Lokalni lički Srbi i milicajci tzv. SAO Krajine počinili su prije 30 godina stravičan pokolj nad 34 Hrvata u malenom ličkom mjestu Široka Kula. Najstarija žrtva bio je Ivan Orešković (95) , a najmlađa Verica Nikšić (13).
Prije rata u selu Široka Kula, 11 kilometara udaljenom od Gospića živjelo je 900 ljudi, a od toga su trećinu činili Hrvati.
Tog 13. listopada 1991. pobunjeni Srbi ubili su osam Hrvata, a pokolj se zatim nastavio i idućih dana. Krvnici su mučki likvidirali djecu, starce, žene... Nikoga nisu poštedjeli. Ni mladića od 17 godina, ni starca od 95.
Učenica sedmog razreda osnovne škole Verica Nikšić, najmlađa žrtva pokolja, u smrt je pošla s majkom Mandicom i susjedima koje su četnici 'sklonili' u podrum jedne kuće.
Silovali je i živu zapalili
Među nevinim žrtvama bila je i srpska obitelj Rakić.
Oni su htjeli zaštititi svoje susjede no svoju su dobrotu i čestitost platili životom. Svih petero članova te obitelji pripadnici milicije tzv. SAO Krajine odlučili su smaknuti zbog sumnje da preko radio stanice surađuju sa hrvatskim postrojbama.
Lišili su slobode Maneta Rakića, njegove sinove Dragana i Milovana i kći Radmilu, potom im vezali ruke i zatvorili usta ljepljivom trakom, uveli ih u kombi vozilo i prevezli do jame 'Golubnjača'. Tamo su ih likvidirali hicima iz vatrenog oružja i bacili u jamu.
Lucija, Manetova supruga, silovana je i živa zapaljena u svojoj vikendici.
Starce zaklali, pa zapalili
Skupina od 11 mještana život je završila nakon što se sklonila u podrum zapaljene kuće. Četnici su ušli u podrum i ubili ih osmero. Troje ljudi koji su preživjeli napad izašli su iz podruma i tad su ubijeni.
Tijela to troje su potom odvukli u zapaljenu staju. U njoj nije bilo stoke jer su već sve bili opljačkali. Neke su starce zaklali po kućama koje su poslije zapalili.
Hrvati, koji su uspjeli izbjeći smaknuće, pobjegli su izvan sela i sakrili se u živicu, čekajući noć. Uslijedilo je veliko nevrijeme, što je preživjelima bilo dodatno 'osiguranje ' te su pobjegli u Perušić.
Ostaci žrtava toga zločina pronađeni su u okolnim jamama, ponajviše u Golubnjači. Mnogi posmrtni ostaci ubijenih još nisu pronađeni.
U spomen na ubijene žrtve je podignut spomenik Portal hrvatske povijesti, rad akademskog kipara Petra Dolića.
Marko Nikšić tragao je sve do svoje smrti u travnju 2019. za tijelima supruge Mandice i kćeri Verice. Za majkom i sestrom tragala je i Mandica Rukavina. Njezin otac Marko umro je dan prije nego što je Nizozemska izručila Hrvatskoj Milorada Baraća (55) , nizozemskog državljanina i hrvatskog osuđenika za ratni zločin, zločinca koji mu je ubio ženu i dijete.
U odori četnika ubijao civile
Baraća je Županijski sud u Gospiću proglasio krivim i osudio na 15 godina zatvora jer je tijekom rujna i listopada 1991. u Širokoj Kuli kao pripadnik četničkih formacija i milicije tzv. SAO Krajine iz automatskog pješačkog naoružanja pucao po civilnim objektima, ograničavao kretanje civilnom stanovništvu, a 13. listopada 1991. zapaljivom tromblonskom minom zapalio kuću u podrumu Dane Oreškovića u kojoj su se nalazili civili. Barać je pritom pucao po civilima, pri čemu je ubijeno osam civila, od toga sedam žena.
Među njima bila je i Verica Nikšić, njegova najmlađa žrtva.