Visoke cijene kvadrata stambenog prostora i visoke najamnine posljedica su jednostavne tržišne interakcije visoke potražnje i nedostatne ponude, a lijek je također jednostavan - potrebno je omogućiti radikalno povećanje ponude nekretnina za kupnju i iznajmljivanje, a to bi dovelo do pada cijena. Način na koji bi se trebala povećati ponuda nekretnina ostaje predmet prijepora između vladajućih i oporbe - od prijedloga za uvođenje poreza na nekretnine ili višak nekretnina pa do stanova za javni najam. Ta rasprava je svakako potrebna, no često zamagljuje puno fundamentalniji problem raspolaganja privatnim vlasništvom koji stoji na putu efikasnom upravljanju nekretninama i energetskoj te protupotresnoj obnovi. Iako hrvatski Ustav propisuje da vlasništvo obvezuje, svijest o pravima i obavezama na niskim je razinama. Tome nisu pomogle ni dvije eksproprijacije privatnog vlasništva koje je Hrvatska prošla u zadnjih stotinu godina, ni koncept društvenog vlasništva, koji je doslovno definirao vlasništvo kao svačije ili ničije istovremeno. Osim što je taj Kardeljev recept u raskoraku s dobro poznatim sociološkim fenomenima poput “tragedije zajedničkog dobra”, gdje nitko nema motiva mariti za zajednički resurs koji svi članovi zajednice koriste, nije jasno kako u takvom sustavu natjerati stanare da se dogovore o, primjerice, fasadi, osim ako se ne očekuje da o njoj brinu samo iz dobrote srca svog. Eksplozija turističkog iznajmljivanja i iznajmljivanja stranim radnicima napokon je stavila u fokus tu institucionalnu razvalinu koju smo ignorirali više od trideset godina. Upućivanjem prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada u prvo saborsko čitanje stoga je učinjen korak u pravom smjeru. Prvi put uvodi se zajednica suvlasnika koja ima svoju pravnu osobnost, no to se doista ne bi moglo nazvati svježim konceptom. Francuska, primjerice, zajednice suvlasnika zakonski prepoznaje od 1938. i 1965. godine, koji svoje pravno izvorište imaju u Napoleonovu Code Civil iz 1804. godine. Novost je i to da su suvlasnici dužni sklopiti međuvlasnički ugovor kojim se definiraju uvjeti i načini upravljanja nekretninom, određuje se upravitelj i njihova naknada, način kako se raspolaže pričuvom te definira se rad predstavnika suvlasnika. Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila natpolovična većina suvlasnika. Iako vam se možda ne čini tako, ovo je najbolja vijest od oslobođenja Knina. Ugovori, slobodnom voljom sklopljeni između slobodnih pojedinaca, temelj su civiliziranog društva.