Nakon objave prvostupanjske presude za Fimi mediju, Andrej Plenković  odbrusio je svima koji su likovali nad činjenicom da je HDZ osuđen za izvlačenje novca iz državnih institucija i tvrtki: "Nema šanse da sada još nosimo etiketu Ive Sanadera. No way. Ovo je drugi HDZ".

"Današnje vodstvo ni članstvo stranke", dodao je Plenković, "ne može biti odgovorno za djelovanje pojedinaca koji su počinili ovakva djela i sad se izvlači odgovornost pravne osobe iz odgovornosti pojedinaca". 

Pa ipak, mnogi njegovi suradnici u vrhu HDZ-a bili su članovi, čak i dužnosnici Sanaderova HDZ-a, uključujući i Branka Bačića koji je pokušao sakriti torbu punu crnog novca.

Jučer, pak, Andrej Plenković ponosno je koračao Vukovarom. Tamo gdje je Tomislav Karamarko organizirao dvije kolone i pučistički blokirao službenu Kolonu sjećanja, Plenković je ponosno stupao na čelu te kolone. Tamo gdje je Karamarko palio, Plenković gasi.

Tamo gdje je prvo surađivao sa Srbima, pa huškao protiv Srba, HDZ se sada opet miri sa Srbima.

Jer to bi trebao biti, kako kaže Plenković, "drugi HDZ".

Uvijek novi HDZ

Onaj stari HDZ bavio se korupcijom, crnim fondovima, izvlačenjem novca i financiranjem kampanja pokradenom lovom. Onaj stari HDZ huškao je protiv Srba, koristio Vukovar za državni udar, palio atmosferu.

A ovo je sad novi HDZ. 

Barem za Plenkovića. "Što se mene tiče, ja tada nisam bio ni član stranke'', podsjetio je nakon presude za Fimi mediju.

Ali Plenković, ako ćemo baš sitničariti, bio je član stranke u Karamarkovo doba, u vrijeme dviju kolona, čekičara, stožeraša, šatoraša, u doba državnog udara i Karamarkovih zakletvi da "HDZ nikada više neće koalirati sa SDSS-om".

Jekyll i Hyde

Na toj platformi Plenković je izborio mjesto u Europskom parlamentu, kao što sada uz sebe drži Branka Bačića, Gordana Jandrokovića, Tomu Medveda i mnoge druge koji svjedoče politiku kontinuiteta u uvijek istom, ali stalno "drugom" HDZ-u.

HDZ očito pati od teškog poremećaja osobnosti. Jednom je doktor Jekyll, drugi puta gospodin Hyde.

No još gore, HDZ pati od teškog oblika podložnosti autoritarnim tendencijama.

Stranka ide tamo kamo ju povede njezin predsjednik. On krade, stranka ga slijedi. On huška, stranka ga slijedi. On pomiruje, stranka ga slijedi. Ide lijevo, ide desno, stranka poslušno kaska poput pudlice.

 I kad krade, i kad miri

Jer, ispada da je HDZ ono što je njegov predsjednik. Predsjednik nije izdanak stranke, njezin predstavnik i lider u smislu provođenja stranačke politike, ideja i programa. Ne, stranka je podčinjena svom lideru čije odluke pokorno odobrava.

Pa i onda kad krade, kad huška, kad vrijeđa, kad hvali, kad miri...

Sve je to ista stranka. Mijenjaju se samo ljudi na čelu stranke. I stranka se prilagođava. Nešto poput oklagije: jednom služi za razvijanje tijesta, drugi puta za razbijanje glava. Ovisi samo kako će ju predsjednik upotrijebiti.

Uvijek isti birači

Plenković je u krivu kada nakon Fimi medije kaže da je ovo "drugi HDZ", jer HDZ je onaj stari, samo je on nova osoba na njezinu čelu. Međutim, Plenković nije poručio da je ovo "drugi HDZ" kad je u Vukovar ili u Knin ili na vlast išao s predstavnicima Srba, manjina, liberala i svih onih protiv kojih je Karamarkov HDZ pokretao hajku.

Jer zna da su mu birači isti. Članstvo mu je isto. Glasačko tijelo mu je isto.

Svaki taj "drugi HDZ" opstaje na vlasti zahvaljujući uvijek istim biračima.

Pa će se predsjednici mijenjati, stranka ih slušati, a birači slijediti. Kao što su Plenkovića u Koloni sjećanja slijedili HOS-ovci s ustaškim parolama i navijači s "krivim" hrvatskim grbovima.

Ne treba se, dakle, previše zamarati poremećajem osobnosti. Za HDZ, poremećaj je stanje normalnosti.