Kim Jong Un, vođa Sjeverne Koreje, navodno ima ozbiljnih komplikacija sa zdravljem, zbog čega je nedavno operirao srce. Neumjereno uživanje u jelu i piću, cigarete i ostali poroci su, prema obavještajnim izvorima, uzeli danak, a nagađanja o njegovom zdravlju idu toliko daleko da neki tvrde da mu je i život u opasnosti.
Lani je u SAD-u objavljena neautorizirana biografija sjevernokorejskog diktatora. Napisala ju je Anna Fifield, šefice dopisništva Washington Posta u Pekingu. Knjiga se zove: 'Veliki nasljednik: Božanski savršena sudbina briljantnog druga Kim Jong Una', a otkriva do sad sasvim nepoznate detalje o čudnom i usamljeničkom životu Kim Jong Una, koji se vrtio oko moći i povlastica, piše Express.
U odlomku koji je objavio Washington Post, opisano je detaljno razdoblje kad je Kim imao šest godina, a autorica je razgovarala i s njegovim rođacima koji su pobjegli iz Sjeverne Koreje prije skoro dva desetljeća. Šestogodišnji Kim Jong Un stajao je pored bilijarskog stola u igraonici kraljevske rezidencije Sinshon, južno od Pyongyanga, jednog od desetaka zgrada u kompleksu palače, rezervirane samo za prvu obitelj Sjeverne Koreje. On i njegov stariji brat, Kim Jong Chol, čekali su da njihov otac izađe sa sastanka s nekim državnicima.
Bili su odjeveni u dječje vojničke uniforme, maslinasto zelena odijela sa zlatnom dugmadi i crvenom prugom na nogavicama. Glumili su male generale. Kad je njihov otac ušao u sobu, oni su stali u stav mirno i pozdravili ga vojničkim pozdravom , s ozbiljnim izrazom svojih bucmastih lica.
Kim Jong Il bio je oduševljen i htio je predstaviti dječake službenicima i kućnom osoblju prije nego što su ušli u susjednu blagovaonicu. Svi su se postrojili kako bi upoznali njegove sinove koje su zvali 'malim prinčevima'. Kenji Fujimoto, koji se preselio iz Japana u Sjevernu Koreju kako bi radio sushi u kraljevskim kućanstvima, bio je zadnji u redu.
Pogled je govorio: 'Ti si prljavi Japanac'
Postajao je sve više nervozan kako su mu se djeca približavala, srce mu je počelo sve brže udarati sa svakim njihovim korakom. Jong Chol je bio prvi. Fujimoto je ispružio ruku, a osmogodišnjak je uzvratio čvrstim rukovanjem. Zatim Fujimoto pruži ruku mlađem djetetu. Ovaj nije bio tako dobro odgojen. Umjesto da se rukuje, Jong Un je zurio u njega oštrim pogledom koji kao da je govorio:'Ti si gnjusni Japanac'.
Kuhar je bio šokiran i zbunjen pogledom kojim je jednog 40-godišnjaka gledalo dijete od šest godina. Nakon nekoliko sekundi koje su se bolno odužile, Fujimoto Kim Jong Il je intervenirao da bi spasio situaciju. "Ovo je gospodin Fujimoto", rekao je Kim Jong Il, potičući "Princ Jong Una" da konačno pristane na rukovanje, iako bez puno entuzijazma. Kuhar je pomislio da je možda postojao neki razlog. Možda su pojeli sushi koji je pripremio i možda im je netko rekao da ga je napravio 'Fujimoto iz Japana'.
Fujimoto je bio samo jedan član tima kuhara koji su pripremali bogatu hranu za Kim Jong Ila i njegovu obitelj. Napravili su fazana na roštilju, juhu od peraja ajkule, rusko kozje meso na roštilju, kuhanu kornjaču, pečenu piletinu i svinjetinu, te švicarski raclette koji se topio na krumpiru. Kraljevska obitelj je jela je samo rižu koja se samo za njih uzgajala na točno određenom polju. Radnice su birale svako zrno pazeći da odaberu besprijekorna zrna jednake veličine.
Sushi je bio na jelovniku jednom tjedno. Fujimoto je napravio sashimi od jastoga s umakom od wasabija i nigiri s masnom žutorepom tunom, jeguljom i kavijarom. Brancin je bio omiljena riba Kim Jong Ila. Čak i osamdesetih godina, prije nego što je Sovjetski Savez propao i prije nego što je Sjevernu Koreju zahvatila strašna glad, stanovništvo je uvijek gladovalo. Kim Jong Un nije to nikad iskusio i vjerojatno nikad osobno nije vidio patnju sunarodnjaka.
Odrastao je u zatvorenom svijetu gdje se sve vrtjelo oko njega i sve je bilo luksuz. U kuhinjama je bilo francuskih kolača, dimljenog lososa, pašteta, tropskog voća, nosili su odjeću posebno krojenu za njih, od najfinijih tkanina koje su stizale u Samsonite kovčezima. Prali su zube Colgateom, prema sjećanjima rođaka koji su živjeli u kućanstvu starijeg polubrata Kim Jong Una.
Bilo je Sony televizora, računala i video igara kako bi mogli igrati igricu Super Mario. U svakoj su kući bili fliperi i veliki klaviri Yamaha i Steinway. Djeca su imala velike igraonice ispunjene s više igračaka od bilo koje europske trgovine igračkama. Bilo je tu i Lego kockica i Playmobila, kutije slagalica kojih je bilo više nego su ih mogli sastaviti, plastični pištolji s iznenađujuće realističnim mecima, piše u memoarima Bilo je moguće zamisliti sve vrste igračaka na četiri kotača, ali Kim Jong Un je također imao pravo vozilo i pravi pištolj: automobil koji je njegov otac posebno prilagodio da bi ga dječak mogao voziti kad mu je bilo tek sedam godina.
Također je imao pištolj Colt .45 koji je nosio na boku kad je imao jedanaest godina. Kuće su imale velika, zvučno izolirana kina s drvenim oblogama da bi bila bolja akustika i crnu baršunastu zavjesu koja bi se dizala kad bi se svjetla ugasila. Djeca su mogla sjediti u mekim naslonjačima i gledati filmove poput 'Ben Hura', 'Drakule' ili 'James Bonda'.
Fujimoto je bio samo jedan član tima kuhara koji su pripremali bogatu hranu za Kim Jong Ila i njegovu obitelj. Napravili su fazana na roštilju, juhu od peraja ajkule, rusko kozje meso na roštilju, kuhanu kornjaču, pečenu piletinu i svinjetinu, te švicarski raclette koji se topio na krumpiru. Kraljevska obitelj je jela je samo rižu koja se samo za njih uzgajala na točno određenom polju. Radnice su birale svako zrno pazeći da odaberu besprijekorna zrna jednake veličine. Sushi je bio na jelovniku jednom tjedno.
Fujimoto je napravio sashimi od jastoga s umakom od wasabija i nigiri s masnom žutorepom tunom, jeguljom i kavijarom. Brancin je bio omiljena riba Kim Jong Ila. Čak i osamdesetih godina, prije nego što je Sovjetski Savez propao i prije nego što je Sjevernu Koreju zahvatila strašna glad, stanovništvo je uvijek gladovalo.
Kim Jong Un nije to nikad iskusio i vjerojatno nikad osobno nije vidio patnju sunarodnjaka. Odrastao je u zatvorenom svijetu gdje se sve vrtjelo oko njega i sve je bilo luksuz. U kuhinjama je bilo francuskih kolača, dimljenog lososa, pašteta, tropskog voća, nosili su odjeću posebno krojenu za njih, od najfinijih tkanina koje su stizale u Samsonite kovčezima. Prali su zube Colgateom, prema sjećanjima rođaka koji su živjeli u kućanstvu starijeg polubrata Kim Jong Una.
Bilo je Sony televizora, računala i video igara kako bi mogli igrati igricu Super Mario. U svakoj su kući bili fliperi i veliki klaviri Yamaha i Steinway. Djeca su imala velike igraonice ispunjene s više igračaka od bilo koje europske trgovine igračkama. Bilo je tu i Lego kockica i Playmobila, kutije slagalica kojih je bilo više nego su ih mogli sastaviti, plastični pištolji s iznenađujuće realističnim mecima, piše u memoarima Bilo je moguće zamisliti sve vrste igračaka na četiri kotača, ali Kim Jong Un je također imao pravo vozilo i pravi pištolj: automobil koji je njegov otac posebno prilagodio da bi ga dječak mogao voziti kad mu je bilo tek sedam godina.
Također je imao pištolj Colt .45 koji je nosio na boku kad je imao jedanaest godina. Kuće su imale velika, zvučno izolirana kina s drvenim oblogama da bi bila bolja akustika i crnu baršunastu zavjesu koja bi se dizala kad bi se svjetla ugasila. Djeca su mogla sjediti u mekim naslonjačima i gledati filmove poput 'Ben Hura', 'Drakule' ili 'James Bonda'.
Bilo je tako velikih vrtova da su ih nazivali parkovima, s umjetnim vodopadima koji su tekli u umjetna jezera. Obilazili su ih u električnim automobilima za golf ili na mopedima. U kavezima su bili medvjedi i majmuni, a u kompleksu su bili i bazeni, te unutarnje i vanjske streljane. Neki od spojeva imali su velike bazene;neke su imale unutarnje i vanjske streljane. No, najdraža zabava Kim Jong Un-a bilo je igranje košarke s djecom koja bi dolazila samo zato da bi se Kim imao s kim igrati.
Dječak je opsesivno gledao košarku. Znao je točno sve slabosti i prednosti pojedinih igrača, hvalio one koji su igrali dobro i korio one koji su bili loši. Činilo se da vježba umjetnost zapovijedanja i uživao je u užasu koji bi njegov apsolutni autoritet mogao izazvati. To je, međutim, bilo vrlo usamljeno djetinjstvo.
On i Jong Chol školovali su se kod kuće od strane tutora i nisu imali prijatelja - nisu se čak ni igrali sa svojim starijim polubratom, Jong Namom, koji je živio svoj potpuno odvojeni zarobljenički život. Mlađa sestra, Yo Jong, bila je premlada da bi se igrala s njima.
Čak i prinčevima koji imaju sve nedostaju prijatelji
"Bio je usamljen kad je bio mali", rekao je Fujimoto autorici knjige za vrijeme ručka na susretu u japanskim planinama gdje je živio 2016. kad ga je posjetila Anna Fifield. U međuvremenu se vratio u Sjevernu Koreju gdje vodi mali sushi restoran u Pyongyangu a vjerojatno i dalje reže ribu za aktualnog vođu. Čini se da je ova usamljenost navela Kim Jong Un-a da iskoristi svaku priliku za druženje. Fujimoto mu je postao neka vrsta novog prijatelja. Prisutnost sushi chefa u kraljevskom kućanstvu bila je proturječna režimu. Iako je postojanje Sjeverne Koreje bilo utemeljeno na odbijanju Sjedinjenih Država i njezinoj viziji demokratskog svjetskog poretka, ona je također izgrađena na mržnji prema Japanu.
Koreja je tijekom prve kolonizacije u prvoj polovici dvadesetog stoljeća pretrpjela veliku štetu. Korejski je poluotok formalno anektiran 1910. godine, kad je počela 35-godišnja brutalna kolonijalna vladavina Japana. Poraženi su 1945. godine i morali su odustati od kontrole poluotoka. U obje polovice – Sjevernoj i Južnoj Koreji sjećanja na to razdoblje su ista. Do danas Sjeverna Koreja još uvijek redovito demonizira Japan u svojim državnim medijima. Ali postoji jedan važan detalj koji državna propaganda nikada nije izvijestila: Kim Jong Un ima jaku osobnu vezu s Japanom. Njegova voljena majka, žena koja će kasnije biti okrunjena "Majkom Velikog, Vođe -Prve Koreje", rođena je u Japanu.
Godine 1929., kada je Korejski poluotok bio pod japanskom kolonijalnom upravom, mladić po imenu Ko Kyon Taek preselio se s južnokorejskog otoka Jejua u Osaku, japanski grad koji je postao dom velike korejske zajednice. Zatim, nakon Drugog svjetskog rata, Ko i njegova supruga osnivaju obitelj: prvo, sin, a zatim, 26. lipnja 1952., kći koju su nazvali Yong Hui. Yong Hui je osnovnu školu u Osaki čak pohađala pod japanskim imenom Hime Takada. Voljela je svake nedjelje svirati i pjevati himne u crkvenom zboru. Četiri godine kasnije stigla je sestra. Zvala se Yong Suk.
Ali njihov je otac ubrzo je upao u nevolje s policijom. Pričalo se da je ilegalno vozio čamac na relaciji Osaka Jeju i prijetila mu je deportacija. Govorilo se da je Ko također bio ženskar i da je imao više djece s raznim ženama. Odlučio je otići iz Japana da bi se spasio od brojnih žena. Zapravo, Sjeverna Koreja je počela poticati etničke Korejce da se vrate iz Japana krajem pedesetih godina. Sjeverna Koreja, kako su rekli potencijalnim migrantima, je socijalistički raj na zemlji – nudi besplatno stanovanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb, radna mjesta su sigurna, a Korejci ne bi trpjeli predrasude kao u Japanu. Između 1959. i 1965. više od 93.000 ljudi nasjelo je na reklamu Kimovog režima. Obitelj Ko se pridružila povratničkom valu i ukrcala na brod za Chongjin.
Za mnoge etničke Korejce koji su napustili zemlju koja se nakon rata brzo pretvorila u svjetsku ekonomsku silu, dolazak “doma” bio je veliko razočaranje. Neki su se ubili odmah po dolasku kad su shvatili da su prevareni. Kao dio svojih nastojanja da se glumi kako je život ovdje ružičast, Pyongyang je u časopisu Korean Pictorial prikazao obitelj Ko u izdanju iz 1972. pod naslovom 'Moja obitelj ispunjena srećom'. U priči se spominje da je najstarija djevojka, izvjesna Ko Yong Hui, bila član umjetničke družine Mansudae i da joj je Kim Il Sung dodijelio medalju. Ne spominje se da su od lijepih plesača iz Mansudae trupe često tražili da prisustvuju pijanim zabavama koje je održavao Kim Jong Il i da nastupaju za muškarce s dvora.
Kim Jong Il je bio oduševljen s Ko Yong Huij i zamolio ju je da sjedi s njim na zabavama, kasnije se prisjetila druga plesačica iz trupe. "Kim Jong Il se toliko zaljubio da je često dolazi na probe da bi gledao Ko kako vježba“, napisala je plesačica u memoarima nakn što je pobjegla od režima. Ko je sve češće bila odsutna s proba i počeli su se širiti tračevi da živi s Kim Jong Ilom i da je rodila njegovo dijete. Ona se "udala" za Kim Jong Ila, ali njihov brak nije bio služben, a to je kasnije objasnila njezina sestra 1975. godine. Ali plesačica je bila više od žene za ukras.
Često je dolazila kasno noću, prelistavala papire s Kimom i nudila svoja mišljenja. Jednom, kada se njegov tjelohranitelj napio i počeo pred Kim Jong Ilom mahati pištoljem, ona se bacila na njega. Dokazala se kao prava patriotkinja odana ne samo Sjevernoj Koreji nego i suprugu kojem je rodila dva sina koji će biti nasljednici obiteljske linije, što se jako cijeni u Sjevernoj Koreji. Svidjela im se. Ubrzo nakon što je Kim Jong Un tako dugo piljio u japanskog sushi šefa, svi su se premjestili u veliki vrt u obiteljskom obitavalištu Sinchon. Dječaci su gledali oduševljeni kako Fujimoto pušta zmaja.
"To je dobro. Zahvaljujući Fujimotu, zmaj leti, ”rekao je Ko Yong Hui svojim sinovima. Kim Jong Un bio je zadivljen. Otprilike mjesec dana kasnije, rekao je kuhar, zamolili su ga da postane njegov prijatelj.“ Bio je vrlo iznenađen. Bio je odrastao čovjek, a oni su bili mali dječaci. Ali bilo mu je nemoguće reći ne. Pitao se je li to zato što je on stranac i stoga dječacima pomalo egzotičan. No, Fujimoto im je pružio barem malo radosti i zabave. Naposljetku dječaci su imali malo drugih mogućnosti u svom izoliranom životu na kraljevskom dvoru.
Oduševio ga je Disneyland
Kad god je mogao, Fujimoto je poveo Ko Yong Huija i dva "princa" u ribolov na brancine na privatnom brodu Kim Jong Ila. Svaki put kad bi Fujimoto uhvatio ribu, mali Kim Jong Un koji je još uvijek išao u osnovnu školu, tražio bi da on drži štap za pecanje a zatim bi sretno vikao 'Upecao sam ga!'. Interes dječaka za Japan povećao se nakon što su tamo otputovali s majkom 1991. godine, kada je Kim Jong Un imao sedam godina. S lažnim brazilskim putovnicama krenuli su u Tokio. Dok je režim poticao anti-japansku mržnju, Ko Yong Hui je otišla u shopping u Ginzi, središnju četvrt u Tokiju koja je bila poznata po luksuzu i trgovinama s najskupljim svjetskim robnim markama, kako bi rekli u Koreji – po 'imperijalističkom luksuzu'.
Odvela je dječake u Disneyland, gdje su ih privukle 3D atrakcija s pokretnom stolicom. Dječacima se to toliko svidjelo da je Ko pitala osoblje koliko to košta i namjeravala to kupiti i njima kao kućne igračke. Ali čak i za sjevernokorejsku kraljevsku obitelj, cijena je bila previsoka. Ipak, godinama nakon toga, razgovarali su o svom putovanju u Tokyo i Disneyland i svim vožnjama na kojima su bili. Unatoč ovoj fascinaciji Japanom, a čak i kad je Fujimoto postao prijatelj malog Kim Jong Una, davao mu je ipak do znanja gdje mu je mjesto. Dok mu se Jong Chol obratio s počasnim korejskim sufiksom koji se slobodno prevodi sa "Gospodine", Jong Un mu se obraćao samo s 'Fujimoto'.
Da je Kim Jong Un bio bilo koje drugo dijete ili bolje rečeno bilo koje drugo bogato dijete, takve bi se epizode smatrale nepristojnim razmaženim ponašanjem. Analitičari i stručnjaci na temelju takvih anegdota stvaraju zaključke o karakternim crtama današnjeg prvog čovjeka Sjeverne Koreje. Traže znakove psiholoških nedostataka dok pokušavaju shvatiti kako bi mogao reagirati u kriznim situacijama ili primjerice u razgovorima s vođama neprijateljskih nacija. Fujimoto je opisao vrijeme kada je Kim Jong Un prkosio majčinoj zapovijedi da ostane sjediti za stolom dok su svi ostali završili večeru. "Idemo, stariji brate", rekao je Jong Cholu i pobjegli su van. Dakako, dječak je odrastao misleći da je poseban. Jong Unova zabava za osmi rođendan održana je u dvorani za zabave u kraljevskom sastavu u Wonsanu.
Na njoj su sudjelovali visoki dužnosnici, a ne druga djeca. Kim Jong Un bio je odjeven u crno odijelo i leptir mašnu i darovali su mu buket cvijeća. Od tog trenutka čak su se i visoki dužnosnici klanjali Kim Jong Unu kad god su ga vidjeli. Tako tvrde njegovi tetka i stric s kojima je autorica knjige razgovarala kad su se sreli u SAD-u gotovo 20 godina nakon što su pobjegli iz Sjeverne Koreje. Dječaku je bilo nemoguće odrasti kao normalno dijete kad su se ljudi oko njega tako ponašali prema njemu, rekli su. I brzo se navikao davati zapovijedi. Kao dječak, Kim Jong Un bio je lud za svim vrstama strojeva, avionskih modela i brodova-igračaka. Htio je znati kako se leti i plovi. Čak i kad je imao osam ili devet godina, Kim Jong Un bi cijele noći ostao budan eksperimentirajući i igrajući se sa svojim strojevima i inzistirajući na razgovor sa stručnjacima. To bi potrajalo i do jutarnjih sati ukoliko sam nije mogao pronaći odgovore
"Kad je imao pitanja ili kad nešto nije dobro funkcioniralo, pozvao bi nautičkog inženjera da dođe i objasni mu, bez obzira na to koliko je kasno“, ispričala je njegova tetka. To joj je otkrilo jedan aspekt njegove osobnosti koji je imao dva lica – s jedne strane nevjerojatnu razinu koncentracije, a s druge strane tendenciju da se navuče na neku ideju i da ode predaleko. Nije izgovorila riječ 'opsesija', ali to je osobina koju je opisala. Zapravo, kad je kasnije živio s njima u Bernu, dječak je uvijek htio da mu tetka i ujak kupuju modele aviona iz prodavaonice igračaka ili da ga odvedu u park u kojem su entuzijasti letjeli na svojim letjelicama, a opsesija je ostala sve do odrasle dobi. Dječak koji se volio igrati s modelima zrakoplova, danas i sam upravlja u lakoj letjelici koja mu je u voznom parku. Njegov režim navodno čak proizvodi zrakoplove koji su vrlo slični američkoj Cessni 172 Skyhawk. Sjevernokorejska televizija pokazala je 2015. Kima kako razgleda, a zatim i sam upravlja letjelicom koja se proizvodi u ovoj.
„Avion koji je izgradila naša radnička klasa imao je vrhunsku izvedbu; bilo je lako upravljati, a motor je zvučao odlično! Dobro ste ga napravili“, rekao je inženjerima. 2017. godine, kada su analitičari proučavali satelitske snimke kako bi otkrili hoće li Sjeverna Koreja lansirati raketu, jedna od stvari koju su tražili bio je osobni avion Kim Jong Un na obližnjoj pisti. Sjevernokorejska službena izvješća o djetinjstvu Kim Jong Un potvrdila su verzije događaja koje je ispričao Fujimoto i njegova tetka i ujak.
Godine 2010. Kim je ispričao jednom vojnom dužnosniku kako se zainteresirao za avione i ratne brodove: "Kao dječak, negdje sam slučajno naišao na torbu punu malih aviona igračaka“, piše u publikaciji 'Anegdote iz života Kim Jong Una'. U dvorištu je napravio pistu i počeo se igrati. "Slušajući ovu zanimljivu priču, dužnosnik je bio uvjeren da je Kim Jong Unov hobi i njegovi interesi povezani s vojnim poslovima“, piše u knjizi. U bilo kojoj drugoj zemlji ovakva priča bila bi tek obično sjećanje na neku zgodu iz djetinjstva, no u paralelnom propagandnom svemiru Sjeverne Koreje to je ključni dio mita o velikom vođi kojem na temelju te anegdote daju legitimitet. To nije priča o dječaku i njegovim igračkama.
Bio je to nesporni dokaz da je mali dječak bio vojni genij koji je bio predodređen da bude vođa. Školovanje u Švicarskoj João Micaelo, sin portugalskih imigranata koji potkraj 90-ih imao 14 godina, jasno se sjeća trenutka kada je dječak iz Azije u trenirci i tenisicama "Nike" ušao u 6A razred, učionicu s 22 učenika u maloj javnoj školi u švicarskom Bernu. Dječak je prikazan kao Pak Un, sin sjevernokorejskih diplomata. Mjesto u blizini Jooão a bilo je prazno, pa je novi dječak sjeo pokraj njega. Joao i Un, koji je tada imao 12 godina, ubrzo su se sprijateljili, ne samo zato što su sjedili zajedno, već zato što nitko od njih nije bio sklon učenju. Obojica su bili u skupini manje obrazovanih studenata. Un je bio zbunjen kad bi morao stati pred razred i odgovarati jer ne samo što nije znao odgovore, nego nije znao baš ni jezik.
U Europi je shvatio da će u vanjskom svijetu biti nitko i ništa...
Tako mu je Joao pomogao s njemačkim jezikom, dok je Un pomogao svom prijatelju s matematikom. Joao ga se prisjetio kao tihog, ali vrlo odlučnog i sposobnog da izrazi svoje stavove, piše Ana Fifield u svojoj knjizi a koju prenosi "Politico". Prošle su godine i godine prije nego što su Joao i drugi učenici u Bernu saznali tko je doista novi dječak - to je bio Kim Jong Un, budući vođa Sjeverne Koreje. Kada je 2010. najavljeno da će biti vođa, neki analitičari su se nadali da će mladi Kim, nakon četiri godine u Švicarskoj tijekom razvojnih, tinejdžerskih godina, biti otvoreniji od oca. Ali ove ključne godine za razvoj imale su suprotan učinak na budućeg vođu. Godine provedene u Švicarskoj naučile su ga da ako živi u vanjskom svijetu, neće biti nitko i ništa. Umjesto da ga uputi na promjenu zemlje, iskustvo u tom razdoblju pokazalo mu je potrebu očuvanja sustava koji je njega i njegovog oca i djeda pretvorio u besmrtna božanstva.
Ovo razdoblje otkriva da je budući vođa zadržao određeni interes i temperament koji će u konačnici definirati čovjeka koji je postao najveći trn političarima na Zapadu. Na primjer, Kim koji je godinama kasnije navodno naredio ubojstvo svog ujaka i polubrata, kao tinejdžer, je silno kritizirao druge učenike koji su govorili njemački jezik. Kim je bio vrlo mlad kad je došao u ljeto 1996. u Bern, glavnom gradu Švicarske, da se pridruži njegovom starijem bratu Kim Jong-Coleu u školi. Kaže da je školarina iznosila više od 20.000 dolara godišnje. Kada je stigao u Bern, u kinima je igrao film 'Nemoguća misija' i 'Trainspotting' , a računala su koristila diskete.
To nije bio prvi put da se Kim našao u inozemstvu - već je putovao u Europu i Japan - ali ovo je bio prvi put da je živio izvan svoje kuće. On i njegov brat su dvije godine živjeli u predgrađu Bern Libefelda s tetkom Ko Jong Suk, njezinim suprugom Rhyme Gangom i troje djece. "Živjeli smo u normalnoj kući kao normalna obitelj. Ponašala sam se kao da sam im majka. Kad bi im došli prijatelji nosila sam im grickalice. Bilo je to normalno djetinjstvo s rođendanskim zabavama i poklonima, a švicarska djeca dolazila su se k njemu igrati - rekla je tetka autorici Anne Feifield u SAD-u 20 godina kasnije.
U kući je govorio korejski i jeo korejsku hranu. Uživali su u životu u Europi, imali su novac. U obiteljskom albumu vide se slike budućeg vođe na francuskoj rivijeri, večeri u Italiji, posjeti Disneylandu u Parizu. Svi članovi obitelji Kim pažljivo su skrivali svoj identitet kako bi prikrili tko su uistinu. Ri Gang je registriran kao vozač sjevernokorejskog veleposlanstva i koristio je ime Nam Nam Chol. Nakon Kim, Pak je jedno od najčešćih korejskih prezimena. Ko je imala dokumente na ime Chong Jong Hye. Kim Jong Chol službeno je Pak Pak, dok je Kim Jong Un bio Pak Un. Ta lažna imena nisu bila nova.
Svi su akreditirani za misiju Sjeverne Koreje u Ujedinjenim narodima u Ženevi od 1991. godine, a ti diplomatski dokumenti omogućili su im da slobodno putuju po Europi. Pod tim lažnim identitetom, Kim je živio u kući u Kirhstrasse 10, dok je bio u Švicarskoj. Bila je to trokatna, svijetloplava zgrada okružena hortenzijama. Sjevernokorejski režim kupio je šest stanova u Bernu za obitelji dužnosnika u zgradi nakon što je izgrađena 1989. godine po cijeni od četiri milijuna franaka - nešto više od 4 milijuna dolara u to vrijeme. Stan je bio nešto skromniji od onog u Sjevernoj Koreji, ali mladi Kim je imao uređaje o kojima su njegovi vršnjaci mogli samo sanjati - mini disk, "Sony Playstation", hrpu filmova koji se još nisu pojavili u kinima.
Obožavao je Jordana i Chicago Bullse
Nekoliko njegovih prijatelja koji su došli u njegov stan željeli su zajedno gledati Kimove akcijske filmove, osobito one s Jackyjem Chenom ili posljednjim Jamesom Bondom. Kada se pričalo da će Kim biti nasljednik njegovog oca u vodstvu zemlje, mnogi njegovi bivši školski drugovi - koji su poznavali dva brata pod različitim imenima - nisu bili sigurni tko je izabran. Iznijeli su detalje koji su kasnije otkriveni kao informacije o Kimovom bratu. Kim je bio opsjednut košarkom. Imao je koš ispred zgrade i često se tamo igrao. Svakog dana u 5 sati popodne, Kim bi otišao na košarkaško igralište ili u srednju školu u obližnjem gradu Lerbermatu, na manje od 10 minuta hoda. Uvijek je imao isti košarkaški dres - originalni dres Chicago Bullsa - Michaela Jordana s brojem 23 i "Air Jordan" tenisice.
Njegova je lopta bila "Spalding" sa službenim NBA žigom. Ostala djeca mogla su samo sanjati takve tenisice - rekao je Nikola Kovačević, bivši student koji je često igrao košarku s Kimom nakon škole, te dodao da je par takvih tenisica tada koštao više od 200 dolara. Na košarkaškom igralištu, njegova bi prikrivena karakterna strana izašla na vidjelo. Bio je agresivan i vrlo ozbiljan, jedva se ikada smiješio ili govorio, fokusirao se samo na igru. Otišao je u Pariz na utakmice NBA-a i imao fotografije s Tonijem Kukočem iz 'Bullsa' i Kobeom Bryantom iz 'Lakersa'.
Njegova opsjednutost košarkom išla je do te mjere da je spavao s loptom u krevetu, a njegovo je učenje zbog toga patilo. Kimova majka, Ko Jong Hui, ohrabrivala je njegovu ljubav prema košarci, rekavši mu da će tako brže narasti. Ona je putovala s putovnicom na ime Chong Il Son, ali Švicarci su znali tko je ona zapravo. Njihova obavještajna služba pažljivo je pratila Ko, vodeći evidenciju o svemu od kupnje u luksuznim trgovinama do bolničkih računa iz privatne klinike. Poznavali su nju i njezinu djecu. Međutim, nova državna tužiteljica Carla Del Ponte, koja će kasnije postati glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za Jugoslaviju i Ruandu, zabranila je nadzor nad djecom.
Poznata po diskreciji, Švicarska im je dopustila da budu samo djeca, iako su to bili sinovi diktatora. No, nakon dvije godine u Švicarskoj, Kimov se svijet promijenio. Majka je oboljela od raka dojke, a prognoza nije bila dobra. U međuvremenu, odnos Kimove tetke i njezine obitelji s režimom pogoršao se i odlučila je napustiti zemlju. U subotu, 17. svibnja, spakirali su kofere i otišli u američko veleposlanstvo s troje djece, tražeći azil. Američke vlasti nisu znale za Kima u to vrijeme, a Ko i Rig to nisu odmah spomenuli. Dobili su azil, nakon čega su otišli u Srednju Ameriku i otvorili radnju za kemijsko čišćenje odjeće. Kimova je majka umrla nakon šest godina u bolnici u Parizu 2004. godine.
Tata mu je naredio da se vrati u Sjevernu Koreju. Samo je nestao
Kada se vratio u Bern 1998. Kim je upisao drugu školu, onu u Libelfeldu. Bila je blizu njegove zgrade i upisao se u razred s djecom koja nisu govorila njemački. Zatim se pridružio redovnom razredu. Iako se Joao sjeća Kima kao "ambicioznog, ali ne i agresivnog", drugi studenti pamte da je imao problema u komunikaciji. Iako su u školi predavali na njemačkom jeziku, stanovnici su govorili dijalekte, što je bilo frustrirajuće za Kima. "Udario bi nas je u cjevanicu, pa čak i pljuvao', rekao je jedan bivši učenik Drugi ga se sjećaju kao neobičnog autsajdera koji uvijek nosi trenirke, a nikad traperice poput drugih tinejdžera. Tijekom vremena, Kim je poboljšao svoj njemački dovoljno da prođe razred.
Postao je nešto društveniji, ali je ostao zatvoren. Nije volio zabavu, nije išao u školske kampove, disko-klubove, niti je ikad pio alkohol. "Apsolutno je izbjegavao kontakte s djevojkama. Bio je samotnjak i nije ništa rekao o svom privatnom životu", rekao je bivši učenik. Njegove ocjene nisu bile bog zna kakve, ali je prošao sedmi i osmi razred i gotovo je završio deveti. Obrazovanje koje je primio u Švicarskoj znatno se razlikovalo od korejskog. On je učio o građanskim pravima i slobodama, demokraciji, Martinu Lutheru Kingu, Nelsonu Mandeli, Mahatmi Gandiju. Teško je reći o čemu je razmišljao jer takva prava nisu postojala u Sjevernoj Koreji. U svakom slučaju, nije ostao duže u školi.
Na Uskrs 2001. godine, samo mjesec dana prije kraja devetog razreda, Kim je rekao Joau da mu je otac naredio da se vrati u Sjevernu Koreju i da uskoro ide. Nije objasnio zašto. Nije čak ni obavijestio druge školske prijatelje. Jednostavno je prestao dolaziti u školu. Ni njegovi profesori nisu znali što mu se dogodilo. Samo je nestao. Njegovi vršnjaci ga neće vidjeti gotovo cijelo desetljeće, dok se on ponovno ne pojavi, ovaj put na balkonu zgrade u centru Pyongyanga sa svojim ocem, koji ga je potom imenovao za svog nasljednika.