Sanjala je bolji svijet, kažu oni koji su poznavali Lady Di. Diana je bolovala od depresije i bulimije te je spas od bolesti pronašla u humanitarnom radu. Pridružila se Crvenom križu i počela volontirati. Posebnu brigu posvećivala je mjestima pogođenim minama. Samo nekoliko dana prije smrti posjetila je Bosnu i Hercegovinu.

U Tuzli se susrela sa žrtvama mina. Iako su je britanski konzervativci zbog brige o razminiravanju optuživali za miješanje u politiku, Međunarodna kampanja za zabranu mina, nevladina udruga koju je Diana podržavala, nagrađena je 1997. godine Nobelovom nagradom za mir.

Svoju slavu princeza je koristila za pomoć potlačenima. Godine 1991. posjetila je djecu oboljelu od AIDS-a u Brazilu te postala prva poznata osoba koja je sjela na krevet osobe sa sidom i primila je za ruku. Tome se divio i Bill Clinton, tadašnji predsjednik SAD-a. Otvorila je čak i prihvatilište za mlade zaražene virusom HIV-a.

Često je organizirala dražbe svojih skupocjenih haljina i sav prihod darovala Ligi za borbu protiv raka ili prihvatilištima za napuštenu djecu. Zalagala se i za beskućnike, zatvorenike, izbjeglice i žrtve rata. Bila je “glasnogovornica obespravljenih”, a ostala je upamćena kao “kraljica srca”. 

Majka Tereza promijenila joj je život 

U domu Majke Tereze pronašla sam smjer koji sam tražila sve ove godine, izjavila je Diana 1992. godine. Majka Tereza je umrla svega tjedan dana nakon Diane. 

Tješila preživjele u Bosni i Hercegovini 

Dvadesetak dana prije smrti Diana je posjetila BiH kako bi obišla minska polja i razgovarala sa žrtvama rata. Odbila je crvene tepihe i policijsku pratnju. Žrtvama mina željela je vratiti nadu u život.