Prvi akciju izmjene brava zovu provalom, drugi ulaskom u svoj posjed. Prvi kažu da je riječ o vraćanju prostora u prvobitno stanje, a druga strana to naziva demoliranjem. Pale se bagere i ruši zid na ulasku u šetnicu jer je ovi prvi kažu ona javna, dok ovi drugi tvrde da je zid tu bio oduvijek i da nikome nikad nije smetao. Prvi su Grad Supetar i (dijelom) vatrogasci, a ovi drugi vlasnici Svpetrvs hotela. Na teren dolaze policajci, dežuraju zaštitari, potpisuju se peticije, nižu optužbe.
Mjesto radnje ove priče je Supetar na Braču, a mikrolokacija čestica zemlje na kojoj su donedavno bili prostori DVD-a Supetar, i gdje je još uvijek boćalište te nogometni teren NK Jadran. U ponedjeljak 16. svibnja Svpetrvs hoteli trebali su i službeno ući u prostore bivšeg DVD-a i boćališta, ali ovrha je odgođena. Gradonačelnica Marković smata to svojevrsnom pobjedom, iako bitka nije gotova. Nova ovrha zakazana je za 25. svibnja, kada će na teren osim sudskog vještaka izaći i geodet i građevinski stručnjak.
Gradonačelnicu pak, u svemu podržavaju građani nezadovoljni što je hotelska kuća 'svojata' spornu česticu zemlje. Smatraju da to pripada Gradu Supetru, a ne Svpetvs hotelima. Raspetljavanje gordijskog čvora traje godinama. Sve je počelo privatizacijom turističkog kompleksa kojeg je kupio američki poduzetnik hrvatskog porijekla Marion Duzich. I svatko u ovoj priči maše svojim papirom kojeg smatraju nespornim. Grad Supetar, odnosno gradonačelnica Ivana Marković najavila je i tužbu radi nedopuštenosti ovrhe. Navodi kako Svpetrvs hoteli nisu vlasnici spornih nekretnina.
- Tako proizlazi iz presude Upravnog suda iz 2010. kojom je poništena privatizacija te su "sporne čestice nezakonito unesene u kapital društva jer nikada nisu predstavljale vlasništvo toga hotelskog poduzeća" te na temelju presude Vrhovnog suda, gdje je jasno presuđeno da Hoteli nisu dokazali svoje vlasništvo, kao i pravomoćne presude prema NK Jadran prema kojoj je jasno vidljivo da NK Jadran ima pravo biti na svim spornim česticama – kazala je Marković.
Svpetvs hoteli pak, iz 2020. godine imaju pravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu da su vlasnici navedenih čestica i da se kao takvi mogu upisati u zemljišne knjige. Već dvije godine postoji rješenje o ovrsi nad DVD-om i boćarima, ali vlasnik hotela nije ih htio izbaciti dok se ne izgradi nova zgrada za vatrogasce. Kada je ista svečano otvorena, odlučili su ući u svoj posjed i tu je dugogodišnji sukob, koji se do sada vodio po sudnicama, preselio na ulicu.
U sada već bivšim prostorima DVD-a Supetar prošli tjedan vatrogasci su odnosili svoje stvari. Pričali su pomirljivim tonom. Smatraju da je sve otišlo predaleko. Za sukob treba dvoje, ali i za dijalog treba dvoje, govore. Povrijedilo ih je kada su ih iz Svpervs hotela prozvali da poput divljaka ruše objekt kojeg su oni u ponedjeljak trebali preuzeti. Njihova slika je drukčija, blažih boja.
- Mi smo na korištenje dobili samo ovu betonsku garažu, 1996. godine. Unutra nije bilo ni struje. Jedna žarulja, eto, toliko. U zahod smo išli u kuću preko puta, boćarima. Kako bi mogli funkcionirati normalno i dežurati u ljudskim uvjetima sami smo iskopali septičku jamu, nadogradili prostor, napravili zahod i malu kuhinju, nadstrešnicu, spavaonicu, skladište, dnevni prostor, dojavni centar i prostoriju za arhivu. Sve sami, volonterski. Nosili smo materijal s vlastitih gradilišta, iz svojih kuća, svoje pločice, svoj cement i cigle, a dio stvari je od donacija – objasnili su nam vatrogasci od kojih su mnogi u tom prostoru ostavili pola svog života. Iako su slike o zaštitarima koji ne dozvoljavaju vatrogascima da uzmu svoje stvari obišle Hrvatsku, realnost je nakon prve napetosti postala ipak nešto drukčija.
- Momci rade svoj posao, mi radimo svoj, nema nikakvih sukoba. Mi nikad nismo bježali od sudske ovrhe da vatrogasci napuste ove prostorije još prije dvije godine. Ipak, razbijanje brava nije način. Istina jest da je u tom trenutku bio svečano otvoren novi vatrogasni dom, ali službeno nismo bili još preselili. Uvijek smo bili u dobrim odnosima s hotelom i što god im je trebalo mi smo im odradili, nikad im ni jedan račun nismo izdali. U ovom slučaju zakazala je država tijekom privatizacije, a onda kad su napravili to što su napravili rekli su: 'Evo vam pa se vi dogovorite.' A tko se više može dogovoriti. Lomiti preko koljena, e to sigurno neće moći – govore naši sugovornici.
Za službeni komentar što se to odnosi iz prostora i otkud navodi da oni to demoliraju upitali smo zapovjenika supetarskih vatrogasaca, Nikolu Martinića Dragana.
- Nadstrešnicu smo skinuli jer nam željezo treba za nove stalaže, klime, televizor i vrata smo uzeli jer ćemo ih donirati potrebitima. Sve što smo donijeli to ćemo odnijeti i sve počistiti za sobom. U 26 godina mi smo ovaj prostor oplemeniili i dogradili da nam bude ugodnije. Vraćamo objekt kako smo ga zatekli, a ovo što smo dogradili ostavljamo. S zaštitarima smo u korektnim odnosima, a ono što nam je u trenutku mijenjanja brava osim opreme, bilo iznimno važno jest arhiva koja je ostala unutra. Riječ je o arhivi od 1951. do 2022. godine, tu su povjerljivi računi i podaci... – kazao je Martinić Dragan.
Supetrani su podijeljeni oko cijele situacije. Neki hotelijera opisuju kao grabežljivca, netko kaže da je samo iskoristio priliku i eventualne rupe u zakonima, netko ga ne odobrava samo zato jer je furešt i ima novaca pa misli da može što hoće. S druge strane, gradonačelnica uživa veliku podršku građana. Naklonjeni su joj jer je, kažu nam, na sebe preuzela Sizifov posao dokazivanja da sporne čestice nisu smjele ući u stečajnu masu, a to sjeme problema bacio je državni aparat.
Posebno odušeljenje zavladalo je kada je, nakon što su iz Svpetrvs hotela primijenili brave na prostorijama DVD-a, bager gradske komunalne sližbe zorom srušio zid i vrata na šetalištu Miljenka Smoje. Riječ je o nerazvrstanoj cesti koja prolazi kroz turistički kompleks i kojoj je vlasnik Grad Supetar. Hotelijer kaže kako su svi uvijek mogli tu prolaziti. Nakon što je uklonjen taj zid i vrata, hotelijer je postavio nova vrata koja su, kaže nam odvjetnik Hrvoje Alajbeg, nestala.
- Vrata su skinuta i odnesena u nepoznatom pravcu. Nisu vraćena vlasniku, znači, otuđena su, a mi ćemo to prijaviti policiji i DORH-u – kaže Alajbeg dodajući kako je prostor DVD-a trebao biti ispražnjen od osoba i stvari, a to se ne podrazumjeva da se uništava objekt.
- Oni su godinama koristili prostor bez ikakve naknadne, čak su i struju plaćali Svpetrvs hoteli. Ovime što rade kao da poručuju: 'Ako neće biti naše, neće biti ni vaše'. Nije civilizirano raditi ovo što su oni napravili, ma koliko god oni to opravdavali da oni odnose svoje stvari, rušenje zidova ne podrazumjeva to što piše u sudskoj odluci. Da ih policija nije zaustavila oni bi ga razrušili potpuno – kaže Alajbeg kojega nismo mogli ne upitati da nam komentira činjenicu da je sve počelo nakon što su 'ljudi u crnom', kako ih je nazvala Marković, u noćnim satima provalili u prostorije DVD-a.
- Grad je donio onaj famozni zaključak u kojem je naloženo vatrogascima da prostore predaju NK Jadran, sugeririrajući im time da zaobiđu pravomoćnu presudu o posjedu treće oseobe. Grad ih je poticao tako na kazneno djelo. Mi nismo provalili, ne možeš provaliti u svoje. Otvoren je novi vatrogasni dom što znači da je napušten od posjednika – kaže Alajbeg.
Ovrnuo se i na ranojutarnju akciju bagera i rušenje zida.
- Ovlasti za utvrđivanje činjeničnog stanja i je li nešto legalno, kao i izdavanje naloga za rušenje ima građevinska inspekcija. Ne može netko sebi uzeti ovlasti nekog drugog tijela i postupati kao da ima pravo na to. Ja svojim klijentima neću sugerirati da se tako ponašaju. Ne znam kako ćemo dalje postupati što se tiče vrata, ona na tom šetalištu nikome ne priječe prolazak, a našim gostima znače određenu sigurnost – zaključuje Alajbeg. Kaže kako Marković obmanjuje javnost kada govori da je ovrha otkazana jer ne postoji odgovarajuća dokumentacija.
- Ovrha nije otkazana nego odgođena jer sudski vještak nije na licu mjesta mogao identificirati koje se građevine ovršuju. Zbog toga će idući tjedan, 25. svibnja osim njega na teren izaći i geodet i građevinski stručnjak - kaže Alajbeg.