Hrvatska je prva u svijetu po broju doniranih organa u odnosu na broj stanovnika. Zbog ove hvalevrijedne statistike neprestano se spašavaju ljudski životi u Hrvatskoj i Europi jer je naša država članica Eurotransplanta. Doniraju se srce, jetra, bubrezi i gušterača, a istodobno imamo i banku koštane srži, kao i rožnica.
No, u tijeku je oživljavanje protokola prema kojem bi uskoro preminuli pacijenti uz organe donirali i kožu. Na ovom protokolu radi Zavod za transplantaciju i biomedicinu Ministarstva zdravstva zajedno s bankom tkiva u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju. Upravo u banci tkiva čuvat će se donirana koža čim projekt zaživi.
Dječaka liječe kožom mrtvog čovjeka
No, Hrvatska već ima prvog pacijenta. Teško opečeni sedmogodišnjak iz Petrijevaca, koji se liječi u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj nakon što je stradao u požaru obiteljske kuće, prvo je dijete u Hrvatskoj koje se od opeklina liječi korištenjem kadaverične kože, odnosno kože preminulog čovjeka.
Budući da se u Hrvatskoj koža još ne donira, za liječenje sedmogodišnjaka morali su je uvesti. Presađivanje malih dijelova kože trajat će mjesecima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Podsjetimo, kuća je planula 13. studenog nakon što je mlada majka vatru u peći pokušala rasplamsati benzinom. Nastradali su ona i njezina dva sina, sedmogodišnjak i četverogodišnjak. Oba dječaka liječe se u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj, a stanje je posebno kompleksno kod starijeg dječaka, kojem je opečeno više od 90 posto tijela. Praktički jedini dio koji mu nije opečen je vlasište.
Mlađi dječak (4) imao je 30 posto opeklina, ali vatra mu je najviše zahvatila lice, prsa i desnu ruku. Za razliku od starijeg brata, koji je još na jedinici intenzivnog liječenja, mlađi dječak prebačen je na odjel.
POGLEDAJTE RAZGOVOR S DR. BARČOTOM U STUDIJU:
Koža stigla iz Barcelone
U Europi postoji nekoliko centara s bankama tkiva koje čuvaju kadaveričnu kožu. Ministarstvo zdravstva stupilo je u kontakt s klinikom u Barceloni i oni su odmah reagirali, odnosno, jedini su u ovom trenutku imali odgovarajuću kožu. I kod kože, baš kao i kod presađivanja ostalih organa, mora postojati podudarnost. Čak i kožu roditelja dijete bi odbacilo, a od srodnih osoba pomogla bi samo koža blizanca.
Složen postupak
Dječaku liječnici s jedinog neopečenog dijela na glavi uzimaju posebnom tehnikom male komade kože koje potom transplantiraju na opečene dijelove tijela. Koža iz Barcelone stavlja se na te transplantirane dijelove jer ima zaštitnu funkciju. Ona je, zapravo, privremena koža koja čuva mikrotransplantantate i sprečava pojavu infekcija.
- Kako se dječakova koža kroz mikrotransplantacije bude oporavljala, odatle ćemo uzimati manje komade i transplantirati ih dalje na ozlijeđena mjesta. Također, u banci tkiva u Klinici za traumatologiju uzgajaju se stanice od dječakove kože, a njih ćemo, kad budu spremne, nanositi u spreju. Riječ je o vrlo kompleksnom i skupom višemjesečnom procesu - tumači dr. Barčot.
Dr. Barčot kaže da je ukupna površina kože ozlijeđenog sedmogodišnjaka 1,3 četvorna metra, a iz Barcelone je za početak naručeno pola četvornog metra potrebnih kožnih transplantata. Kad se pokaže potreba, naručit će se još.
Višemjesečna procedura
Voditeljica banke tkiva u Klinici za traumatologiju, ing. Mirna Tominac Trcin, kaže da cijela procedura za mogućnost doniranja kože dugo traje jer se mora ispoštovati niz zakonskih i etičkih normi.
Baš kao i za organe, obitelj će morati dati pristanak i ispuniti medicinski upitnik. Ono što je vrlo važno je da će se sve raditi na način da cijeli proces neće biti izraženije vidljiv na tijelu pokojnika. Dakle, koža će se eksplantirati s većih regija, poput leđa, trbuha ili nogu, ali kako je pojasnila ing. Tominac Trcin, skidat će se u vrlo tankom sloju. Drugim riječima, da ne bi bilo krivih shvaćanja o cijeloj proceduri, pokojnik će i nakon svega izgledati kao da ima kožu.
Europske direktive po ovom su pitanju vrlo stroge, pa se sve treba detaljno i pažljivo uskladiti s njima. Također, trebaju se obučiti eksplantacijski timovi koji će uzimati doniranu kožu, a koliko će ih biti i u kojim bolnicama će raditi odlučit će Zavod za transplantaciju i biomedicinu Ministarstva zdravstva.
Zaštitna funkcija
Trenutačno se u našoj medicini, kaže ing. Tominac Trcin, koristi sintetska koža koja ima prednosti i mane, baš kao i kadaverična.
Upravo zato je najidealnije kombinirati obje vrste kože kod pacijenata s opeklinama, a cilj je kod najteže opečenih pacijenata smanjiti smrtnost u prva tri do četiri tjedna liječenja. Nakon tog perioda pacijentima se može presađivati i koža koja se u banci tkiva uzgaja od njihovih vlastitih stanica. Kadaverična koža u najvećem broju slučajeva ima zaštitnu funkciju, odnosno predstavlja privremeni pokrov na mjestima gdje se nanosi nova, transplantirana koža s neopečenih zona na tijelu pacijenta.
U nekim slučajevima koristi se, tumači inženjerka biotehnologije, i u rekonstruktivnoj kirurgiji. To je poseban postupak kad se pacijentu na ozlijeđenom dijelu miče gornji, epitelni sloj kože. Organi koji se presađuju ponekad i nisu savršeni i idealni, ali kad pacijentu život visi o koncu, i takve su opcije bolje od organa pacijenta koji je prestao funkcionirati.
Vrlo strogi kriteriji
No kod tkiva, u koje spada i koža, kriteriji su puno oštriji. Koža koja se donira mora biti posve zdrava, bez ikakvih infekcija. Dakle, besprijekorna. Razlika je i u tomu što se organi moraju transplantirati najkasnije unutar 24 sata od eksplantacije, dok koža može biti dulje u karanteni, čak i do godinu dana.
- Kad sve zaživi, doniranu kožu čuvat ćemo u banci tkiva. Jedan način je da je pohranimo na -80 Celzijevih stupnjeva uz dodatak tvari koje je štite, a drugi je da je čuvamo u visokoj koncentraciji glicerola koji ima antivirusna i antimikrobna svojstva - tumači ing. Tominac Trcin te dodaje kako će se razviti kompletan protokol za doniranje kože, a banka tkiva dobit će i licenciju.
Ova banka odobrenje za rad je dobila 2008. godine. U njoj se vrlo uspješno uzgaja koža od stanica s kože pacijenata s opeklinama i sličnim ozljedama. Procedura je da se s pacijenta uzme komadić zdrave kože površine dva puta dva centimetra, a potom se u sterilnom laboratoriju pojedinačne stanice iz tog komadića kože uzgajaju u tekućini sličnoj ljudskoj krvi. Procedura uzgoja nove kože traje otprilike od tri do četiri tjedna.