Po dojavi o ranjavanju vatrenim oružjem, u kuću pacijenta smo ušli samo doktor i ja. A ne znaš da unutra leži čovjek u dva dijela, do remena i od prsa do glave. Raznio se bombom, trbušni organi kao tapiserija na stropu i zidovima, smrad spaljenog mesa. Doktor slučajno odgurne prevrnutu kutiju, a od ispod nje se otkotrljaju još dvije bombe koje su imale osigurač, pored kreveta je puško - mitraljez. Policajci su do kraja intervencije čekali na sigurnoj udaljenosti.
Dolazim sa tehničarem u kuću kod ženske osobe koja je na prvi pogled bila smetena. Hitnu je pozvala njena prijateljica koja ju je takvu zatekla te ne zna što se zapravo dogodilo. Pokušavam uzeti smislenu anamnezu, no prijateljica stalno ponavlja da se radi o moždanom. Nakon dužeg natezanja konačno dobivam informaciju da pacijentica inače boluje od epilepsije, s čim se i klinička slika poklapa. Međutim to prijateljica nikako ne prihvaća i dalje viče da se radi o moždanom udaru. Vidim koliko je sati, pozovemo vozača da donese stolicu za transport. Pacijenticu osiguramo u stolici, krećemo kroz hodnik. U tom trenutku pacijentica dobiva još jedan epi napad, takav da se ukočila i počela kliziti iz stolice. Kako je tehničar pokušao osloboditi pacijenticu iz remenja, tako je prijateljica pohitala prema pacijentici (da ju ne diramo!!!), tehničar ju rukom spriječi da se primakne bliže i u tom momentu ona njega počinje udarati u glavu, hrvanje se događa, ne može ju udariti, ona se ne smiruje, a pacijentica se guši. Vozač ne može pomoći jer drži stolicu sa pacijenticom nasred stepenica i ako ju pusti odlazi sve kvragu, ja ne mogu do glave pacijentice jer sam kraj njenih nogu + ne mogu proći fizički. Zovem policiju. Sve se odvija u sekundama.
Momak je je bio napadnut nožem prerezane i arterija i vena brachialis ubrzani gubitak krvi. Dok smo ga pokušavali stabilizirati on scene ekipa koja ga je napala se vraća sa željom da dovrši posao... srećom u isto vrijeme se pojavljuju policija i hotelski zaštitari čak se potezalo pištolje. On i dalje krvari, mi smo bez vozača jer je vozač išao u prijevoz trajektom, zovemo helikopter, odlazimo pokupiti 12 svjetala teških po 40kg jer helidrom nema osvjetljenje, odlazimo na helidrom i čekamo helikopter 40 minuta. Pacijent krvari, ruku smo podvezali, količine kristaloida koje je primio su već bile na granici maksimuma, pacijent u hemoragijskom šoku. I neka mi netko kaže da ta razina stresa ne zaslužuje beneficirani radni staž.
Ovo su samo tri od stotine priča i uznemirujućih fotografija koje djelatnici Hitne pomoći ovih dana objavljuju na stranici inicijative Hitna uživo 194. Unatoč tome što rade stresan posao za kojeg moraju biti zdravi, i fizički i psihički, nemaju beneficiran radni staž. Ukinut je 1998. bez objašnjenja, i više nikad im nije vraćen.
- Najavljujemo prosvjed 14. travnja u 13 sati na Trgu svetog Marka. Prosvjedovat će djelatnici hitne medicine i sanitetskog prijevoza. Želimo da nam se vrati beneficirani radni staž jer smo u nepovoljnom položaju naspram vatrogasaca i policije. Što se tiče podrške krovnog Zavoda za hitnu medicinu i ravnateljice Maje Grbe Bujević, to je očekivano. Ona je ravnateljica i to je normalno, ali ono što tražimo od nje je da se zauzme za nas i u Saboru. Spominje se često elaborat. Ako ste shvatili, Grba Bujević sve prebacuje na elaborat kojeg bi po njoj trebali napraviti naši županijski zavodi. S druge strane, iz ministarstva zdravstva kažu da je to pitanje ministarstva rada i socijale. To je loptanje. Nama ne treba nikakav elaborat, nama treba zakon o hitnoj medicini, kao što ga imaju i vatrogasci i policija - rekao je jedan od administratora inicijative Hitna uživo 194, Tomislav Petrušić.
Kažu da nije bilo elaborata zbog kojeg im je taj staž ukinut, a ne postoje ni elaborati za vatrogasce i policiju.
- Mi očekujemo od Maje Grbe Bujević da o tome krene govoriti u Saboru - dodao je.
Njihov posao često uključuje nošenje pacijenata na nosiljkama s četvrtog, petog ili nekog višeg kata. Izvlače ljude iz vozila, ispod cigli, ulaze nezaštićeni na poprišta ubojstava i tučnjava, često su napadani od strane pratnje pacijenata. Gledaju raskomadana tijela, mrtvu djecu, ljudi im umiru na rukama. Od njih se zahtjeva oštar um i odmorno tijelo. Sa 65 godina, nakon 40 - ak godina radnog staža u ovakvom poslu, nemoguće je da budu oštri i spremni kao prvog dana.
- Elaborat je nepotreban, policija i vatrogasci su svoje probleme riješili jednim zakonom. To i nama treba, međutim stalno nam se spominje pravilnik o hitnoj medicini. Problem je što se pravilnik može i ne mora provoditi, a zakon bi obvezao sve da ga provode. Želimo se sastati s predsjednikom Vlade i da što prije ovo riješimo na korist svih djelatnika. Zdrav djelatnik Hitne službe je zdrav djelatnik Hitne službe na korist pacijentima. Moramo shvatiti da ćemo ovime najviše pomoći pacijentima. Čovjek s 65 godina života i 30, 40 godina staža nije čovjek koji može u ovakvim situacijama adekvatno pomoći pacijentu. Pacijentima treba zdrav i obrazovan djelatnik. Hitnu pomoć možete raditi do 55. godine života, kao što to rade vatrogasci i policajci - govori Danijel Šota, predsjednik Hrvatskog sindikata hitne medicine.
Njihova vozila, jako bitno sredstvo rada koje im omogućava da dojure i spase život, stara su i nemaju položen crash test, što znači da ni oni ne bi bili sigurni u prometnoj nesreći. A do sad su imali na desetke slučajeva vozila kojima je na putu na ili s intervencije pukla guma, ispraznio se akumulator ili se dogodio neki drugi tehnički kvar. Hitnjaci upozoravaju da to nije sigurno prvenstveno za pacijente koji ovise o njihovoj vještini i opremi.
- Imamo 20 Zavoda, i svi su drugačiji. Jako dobro funkcioniraju u Istarskoj i Karlovačkoj županiji. Ravnatelje postavljaju župani, a njih Vlada, odnosno birači, ali znate na što mislim. Ne može uspoređivati Zavode jer ovisimo o Županijama - govori Petrušić.
Ministar Beroš izjavio je da nemaju u svim zemljama Europe beneficirani radni staž.
- To je neusporedivo. Mi izlazimo na intervencije i upale grla, kapanja uha i ostaloga. Vani se to ne radi, to je uređen sustav gdje se zna što je Hitna. 30 do 40 posto naših intervencija su intervencije tog tipa, mijenjanje katetera i što sve ne. Ja bih pitao ministra imaju li u svim zemljama i vatrogasci i policajci beneficirani radni staž. Oni su heroji, vidimo što rade, ali i mi radimo s njima - govori Petrušić.
U svojim Zavodima, samo sedam posto ljudi ima osiguranu psihološku pomoć. Do sada, kažu, nisu imali pomoć ni podršku ni Maje Grbe Bujević, ni Vilija Beroša.
- Da ne dolazimo na Markov trg, nitko od njih se ne bi oglasio. Mi ćemo nastaviti biti aktivni, imat ćemo prosvjede, objavljivat ćemo sve što proživljavamo. Ljudi su se skamenili kad su vidjeli krvava vozila, nama je to stvarnost. Ali ravnatelji nam brane da pričamo što proživljavamo, neki ne dopuštaju ni da idemo doma u odorama u kojima smo na poslu - govori Petrušić.
Hitnjaci, osim intervencija, rade i u ambulantama.
- Mi svoje bolovanje provodimo na radnom mjestu. Mi radimo bolesni, sami si dajemo terapiju, zamijenimo se za službe. Ne možemo si priuštiti biti na bolovanju jer će pacijenti patiti. Pitanje je zaslužuje li ovo radno mjesto skraćeni radni vijek ili ne. Mi taj zakon guramo već 22 godina. Prvo je Maja Grba Bujević bila protiv tog Zakona. Stalno odgovara da imamo Pravilnik. Nikad nam nije rekla zašto je protiv zakona, osim što je spominjala Pravilnik. Ne može se dogoditi da imate nadstandard hitne pomoći, treba svugdje biti isti standard. Time što spominju nadstandard zapravo govore da nije svaki život isti u svim dijelovima Hrvatske. Ako želite da svi imaju jednaku i kvalitetnu skrb, to se dobiva zakonom. Ne moraju svi ravnatelji slati djelatnike na edukacije i kupovati novu opremu, a zakonom bi ih se na to obvezalo - govori Šota.
Problem je i nedostatak timova, pogotovo u vrijeme turističke sezone, kad se poveća broj ljudi u gradovima na obali, a broj djelatnika ostaje isti. Još uvijek nije uspostavljena ni helikopterska hitna služba, pa pacijenti kao što je Edi Avdić nemaju šansu.
- Svaki ministar kad dođe spominje tu službu. Spominjali su se ti projekti, ali ništa nije zaživjelo. Ono što je jako važno za svakog pacijenta je da Hitna pomoć do njega dođe jako brzo i da bude preveze u bolnicu unutar zlatnog sata. Na primjer, u Istri pacijenta s infarktom iz Pule vozimo sat i 10 minuta u KBC Rijeka. S helikopterom bi to bilo puno brže. otoci, nesreće na moru, ti pacijenti moraju čim prije doći do bolnice, ali ne dolaze jer nemaju čime. Snalazimo se s brodicama ronilačkih društava, policijom. Nama treba čim prije helikopterska služba - govori Svjetlana Brenko, medicinska sestra.
Sindikat je sam s helikopterskim službama okolnih zemalja već izradio plan za osnivanje helikopterske službe.
- Kad smo se javili s tim planom, nismo dobili nikakav odgovor. Čak smo i plan financiranja sastavili. Ljudski život je prevrijedan da bi mi raspravljali treba li nama helikopterska služba ili ne - govori Šota.
Tu je i sanitetski prijevoz koji često bude prvi na licu mjesta, kao što je to u slučaju pucnjave na Markovom trgu, kad je stradao policajac.
- Ti ljudi rade fizički posao. Nosila plus pacijent, to je bar 100 kilograma. Često puta obavljaju hitne stvari. Sanitetski prijevoz je bitan i ne smijemo raditi razliku - objašnjava Petrušić.
Ovo nije borba samo medicinskih djelatnika Hitne pomoći.
- Mi se borimo za prava jednaka za sve članove tima. Želimo reći da se borimo za beneficirani radni staž i za prijavno - dojavnu jedinicu, vozače, doktore, tehničare i sanitetski prijevoz. Nama su svi članovi jednaki, svi smo jedan tim i bez jednog člana ne možemo funkcionirati. Nama je u fokusu uvijek pacijent i to je prva stvar na koju mislimo - zaključuje Brenko.
Tako dok njihovi kolege budu prosvjedovali, oni djelatnici koji su na rasporedu će raditi, kako nitko u Hrvatskoj ne bi ostao zakinut za hitnu pomoć.