutim, ne žele čak ni novac koji nije njegov.
Izložio se kritikama
Premijer se tako najprije izložio kritikama javnosti zbog toga što država pomaže uhićenim huliganima, plaća im jamčevinu i prijevoz - premda to isto nije htjela učiniti hrvatskim državljanima koji su bježali iz Gaze, a još manje uhićenicima u Zambiji - a onda su ga još javno popljuvali oni kojima je htio pomoći, kako bi na "našim navijačima" zaradio poneki bod.
Pa su ti uhićenici po povratku u Hrvatsku vrijeđali novinare.
Zanimljivo, a za ovu priliku pomalo i bizarno, Plenković je svoje izjave o "državi koja pomaže državljanima daleko od svoje domovine, prijatelja, doma i obitelji" dao kod groba Franje Tuđmana, predsjednika koji je Boysima uzeo Dinamo i s kojima su Boysi ratovali, pjevali mu uvredljive pjesme, koristili medije i novinare za svoju borbu.
Tada im nije smetao "politički kontekst". Nisu im smetali mediji i novinari koji su ih podržavali i promovirali.
Žrtve, a ne huligani
Hrvatska politika, naročito vladajuća, ublažila je protekllih mjeseci narativ o uhićenim huliganima i pretvorila ih u žrtve represivnog grčkog pravosuđa, govorila je o hrvatskim državljanima koje treba izvući iz kazamata i vratiti njihovim "domovima, obiteljima i prijateljima", dok je veleposlanik u Grčkoj spremno poručivao: "Mi smo tu za navijače".
A onda su ti navijači ponovno zaoštrili taj narativ i pretvorili se u tvrde momke i huligane.
Čime su probušili Plenkovićev predizborni balon.
Ipak, uskoro će se vidjeti hoće li se BBB i dalje u svom djelovanju, na tribinama i na ulicama, kod ustaških parola i desničarskih insignija, principijelno kloniti "političkog konteksta".