Papina izjava o međugorskim vidiocima (izrijekom ih nije spomenuo, ali je vjerojatno mislio na njih) nije nikakvo iznenađenje u moru različitih mišljenja ne samo o akterima međugorskog fenomena nego i o fenomenu samom. Međugorje je otpočetka izazivalo žestoke polemike svojih protivnika i pobornika, što je posve normalno jer se uz njega vežu brojne dvojbe. Ne ulazeći u ocjenu jesu li međugorska ukazanja istinita ili nisu, ovdje ćemo podsjetiti na glavne kontroverze toga fenomena o kojima je Večernji list pisao i prije pet godina.

Kontroverze je možda ponajbolje analizirao mostarski biskup Ratko Perić, jedan od najljućih protivnika Međugorja. Svoj je stav prije sedam-osam godina objavio i na internetskim stranicama Mostarsko-duvanjske biskupije.

Prvo, biskup nikako ne može prihvatiti da ukazanja traju ovoliko dugo, svaki dan i bez obzira na to gdje se vidioci nalazili. “Kao programirano”, primjećuje on i pedantno zbraja koliko je dotad bilo ukazanja (u tom trenutku više od 40.000). “Molim vas, nemojte me hvatati za točnost ovih brojki. Jer ovdje tisuću ukazanja manje ili više ne igra uopće nikakvu ulogu!... Gospa se navodno jednako i istodobno ukazuje makar jedan vidjelac bio u Americi, druga vidjelica u Hercegovini, treća u Italiji, a četvrti u Maynoothu. Kuda hodaju osobe po svijetu, tuda hoda i ukazanje”, ironičan je biskup, koji vidiocima prigovara što su se, zahvaljujući i ukazanjima, “arhitektonski okućili i egzistencijalno osigurali”. Za usporedbu, napominje da se Gospa u Lurdu ukazala 18, a u Fatimi šest puta. I Crkva je ta ukazanja prihvatila kao istinita.

Više čitajte u Večernjem listu.