Prije 15 godina u Zagrebu je brutalno ubijena Ivana Hodak, kći jedinica bivše ministrice Ljerke Mintas Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka. Za njezino ubojstvo na 30 godina osuđen je Mladen Šlogar Žila koji je 26-godišnju Ivanu, mladu odvjetničku vježbenicu, ubio u haustoru u Hatzovoj ulici u Zagrebu hicima iz berete 7,65.
Šlogar je u srpnju 2023. umro prirodnom smrću u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Navodno je neko vrijeme bio teže bolestan.
Da je on ubio Ivanu doznalo se tek nekoliko mjeseci kasnije, u veljači 2009. godine kada je uhićen. Nakon ubojstva otišao je u Zaprešić gdje je živio u napuštenom sjeniku.
U prosincu 2008. godine uhićen je zbog skitnje, a policija je tada kod njega pronašla beretu. Pištolj su odmah poslali na vještačenje, a Šlogar je odležao mjesec dana u zatvoru. Šok je uslijedio kada su stigli rezultati vještačenja koji su pokazali da je upravo iz njegova pištolja ubijena Ivana Hodak. Za Šlogarom je pokrenuta potraga, a kada je uhićen priznao je što je učinio.
Nelogičnosti na sudu
Šlogar na suđenju na Županijskom sudu u Zagrebu nije želio iznositi obranu, zbog čega će mnoga pitanja i nelogičnosti iz istrage zauvijek ostati neodgovorena.
Šlogar je nakon uhićenja u veljači 2009. policiji i istražnoj sutkinji dao iskaz o tome kako je i zašto ubio Ivanu Hodak. Motiv je zvučao neuvjerljivo, ispričao je da je zapravo bio ljutit na njezina oca, odvjetnika Zvonimira Hodaka, želio mu se osvetiti, i to je planirao cijelo desetljeće. Tvrdio je da mu je Hodak, nakon što je sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća ostao bez posla na teniskim terenima na Mladosti, obećao pomoći. Nije to učinio, a Šlogaru je krenulo nizbrdo, završio je na ulici, odao se skitnji, spavao u sjeniku na području Zaprešića...
Tvrdio je kako je kobnog dana kraj Umjetničkog paviljona spazio ženu, za koju mu se učinilo da je Ivana Hodak. Počeo ju je slijediti do ulaza. Požurio je za njom u zgradu dok se ulazna vrata još nisu zatvorila. Pucao joj je u prsa, a nakon što je pala i u čelo. Mlada odvjetnička pripravnica i sudska vještakinja za grafologiju izdahnula je majci na rukama.
Najgori dan u životu
- Dan kad sam je zauvijek izgubila je najgori i najteži dan mog života. A počeo je sasvim normalno. Išla sam uplatiti kumstva za djecu iz Afrike. Baš kad sam se vratila kući, to se desilo. Bila sam toliko šokirana da se prvo vrijeme uopće nisam mogla priviknuti na činjenicu da joj se to dogodilo, da je više nema. Ali kad sam je mrtvu držala na rukama, kao da mi se ukazala slika Majke Božje kako ispod križa na rukama drži Isusa. Prošaptala sam joj: 'Majko, evo predajem ti je, nadam se da ćeš je ti nadalje čuvati umjesto mene' - prisjetila se Ivanina majka Ljerka u jednom intervjuu za 24sata.
Taj je trenutak bez sumnje bio najteži i najbolniji u njezinu životu. Danas u spomen na ubijenu mladu odvjetničku pripravnicu postoji Zaklada Ivana Hodak, a namijenjena je stipendiranju djece iz domova, udomiteljskih i siromašnih obitelji.
- Nakon njezine smrti zarekla sam se da nikome više nikad neću reći da ga volim najviše na svijetu. To sam rekla samo njoj. Bila sam slomljena, ali moraš nastaviti živjeti. Ne možeš leći u grob i čekati smrt. Vjera mi je dala puno snage i uspjela sam se othrvati sažaljenju i samosažaljenju. S vremenom sam nekako spoznala da je Ivana i dalje živa, ali u nekoj drugoj dimenziji i da ćemo se jednog dana ponovno sresti. I to mi je dalo snage da nastavim živjeti s njom kao da je svaki dan uz mene. I doista je. Osvijestila sam i odlučila da je moram održavati na životu sjećanjem, humanitarnim djelovanjem, istupima u javnosti da ljudi ne zaborave da je postojala, da je činila dobro i da je imala svoju svrhu u životu. I zato sam odlučila osnovati zakladu koja nosi njezino ime. Da pomažemo djeci da se školuju. Živim da bih održala sjećanje na nju, kao i da ona preko mene nekako doprinosi svijetu - ispričala nam je svojedobno Mintas Hodak.