Jeste li znali da se svaki dan u Hrvatskoj zlostavlja 20 žena, odnosno - žrtvama obiteljskog nasilja postanu točno 7284 žene godišnje. Danas objavljujemo prvi dio brutalne ispovijesti žene koja je spas pronašla u sigurnoj kući. Suprug se nad njom sadistički iživljavao čak i dok je bila trudna. Obitelj je znala, ali je šutjela. Susjedi nisu poduzimali ništa. Prijatelji su okretali glavu... Nemojte šutjeti i vi. Prijavite ako znate da iza zatvorenih vrata postoje žrtve obiteljskog nasilja.
Supruga sam upoznala 2006. godine, negdje u svibnju. Ubrzo smo počeli ljubavnu vezu, u listopadu se i zaručili. Na Silvestrovo smo počeli zajedno živjeti, doselila sam se k njemu i njegovoj obitelji. Na sadašnju adresu u doselili smo se godinu kasnije, kad smo se i vjenčali.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ubrzo nakon svadbe počeli su problemi i nasilje prema meni. Od samog početka braka pa do trenutka u kojem sam ga napustila, njegovo je nasilje prema meni bilo kontinuirano. Svakodnevno sam trpjela i psihičko nasilje i vrijeđanje, sve te godine braka izgovarao mi je pogrdne riječi, psovao i vikao na mene. Najčešće je to bilo: K...o, droljo, tražiš k...a okolo, p...a ti materina, j...m ti mater, pogledaj se kakva si, izgledaš kao majmun...”
Isto tako, gotovo svakodnevno trpjela sam “blaže” oblike nasilja. Znao me štipati do masnica po cijelom tijelu, a najčešće po nogama i rukama, šamarati me. Kad me prvi put ošamario, mislila sam: “OK, tako se živi”, i to mi je već postalo normalno. Uvjeravala sam sebe da to neće biti stalno tako, sve godine zajedničkog života. Ali bilo je. I ti šamari, i štipanje, i psihičko nasilje niti nisu najgore što mi se dogodilo. To je bila moja svakodnevica, a dalje ću navesti napade koji su mi bili najgori i najveće nasilje koje mi je bilo najgore...
Ali i između tih velikih napada, on je mene gotovo svakodnevno tukao, tako da me ili ošamario, ili štipao, ili naguravao... Takvo nasilje bilo je moja svakodnevica.
'Tukao me je i dok sam bila trudna'
Te 2007. godine već sam bila trudna.
Negdje u četvrtom ili petome mjesecu trudnoće ostala sam kod kuće i čistila sam kuću, dosta sam fizički radila, prala tepihe i druge kućanske poslove.
Naišao je jedan čovjek, prijatelj, a kad je otišao, suprug je ušao i došao do mene i iz čistog me mira počeo napadati i vikati: K...o, tražiš pored mene drugog k...a, šta je, šta si se udala...” Tad me udario šakom u glavu.
Od tog sam udarca pala na pod i tad me na podu počeo udarati nogama i cipelariti nogom po rebrima, leđima i u trbuh. Ja sam mu govorila da me pusti, plakala sam i molila ga da prestane, ali nije. Kad je konačno prestao, tad je uzeo škare i ošišao me skroz na kratko. Kasnije me odveo kod frizerke da mi popravi frizuru. Ja sam od tog napada imala masnice po tijelu i na licu ispod oka... Nakon tog prvog takvog napada telefonom sam zvala svoju baku da odem od njega i dođem živjeti kod nje, ali nisam mogla. Nisam imala kamo, obitelj mi nije bila podrška i tako sam ostala živjeti s njim.
Curica se rodila 13. rujna 2007. godine, a ponovno ostajem trudna 2009.
I za vrijeme trudnoće s drugim djetetom znao me zlostavljati. Uzeo bi me za glavu i čupao, a jednom je prilikom uzeo škare i prijetio mi da će me skalpirati...
'Obećao je promijeniti se. Kupio mi je i cvijeće...'
Njegova obitelj ga je smirivala i odveli su me kod njegove rođakinje da me maknu od njega.
Tamo sam bila cijeli dan, prespavala sam, a nakon toga sam se opet vratila kući jer je obećao da će se promijeniti. Kupio mi je cvijeće.
Napominjem da smo u kući zajedno živjeli na dva kata: suprug, naša djeca i ja na jednom katu, a na drugom njegovi roditelji, njegova sestra i njeno dvoje maloljetne djece. Po njegovom, svi njegovi napadi na mene su uvijek bili ili zato što je bio jako ljubomoran i nepravedno me optuživao da ga varam i da se, kako on kaže, “kurvam” ili zato što je mislio da ne radim dovoljno u kući, ili iz bilo kojeg drugog povoda. A što sve nije istina.
'Ne bih ga nikad prevarila, ne bih se ni usudila'
Ja ga nikad nisam prevarila, niti sam htjela, a niti bih se to usudila od straha jer ga se bojim.
Po kući sam najviše ja radila. Iako smo živjeli zajednički, obiteljski, ja sam bila ta koja je kuhala, prala i čistila za sve.
Zapravo, mislim da me znao i tući kad bi mu ponestalo marihuane pa je bio nervozan, a zapravo iz čistog mira i bez razloga.
Dječak se rodio 31. svibnja 2010. godine.
U 2010., negdje u ljeto, opet je izbila svađa, opet me napao i govorio mi je da ništa ne radim, to mu je kao bio povod, jer ništa ne radim po kući....
>>> Kraj prvog nastavka
Više pročitajte u tiskanom izdanju 24sata u četvrtak